(Nuclear Blast, 2011.)

4/10

Opis ove grupe redovito započinje činjenicom kako u njoj djeluje Shagrath, vokalist grupe Dimmu Borgir, koji u Chrome Divisionu bez silnog corpse painta na licu i ostale popratne mašinerije preuzima ulogu osnivača i gitarista. „3rd Round Knockout“, kako samo ime kaže, njihov je treći studijski album ali i prvi s novim vokalistom Shadyjem Blueom iz Susperie.
Shady se uzvrsno uklopio u koncept grupe, boja njegova glasa izvrsno je uklopljena u tipične dirty rock’n’roll riffove što ga čini sposobnim da prenese ugođaj i namjenu pjesme direktno na slušatelja.
Što se tiče albuma u globalu, ne mogu reći da se radi o revolucionarnom remek-djelu nego o albumu snimljenom po uzoru na grupe kao što je Motorhead. Sadržaj nije previše intelektualan, što se niti ne očekuje kod žanra kojem ova grupa pripada, no ipak na neke trenutke stihovi postaju preplitki pa čak i pregnjusni, kao što je npr. slučaj u pjesmi „7 G-Strings“ ili u njihovom prvom singleu „Bulldogs Unleashed“ koji je na neki način sadržajno ponižavajući i…ne znam koja riječ bi opisala smisao koja se krije unutar stihova u kojima su lirski subjekti ponosni na vlastitu usporedbu s buldozima, nabrijani svojim erotskim nagonom haraju okolo i prijete da će preoteti tuđe žene. Nisam konzervativna, no smatram da je ovo stvarno prenisko i da su isti smisao mogli zapakirati na jedan bolji i dostojanstveniji način. Album je jako dobar u melodioznom smislu i također je zanimljiv prizvuk bluesa u pjesmi „The Magic Man“. Riffovi su catchy, gitarske solo dionice dobre, ali samo stihovi „ne štimaju“.
Bilo kako bilo, smatram da bi ova grupa bila i više nego uspješna na lokalnim moto-susretima jer se također bave i tom tematikom, stil glazbe u potpuno priliči takvim okupljanjima i ne služi ničem drugom osim samo za prljavu hedonističku zabavu. Pjesme „Unholy Roller“, „Join the Ride“ i „Fight (Rumble and Roll)“ tamo bi sigurno postigle velik uspjeh.

Recenzija: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)