(Spinefarm Records, 2005)

8/10

Fan sam ovog finskog banda, i željno sam isčekivao njihov novi album “Songs For The Sinners”, pošto me je prethodno njihov singl “Ride On Tears” poprilično impresionirao.
Nakon detaljnog preslušavanja albuma, ostao sam pomalo,hm, “zbunjen”.
Ne mogu sa sigurnošću reći da li se Charon pogoršao ili popravio. Definitivno se primjeti odlazak gitarista. A s druge strane, i novi Lauri Tuohimaa (gitarist) i Jenny Heinonen (vokal) pridonijeli su ponešto “novog” u ovaj odlični band. Album jest “nastavljen” u stilu “The Dying Daylightsa”, ali je opet “daleko” od sounda “Tearstaineda”, “Sorrowburna” i “Downhearteda” kakvog preferiram. Nešto mi jednostafno u svemu tome…fali.
Unatoč tome, interesantno je za čuti koliko su promjena donijeli novi glazbenici. (cello, sitar, prateći ženski vokali, drukčiji stil gitarista). Čini se da je jedino J.P. Leppaluoto (vokal) ostao nepromjenjen ili kako se kaže “na mjestu”. Upravo zbog takvih noviteta, album zvuči svježe i energično. Impresivna je i količina hitsingleova: “Colder”, “Deep Water”, “Ride On Tears”, “Rain”… “Songs For The Sinners” započinje pjesmom “Colder”, koja je ujedno i prva pjesma napisana za ovaj CD. Poprilično je atmosferična i kombinacija je mnogih elemenata ovog albuma. Bez sumnji, “Colder” je jedna od najboljih, ako ne i najbolja pjesma novog Charonovog izdanja. Sljedeća pjesma, “Deep Water” gotovo je savršena. Muzički pomalo podsjeća na prethodne albume, no refren je zaista očaravajuć. “Bullet” je zasigurno jedna od najzanimljivih. U njoj možda najviše do izražaja dolaze oni spomenuti noviteti. “Rain” je jedna od “hit singleova” ovog albuma. Lijepa melodija, “catchy” refren. “Air” je mračna balada u stilu “Sorrowsonga” i može se smatrati nekakvim “prijelazom” između prve i druge polovice albuma. Iskreno, ovo je možda i najbolja Charonova balada. “She Hates” je možda najslabija karika, i nije “uvjerljiva” kao ostatak albuma. No nekima, ova pjesma će se možda i najviše svidjeti. “Ride On Tears” ne treba previše predstavljati fanovima Charona. To je hit singl koji je odmah dospio na drugo mjesto finske ljestvice singleova. Bez sumnji, ovo je “najbombastičnija” pjesma. “Gray” i “Rust” su dvije solidne pjesme, koje kao i “She Hates” ne spadaju u “uvjerljivije” skladbe unatoč dobrim refrenima. Album završava epičnom i smirujućom “House Of The Silent”. Pjesma kakvu sam definitivno očekivao za završetak albuma.
Bonus trackovi, “Divine” i “Frail I Stand” također su solidne pjesme koje se ne ističu ničim posebnim. Sve u svemu, fanovi će uživati u “Songs For The Sinners” i vjerojatno ga neće vaditi iz linija nekih mjesec dana. Još jedan interesantan album finskih majstora.

www.charon.fi

Recenzija: Seky