Datum izlaska: 13. 3. 2012.
Izdavač: Metal Blade
Produkcija: Erik Rutan
Žanr: death metal
Ocjena: 7/10

Jedan od najznačajnijih death metal bendova i dvanaestim je po redu albumom „Torture“ dokazao da ne gubi na snazi. Nakon što su Cannibal Corpse malo, rekla bih, zakazali na „Evisceration Plague“ (2009.)  koji je mnogima, ne samo meni osobno, zvučao dosta jednolično i nije ponudio baš puno zaraznih rifova i ono po čemu su Cannibal Corpse možda i najpoznatiji – brzinu i nepredvidive ritmove, okrenuli su se ovim albumom upravo tome. To vjerojatno tako mora biti, jer je „Kill“ iz 2006. imao zbilja kvalitetne i brze pjesme koje su lako ulazile u uho, a nakon njega su s „Evisceration Plague“ malo kako bi se reklo „usporili“. Svijet metala je nestrpljivo tri godine iščekivao novo izdanje benda i napokon dobio jedan vrlo relevantan album koji će ove godine postati vrlo zapažen među death metal fanovima. „Torture“ je producirao Erik Rutan iz Hate Eternal, koji je s bendom radio na prijašnjim izdanjima. Već prve dvije pjesme „Demented Aggression“ i „Sarcophagic Frenzy“ upućuju na to da će album obilovati tipičnim disonantnim death metal rifovima i ritmovima koji vas pogađaju ravno u želudac te vraćaju u doba prvih albuma ovog benda. George Corpsegrinder“ Fisher je uvijek u formi i svojim tipičnim cookie monster vokalom prati težinu ritmova koju proizvodi ostatak benda. Da, smatram da su se ovim albumom Cannibal Corpse pomalo vratili svojim korijenima. Nakon te dvije pjesme nailazimo na jedan kontrast na albumu, na ono što je u posljednjih nekoliko godina izluđivalo fanove redovito se javljajući na zadnjim albumima, a to je usporenost tempa i jednoličnost rifova koji doslovno uspavljuju čovjeka u „Scourge of Iron“. Nakon brzog uvoda u kojem je Paul Mazurkiewicz vjerojatno izlizao svoje palicem dobivamo ovakvu sporost. Ima par brzih dijelova kasnije, slijedi i ne toliko spektakularna solaža, koja također ne popravlja dojam, ali osnovna struktura pjesme je sasvim jednodimenzionalna. S obzirom da ju je skladao Alex Webster (inače, bio je zadužen i za neke od odličnih na albumu, poput „Intestinal Crank“ ili pak „Crucifier Avenged“ pa ne znam što se ovdje dogodilo, katkad želja za raznovrsnošću ne da uvijek pozitivan rezultat) koji je vjerojatno htio da mu se bas linija bolje istakne usporavanjem tempa, nisam sigurna da je i uspio u naumu, ovakav rezultat me ne čudi. Nakon ove pjesme koja možda neće ostaviti snažniji dojam na vas, slijedi ono što sam sto posto sigurna da hoće, a to je zaglušujuća i vrlo lako upijajuća „Encased in Concrete“. Nakon nje slijedi još jedno iznenađenje, možda jedno od najboljih „As Deep As The Knife Will Go“, jer ima apsolutno sve što odražava iskustvo jednog kvalitetnog benda, a to je lako pamtljiva središnja struktura jednostavne melodije, koju proždire snažan Corpsegrinderov vokal, a zatim se na nju nadovezuju vrlo brutalni disonantni rifovi. Ne smije se zaboraviti pohvaliti niti solažu pri kraju pjesme, kao ni nevjerojatne bubnjarske bravure Paula Mazurkiewicza. Zatim slijedi još jedna vrlo dobra u nizu, „Intestinal Crank“ s vrlo brzim izmjenama tempa, neobično uklopljenim kratkim melodijama koje se prekidaju brutalnošću oštrih akorada ritam gitare i totalno divljim vokalima, a posjeduje i jednu od najbolje odsviranih sola na albumu. „Followed Home Then Killed“ započinje kao da se radi o soundtracku za neki horor film, a s obzirom kakav je tekst, melodija pjesme je savršeno osmišljena, stvara totalno mračnu atmosferu i ako volite brutalni death, gledate horor filmove o serijskim ubojicama, kriminalističke forenzičke serije ili pak studirate medicinu pa vam se po glavi vrte svakakvi prizori, ovo je idealna pjesma za vas, kao i „The Strangulation Chair“ kasnije. Ta mi je pjesma, iako sporijeg tempa, jako sjela jer za razliku od zamorne „Scourge Of Iron“ u njoj je sve puno bolje izbalansirano, od intervala u osnovnoj melodiji (ne volim uvijek sve otkrivati, ali ne mogu ne istaknuti ovdje imamo jedan potpuno neočekivan bas solo koji se odlično uklopio u ostatak pjesme) do jednostavne solaže pri kraju. Ništa prenatrpano, baš je sve na mjestu. „Caged…Contorted“ ima puno veći naglasak na melodiji, nego na samoj brzini i brutalnosti i to će se posebno svidjeti fanovima koji su više skloni jasnijim melodijama, neki bi rekli gdje je sve slušljivije, kad nema previše disonanci. Sve je skladno istaknuto i svaki glazbenik ima priliku istaknuti se, nitko ne nadvladava nikog. No, opet imamo na mnogo mjesta izmjene tempa. Solaža je također odlično osmišljena, brza, a s druge strane zvuči jednostavno. „Crucifier Avenged“ će biti prava poslastica za death metal fanove koji vole usporenost u jednom trenutku, a onda totalno bubnjarsko iskaljivanje bijesa, a solo na kraju, iako kratak, je među najkompleksnijima na albumu. „Rabid“ također ima svoje posebnosti, a to su između ostalih nekoliko galopirajućih kratkih bas linija. Posljednja „Torn Through“ počinje eksplozivnim bubnjevima i brzim death rifovima, da bi se do kraja pjesme promijenilo još milijun stvari što se tiče raznovrsnosti tempa. Mislim da su fanovi ovim albumom dobili od Cannibal Corpse-a ono što su dugo očekivali, žestinu, snagu, brzinu, ali i raznovrsnost melodije i ritma. Osobno sam zadovoljna nakon tri godine čekanja onime što su nam ponudili ovim albumom i prije nego oni malo zahtjevniji kažu, „Ma, ništa drugo osim deračine.“, savjetujem da ovaj album probaju upijati više puta jer će se tek onda stopiti s njegovom kvalitetom. Death metal veteranima koji su u vrijeme kad se glazba općenito sve manje, pa gotovo uopće ne cijeni i oskvrnuta je brzim zgrtanjem love raznih karikatura (dobro zname tko su takve i naše i inozemne, ne želim recenziju blatiti spominjanjem takvim imena) uspjeli prodati više od milijun albuma ukupno, treba zbilja skinuti kapu. No, na kraju treba reći da brutalni death metal nije uvijek za svakog niti za svako raspoloženje. Zagriženim fanovima mogu samo reći, navalite!

Popis pjesama:

01. Demented Aggression
02. Sarcophagic Frenzy
03. Scourge of Iron
04. Encased in Concrete
05. As Deep As the Knife Will Go
06. Intestinal Crank
07. Followed Home Then Killed
08. The Strangulation Chair
09. Caged…Contorted
10. Crucifier Avenged
11. Rabid
12. Torn Through

Recenzija: Buna Bernarda Juretić