Datum izlaska: 14.09.2012.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: Heavy Metal/Hard Rock
Ocjena: 4/10

Bullet je švedski heavy metal/hard rock band osnovan 2001. i ovo im je četvrti album, ali prvi koji izdaju za poznati Nuclear Blast. Najlakše vam mogu objasniti zvuk ovog benda s pričicom. Zamislite da ste negdje vani, lijepo ste izašli i zaželite se pive. Hodate malo i primjetite bar ispred kojeg je puno motocikala (Harley i sl.) te odlučite ući (možda ste i sami biker) i odete do šanka, naručite pivu i u pozadini svira muzika. I tako vi pijete pivu i mislite eto svira AC/DC, pa opet malo AC/DC i onda opet AC/DC i sada ste zbunjeni jer ne prepoznajete stvari a onda shvatite da je Brian Johnson promukao!? Ništa vam nije jasno, a onda vam šanker kaže “Ne, to nije AC/DC. To je Bullet.”

Popis pjesama:
1        Midnight Oil
2        Full Pull
3        Running Away
4        All Fired Up
5        Rolling Home
6        In the Heat
7        High on the Hog
8        Rush Hour
9        Freeriding
10    Gutterview
11    Warriors
12    Get On – bonus

Trajanje: 38 minuta 25 sekundi (41 minuta 49 sekundi s bonusom)

Nadam se da ste kroz kratku priču shvatili kako zvuči ovaj album. Ovo je idealna pozadinska glazbe za filmove i serije u kojima se radnja odvija negdje u blizini bikera. Nemate baš veliki budžet da možete priuštiti plaćanje prava na Highway to Hell pa ćete pustiti High on the Hog što na trenutke zvuči dosta slično. Znat će te o čemu pričam ako ste ikad vidjeli nastavke Disney-evih crtića koje prodaju u dućanima, npr. Mala Sirena 2 i tome slično – likovi bi trebali biti isti ali vidite da to nije to.

Razlog zašto pišem te metafore je zato što nemam baš puno reći o samom albumu.   Iako je izašao nedavno, zvuči kao da je snimljen prije 30 godina. Samo po sebi to nije loše ali postavlja pitanje ne bi li bilo bolje da su jednostavno snimili obrade najvećih hitova iz te ere, dodali neki svoj štih? Album obiluje dobrim riffovima i određenom privlačnošću ali ostavlja dojam da ste sve to već čuli. Malo vam se čini da slušate AC/DC, malo vas povuče nešto na Iron Maiden, a na kraju dok slušate Get On razmišljate da li je ovo što slušate Chuck Berry?

Ukratko, ovaj album nema osobnost. Kao netko tko se pokušava uklopiti u društvo i onda oponaša sve i ostane bezizražajan. Na momente vam se i svidi, no tada shvatite da ste odlutali i da zapravo niste u potpunosti slušali, već ste imali asocijacije da slušate nešto drugo. Teško je izdvojiti neku stvar jer su sve podjednako “loše”. Midnight Oil bi možda bio i dobar ali vokal zvuči kao loša imitacija Briana Johnsona. Taj dojam se poboljšava na kasnijim stvarima ali opet ostaje taj osjećaj da slušate cover/tribute bend koji je odlučio početi svirati svoje stvari, a zaboravio je da su počeli svirati covere jer nisu imali vlastitih ideja za pronalazak svog glazbenog izričaja.

Album je nemaštovit i naporan za samo slušanje i ostavlja dobar ugođaj kada se stavi u pozadinu. Možete ga čuti, ali nije materijal za slušanje. Ako će te imati priliku vidjeti Bullet uživo preporučio bih vam da to učinite jer će te se sigurno zabaviti, isplesati i izdivljati, a to je vjerojatno i najbliže što će te doći AC/DC-u. Ako volite ovakvu glazbu vjerojatno će te ostati s klasicima i ovaj album vas neće zanimati, a ako ovakvu glazbu ne volite sigurno je ne će te zavoljeti nakon ovog albuma. Na kraju krajeva, dojam je poprilično slab i bezizražajan. Mislim da se Bullet isplati vidjeti uživo, no samo višestruko preslušavanje ovog albuma nema smisla osim ako sjedite u nekoj birtiji, s frendovima pijete pivu a u pozadini imate kvazi-AC/DC.

Recenzija: Matija Marković