bulletiIzdavač: RCA Records
Datum izlaska: 12.02.2013.
Ocjena: 7/10

Bullet For My Valentine, welški heavy metalci nove generacije, upravo su objavili svoj novi studijski album naziva „Temper Temper“. Fanovi su ga očekivali sa nestrpljenjem i velikim očekivanjima, a svi koji su se nadali nastavku prevladavajuće izvrsnosti u liku i djelu benda koji je posljednjih godina pomaknuo mnoge granice s pravom će biti zadovoljni, iako nikako prezadovoljni.

„Temper Temper“ ne samo da donosi osvježeni zvuk miljenika žestokog zvuka, na što su nas već navikli u svojoj diskografiji, već donosi primjetni zaokret u smjeru hard rocka budući da su aranžmani, ali vokali Matta Tucka na albumu poprilično smireni unatoč prepoznatljivoj snazi, energičnosti i žestini koja izvire iz biti Bullet For My Valentine glazbenog opredjeljenja.

S druge strane, čini se da Bullet For My Valentine za „Temper Temper“ nikako nisu mogli „potrefiti“ pravu žicu inspiracije pa se tako sve pjesme vrte oko iste formule koja u prvi plan stavlja izvrsnog Tucka praćenog smjenama žestine i bijesa te klasičnih hard rock aranžmana u duhu amerikaniziranog zvuka kojega je nemoguće ne primijetiti, a koji pršti iz „Dirty Little Secret“ ili „Tears Don’t Fall Pt. 2“ dok se „Livin’ Life (On The Edge Of a Knife)“ diči klasičnim novoameričkim metal zvukom što navodi na zaključak da su sa „Temper Temper“ welšani odlučili napraviti veliki korak u svojoj karijeri s druge strane velike bare. Uz to, bend je, čini se, odlučio osvojiti i širi krug poklonika na domaćem, europskom, terenu pa su pjesme vrlo radio-friendly što kod benda potencijala BFMV znači žrtvovanje dijela svog glazbenog integriteta. Nesumnjivo, svi su članovi benda vrhunski glazbenici i prava je šteta što na „Temper Temper“ BFMV nije doživio pravu glazbenu eksploziju već se ukalupio u iskušanu formulu power progresije i generičnih metal riffova na razmeđu sa hard rockom.

„Temper Temper“ album je koji će besprijekorno funkcionirati uživo jer Tuck i ekipa sa razlogom igraju na sigurno. No, za slušanje u toplini svog doma ili u nekom zabavnijem okruženju „Temper Temper“ trebao bi skinuti svoje odijelo produkcijski ne baš najpametnije posloženih kockica zbog kojih upada u mid-tempo unatoč naglašenim gitarističkim dionicama i nakon nekoliko pjesama počinje zapadati u monotoniju i dosadu. Od toga ga ne uspjevaju spasiti ni post-hardcore dodir i fantastični vrišteće-čisti glas uvijek iznova iznenađujuće dobrog Matta Tucka koji dokazuje da u BFMV venama teče krv klasičnog metala.

„Temper Temper“ zvuči kao album prijelaza u thrash pod neupitnim utjecajem velikana riffova – Metallice, Megadetha i Overkill. Pretjerana radijska ispoliranost i klinička preciznost trn su u oku (odnosno uhu) albumu koji je imao sav potencijal dobrano se poigrati s umovima slušatelja. Welšani su na „Temper Temper“ odradili solidan posao, ali nikako onaj koji bi album svrstao u klasike. Bullet For My Valentine mogu to puno bolje!

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)