(Redwing Records, 2012)

žanr: blues, folk-rock

8/10

Na “Slipstream” se je čekalo punih sedam godina, toliko je Bonnie Raitt trebalo da joj turbulencije, bolje reći tragedije u privatnom životu  (u tom vremenu su joj preminule ni manje ni više nego četiri bliske osobe), da bi konačno imala “piece of mind and heart” toliko potrebno smirenje nakon tolike količine tuge.

No osobne tragedije ili demoni su obično i glavni krivci zašto svijet ima toliko umjetničkih remek-djela. “Slipstream” ne spada u brzopotezno proglašena remek-djela, ali je sjajan album koji odiše promišljanjima o prihvaćanju gubitaka sa stilom i dostojanstvom, i označava Bonnie ponovo u pravoj formi gotovo vraćanja na svoje početke. Pogotovo nakon dva-tri prethodna albuma koji su predstavljali za njen nivo korektnu zlatnu sredinu ali ništa puno previše.

Ovaj album je ono što bismo nazvali albumom atmosfere ili “biti u filmu”, precizan i veličanstven “mood” album što autorskih pjesama, što covera koji su se uklopili na album kao da su rođeni za njega. Drugim riječima ako radite covere radite ih kao što to radi Bonnie – neka bude sa smislom i s dodanom vrijednošću (ne mislim da PDV). Pogotovo to mislim na “Right Down The Line” pokojnog fenomenalnog Gerry Raffertya koju je Bonnie ufurala posve u reagge stil s ubojitom bas dionicom, stil koji joj (i pjesmi i Bonnie) tako prokleto dobro paše, te Dylanovu “Standing In The Doorway” koja doslovce para srce.

Možda prije svega treba reći da je album na neki način podijeljen u dva dijela: veći dio otpada na uobičajeno muziciranje s proširenom ekipom glazbenika, a manji, daleko intrigantniji na sessione u kojima je Bonnie svirala s bendom avant-roots producenta Joe Henrya s vodećim gitaristom Billom Frisellijem, koji naprosto “kapa” notu po notu direktno u srce na  “You Can’t Fail Me Now”.

Glazbenici iz prve skupine koji sviraju s Bonnie na “Slipstream” na nekim pjesmama doslovce briljiraju:  gitarist George Marinelli jednako na “Right Down the Line” kao i na supotpisanoj ludo dobroj “Down to you”.

Glupo je za Bonnie reći da je sazrela kad je ona kao autor i izvođač to već odavna, ali ako postoji i za “zrele” umjetnike (i tu ne mislim na dob) još neka paradigma koja to omogućuje, onda “Slipstream” za Bonnie predstavlja finalnu zrelost u saznanju “što te ne ubije – ojača te”. I učini mudrijim.

Popis pjesama:

01 – Used To Rule The World

02 – Right Down The Line

03 – Million Miles

04 – You Can’t Fail Me Now

05 – Down To You

06 – Take My Love With You

07 – Not Cause I Wanted To

08 – Ain’t Gonna Let You Go

09 – Marriage Made In Hollywood

10 – Split Decision

11 – Standing In The Doorway

12 – God Only Knows

Recenzija:  Anastazija Vržina, anastazija@venia-mag.net

Napomena: Recenzija je originalno objavljena na portalu sounguardian.com.