Izdavač: Columbia Records / Menart
Datum izlaska: 10.09.2012.
Ocjena: 90/100

Bob Dylan ime je koje uistinu ne treba posebno predstavljati. Poznat po svojim tekstualno provokativnim pjesmama no i jednako tako kontroverznom svjetonazoru zbog kojeg se nerijetko nađe i u sukobu sa mišljenjima svojih fanova, ovaj iznimni autor koji svjetskom scenom vlada od 60.-ih godina prošlog stoljeća objavio je svoj novi studijski album naziva ”Tempest”.Dylanov glas jedan je od onih koje ili volite, ili ne. Njegov glazbeni izričaj na razmeđu rocka i bluesa sa zamjetnim začinom countryja oduvijek je mamac za mase, a album ”Tempest” još jednom u njegovoj karijeri dokazuje da je Bob Dylan umjetnik u punom smislu riječi. I baš kao uvijek do sada, ”Tempest” je Dylanu donio hvalu i lovorike na račun kako stihova, tako i glazbe i, baš kao i uvijek, i kritika, i fanovi opet su u pravu.
”Tempest” je zacijelo jedan od najboljih Dylanovih uradaka u ovom stoljeću, no nikako ne album kojeg bi se usudila proglasiti njegovim glazbenim vrhuncem. Prepun nostalgičnih tonova i stihova, album plijeni već samim nazivom koji aludira na Shakespearovu zadnju romancu naziva ”The Tempest” i nastavlja u grandioznom, prepoznatljivom stilu sa ”Duquesne Whistle” koja propovijeda o tragikomičnoj neuzvraćenoj ljubavi čovjeka u kojemu će neki prepoznati i samu 71-godišnju rock ikonu. I baš u tom segmentu neki će prepoznati poveznicu sa remek-djelom albumom ”Desire” iz 1976. godine jer i ”Tempest” na podjednako posvećeni način odaje počast zlokobnom folk zvuku, a predstavlja i vrhunac liričnog rocka kakvog je danas sve teže pronaći u notama mlađih autora.
Album napola blues, napola baladnog raspoloženja sa centralnim riffom u ”Long and Wasted Years” i silaznom temom ”Scarlet Town” uz fantastičnu glazbenu vještinu pratećeg benda čiji zvuk dodatno obogaćuje zvuk violine još jednom dokazuje ne samo Dylanovu skladateljsku genijalnost već i izuzetni šarm zahvaljujući kojemu Dylan već desetljećima pleše na tankoj niti razgraničenja između solidnog rocka i tradicionalnog američkog folka. Dodatni prilog tvrdnji je i ”Tin Angel”, staromodna balada o ljubavnom trokutu čija je boja crnja i od crne. Upravo zbog takvih ekspresija Bob Dylan je, bez obzira bili ovisni o njegovom glasu ili ga ne voljeli, izuzeni pripovjedač, a snaga njegovog vokala ostaje jednako snažna i nepromijenjena, baš kao da mu je ovo prvi, a ne 35. studijski album.
Sve u svemu, ”Tempest” je album o kojemu nema potrebe trošiti suvišne riječi. Kompletan kako glazbeno i produkcijski, tako i u svom tekstualnom dijelu, emotivan, dubok, mračan – potpun. Zaokružen. I album koji dokazuje da se Bob Dylan još uvijek dobro zabavlja stvarajući glazbu. I zato ga svakako treba poslušati, dati mu priliku, udahnuti mu život.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)