Datum izlaska: 30.7. 2010.

Label: Nuclear Blast

Produkcija: Charlie Bauerfeind

Žanr: Power metal

Ocjena:  10/10

Blind Guardian, jedan od najutjecajnijih power metal bendova na sceni, vraćaju nam se s nevjerojatno kvalitetnim albumom „At The Edge Of Time“. Svi koji ovaj bend obožavaju ne mogu naći zamjerku ovom albumu, koji će zasigurno postati jedno od ključnih izdanja benda. Album obiluje orkestralnim aranžmanima i zborskim pjevanjem, a ono što treba posebno naglasiti jest da niti jedna instrumentalna figura niti orkestralna izvedba ne dominira nad vokalom ili obrnuto. Nije ni čudo što je hvaljen od strane mnogih kritika i što su ga fanovi s oduševljenjem hvalili. Ništa nije pretjerano istaknuto niti su neke dionice zakinute, sve je izbalansirano do jedne prihvatljive mjere, a da pritom zvuk i dalje ostaje iznimno bogat te pjesme zadržavaju moćan epski karakter. Treba obavezno istaknuti da je za orkestralnu izvedbu zaslužan FILMharmonic Orchestra Prague i njihov angažman uistinu je obogatio album što ću kasnije i iskomentirati. Što se lyricsa tiče i dalje su inspirirani fantasy romanima (Robert Jordan, Michael John Moorcock itd.), epovima (Milton „Izgubljeni raj“) i mitologijom (poglavito germanska). Prva „Sacred Worlds“ potvđuje zašto Hansija smatraju jednim od najboljih vokala u ovom žanru, a njegova usklađenost s orkestralnim aranžmanima u pozadini doista je impresivna. Pjesma traje devet minuta i zvuči kao pravo orkestralno djelo koje bi bez problema moglo biti uvršteno u soundtrack filmske glazbe. Pjesma sadrži jako lijepe violinske dionice, složene gitarske prijelaze, bogate melodije i moduliranje, a Hansijev dramski i meni osobno najdraži power metal tenor koji trenutno djeluje na sceni sjajno dolazi do izražaja i s orkestracijom se jako dobro i ravnopravno nosi.  „Tanelorn (Into The Void)“ definitivno spada među najbolje pjesme na albumu, obiluje polifonijom, nevjerojatno zahtjevnim intervalskim skokovima i po zvuku je jedna od najbogatijih na albumu. U okosnici joj leži tipičan guardianovski power metal rif (sjetimo se stvari poput „Valhalla“ ili „Mirror Mirror“, ritmički je brza, ima naglašene brze ritmove bubnjeva, a izražajnost i snaga Hansijevih vokala te solaža pri kraju pjesme daju joj još veću vrijednost. „Road Of No Release“ započinje klavirskom dionicom, a onda se počinje postupno graditi  rifovima i višeglasnim pjevanjem bogato epsko remek djelo, koje se na kraju smiruje klavirskom melodijom.  „Ride Into Obsession“ ima totalnu thrash metal brzinu, rifovi su agresivniji, dominiraju bubnjevi, ali to nipošto ne zasjenjuje Hansijev vokal koji je i ovoga puta besprijekoran. Lakoćom kojom on dolazi do nekih od najviših tonova svog dijapazona se ne može pohvaliti, mislim, niti jedan vokal trenutno na sceni. Konstantna izmjena ritmova, postupno ubrzavanje tempa i višeglasno pjevanje zadivit će i najzahtjevnije slušatelje. Na petoj po redu, akustičnoj „Curse My Name“ javlja se snažan folk metal prizvuk i podsjeća na srednjovjekovne balade jer je očito skladana po tom uzoru. Ne mogu poreći da me odmah stilski podsjetila na „The Bard’s Song“ i lyricsi su izvrsno izinterpretirani u vokalnoj izvedbi. „Valkyries“ sadrži akustičan početak, a onda se pretvara u pravu epsku power metal žesticu. Snažni, na nekim mjestima poluhrapavi vokali, katkad su zamijenjeni nježnijim vokalnim dionicama, a višeglasni refren je ono što ovu pjesmu, uz „Tanelorn(Into The Void)“ i „Sacred Worlds“ svrstava među najbolje na albumu i takvim načinom pjevanja pozavidjeli bi čak i neki bolji zborovi. Nevjerojatna harmonijska usklađenost i fantastičan solo na kraju ovu pjesmu mogu uvrstiti među power metal himne i jednostavno ju morate poslušati i nekoliko puta nakon što poslušate album. Apsolutno ju preporučam! Sljedeća „Control The Divine“ nema toliko zvučno bogatstvo kao njezina prethodnica, ali ipak sadrži akustične upade pa nakon njih opet žestoke rifove. Hansijevi vokali opet dolaze u prvi plan i ponovno se potvrđuje njegova hvale vrijedna mogućnost kontrole glasa i upravo je njegov vokal te tehnički precizan i dugačak solo ono što ju čini posebno vrijednom. „War Of The Thrones“ je lijepa baladna pjesma izvedena na klaviru s orkestracijom u pozadini i dobro uklopljenom dinamikom Hansijevih vokala. „A Voice In The Dark“ ima pjevniji refren nego ostale pjesme, ritmički je brza, ritmički dominiraju bas i bubanj, rifovi su „catchy“, solo izvrstan pa nije ni čudo da je baš ova pjesma izabrana kao prvi singl i da je bend za nju odlučio snimiti spot. Posebno mi se svidio uvodni i odjavni rif te refren i baš zbog toga ova pjesma brže nego ostale ulazi u uho. Posljednja „Wheel Of Time“ neobična je po tome što sadržava orijentalne instrumente te ambijentalne i folk utjecaje koji se tijekom cijelog, gotovo devetminutnog remek djela isprepliću s grandioznom izvedbom orkestra gdje dominiraju violine i puhaći instrumenti. Na kraju, moram svima priznati da sam ostala bez daha slušajući ovaj album i apsolutno svi power metal fanovi ili oni koji se njima smatraju trebaju nabaviti ovaj album. Ovako dobru usklađenost nekog gostujućeg orkestra i metal benda nisam čula dosta dugo, a Hansi Kürsch ima definitivno najbolji vokal u ovom žanru, koji zaslužuje svaku pohvalu i dok slušate album uz izvedbu orkestra obratite posebnu pozornost na njegov vokal i nema teorije da budete nezadovoljni. Taj album nije samo jedna od ključnih točaka u karijeri ovoga benda, nego doista prezentira kako power metal treba i mora zvučati i album može, što je najvažnije, poslužiti kao uzor mladim bendovima koji žele i imaju hrabrosti stvarati ovu fantastičnu i za izvođenje vrlo zahtjevnu vrstu glazbe.

Popis pjesama:

Sacred Worlds

Tanelorn (Into the Void)

Road of No Release

Ride Into Obsession

Curse My Name

Valkyries

Control the Divine

War of the Thrones

A Voice in the Dark

Wheel of Time

Recenzija: Buna Bernarda Juretić