BLACK VEIL BRIDESLabel: Lava/ Universal Republic Records
Datum objave: 6.1.2013
Žanr: rock
Ocjena: 8/10

Black Veil Brides su američki rock bend stacioniran u Hollywoodu, no osnovani su u Ohiu, 2006. Od orginalne postave ostao je samo frontmen grupe vokalist i klavijaturist Andy Biersack. Uz njega trenutnu postavu još čine Jake Pitts na lead gitari, Ashley Purdy na basu, Jeremy “Jinxx” Ferguson na ritam gitari i violini, te Christian “CC” Coma na bubnjevima. Bend je prepoznatljiv po svom vizualnom identitetu koji korijene vuče u glam rocku, a body paint koji koriste je sličniji Kiss-u nego corpse paintu. Iako su raniji glazbeni uradci mogli proći pod neku podvrstu metala, njihov noviji glazbeni izričaj je zapravo čisti rock kojemu baš ako želite možete pokušati dodati neki prefiks poput glam ili nečeg sličnog.

Wretched And Divine: The Story Of The Wild Ones je njihov treći studijski album i u suštini jedan vrlo ambiciozan projekt koji je najavljen kao konceptualna rock opera. Konceptualan definitivno je ali mislim da dečki moraju još puno raditi prije nego će moći reći da sviraju prave rock opere, no to je možda zato što su meni prve asocijacije na taj žanr Ayreon i Avantasia s kojima se Black Veil Brides baš i ne mogu mjeriti ili uspoređivati.

Uz album je snimljen i film Legion Of The Black koji prati priču i albumu daje dodatnu dubinu, tj. trebao bi davati dubinu, ali ako niste fan neće vam se svidjeti. Pošto je najavljen kao dugometražni film očekivao sam da će se raditi o filmu poput Nightwishovog Imaginaeruma, no nije tako. Kao prvo, film nije dugometražan nego traje 46 minuta i zapravo je serija spotova većine pjesama s albuma povezanih u priču, barem onaj dio koji se ne sastoji od toga da bend skakuče u pustinji. U svakom slučaju filmski uradak nije na visini a glavni negativac F.E.A.R. koji na naslovnici izgleda zastrašujuće u njemu izgleda jednostano smiješno. Doduše, ako ste fan benda onda će vas film oduševiti jer glazbi daje jednu novu dimenziju i ovakvo spajanje glazbe i filma je svakako dobrodošlo iako će samo fanovi uživati u njemu. No, ovo nije recenzija filma nego albuma, pa krenimo s tim.

Kao što sam rekao album je konceptualan i najlakše ću ga objasniti da se referiram na film. Ukratko radi se o djevojci koja je neshvaćena jer sluša BVB i zbog toga je maltretiraju, a kada se pokuša obraniti strpaju je u ustanovu za psihički poremećene i cijeli zaplet se dešava u njenoj glavi i tu zapravo kreće radnja albuma. Borba između buntovnika, The Wild Ones, i F.E.A.R.-a i njegovih vojnika koji predstavljaju vladu/vojsku/tiraniju ili što već smatrate tiranima u današnjem svijetu. Iako se bend katkad naziva shock rockerima daleko su oni od jednog Marilyn Mansona. Dapače, nije mi jasno zašto ih uopće napada kršćanska desnica pošto sam nakon nekoliko prvih stvari bio uvjeren da slušam neki kršćanski rock, doduše, kasnije se nađe tekst “God does not exist” ili “The Church of failure, the Church of fools”, no to je sve dosta benigno. Doduše, kada se uzme popularnost ovog benda, pogotovo kod mlađih naraštaja nije ni čudno da ih smatraju “lošim” utjecajem na moral mladih.

Što se tiče samih pjesma mogu reći da glazbeno nisu loše, nećete se ovdje naslušati nekih bjesomučnih solaža koje paraju uši i ostavljaju dojam da su na stageu četiri gitare, nećete dobiti dijelove za masovne šutke niti glasovne egzibicije, no svirka je solidna. Ima malo žešće dijelove i dobru dozu violine koja se lijepo i nenametljivo uklapa i daje dodatan štih. Tekstualno je album također solidan, neće vam sad promijeniti život ili vas natjerati da gledate život drugim očima, no svakako treba pohvaliti vokalne sposobnosti Andy Biersacka. Imam dojam da se dosta suzdržava i da bi u jednom žešćem aranžmanu stvarno mogao zasjati, pa ako želi raditi rock opere neka se javi Arjenu Lucassen ili Tobiasu Sammetu koji će za njega napisati pravu dionicu.

Teško da će vam tekstovi promijeniti život, ali kada se uzme u obzir da je velik dio fanbasea BVB-a mahom maloljetan, to ne treba isključiti iz jednadžbe jer ako im se svide oni vrlo lagano mogu krenuti prema kompleksnijim, žešćim i boljim bendovima. Ne mogu reći da sam ostao oduševljen s njima, ali nisam ni razočaran. Oni su zapravo jedan dobar bend koji balansira na granici mainstreama i malo žešćeg zvuka i to im ide poprilično dobro. Sad bih mogao tu tupiti kako ih slušaju klinci koji kukaju kako im je život težak i kako ih nitko ne shvaća, no ne vidim razlog zašto bih. Svi smo mi bili ponosni kada smo otkrili metal ili bendove koji su nas odveli prema njemu i ne vidim zašto bi netko tko do npr. Pantere dođe preko BVB-a bio manje “čru” od onoga koji je do njih došao preko Iron Maidena ili KoRn-a. BVB dobru poruku, generalno su simpatični i ostavljaju dojam normalnosti koliko god se trudili predstavljati one koji se ne uklapaju, a ta poruka je da se ne zamarate s ljudima koji sve živo kritiziraju, da mislite svojom glavom i da živite svoj život, a to je po meni sasvim u redu, ali baš mene ćete teško ausresti na njihovom koncertu, osobno su mi premekani.

No, nisam gotov, imam jednu zamjerku na album. Ako zanemarimo dosta jednostavnu fabulu i zaplet, ono što me živcira i po meni narušava dojam su festivalski refreni. Ako vam nije jasno na što mislim, pojasnit ću. Sjetite se rock bendova na euroviziji i scene dok ponavljaju jedan klišejasti refren do besvjesti dok se iz publike vijore zastave Švedske i inih zemalja. E pa, gotovo svi refreni se mogu uklopiti u taj štih. Prejednostavni su i napisani tako da budu lagano pamtljivi i pjevni. Uči će vam lagano u uho i pjevat će ih cijela dvorana, ali ta razlika u zvuku između pjesama i refrena i kvaliteta između njih je nešto što po meni narušava jedan vrlo dobar album. No, to je cijena balansiranja na rubu mainstreama i žeščeg zvuka. U We Don’t Belong kažu “It’s the anthem of the underground” na što im ja moram odgovorit – ne, nije, al nema veze, svejedno su dobar bend.

Popis pjesama:

1. “Exordium”
2. “I Am Bulletproof”
3. “New Year’s Day”
4. “F.E.A.R. Transmission 1: Stay Close”
5. “Wretched and Divine”
6. “We Don’t Belong”
7. “F.E.A.R. Transmission 2: Trust”
8. “Devil’s Choir”
9. “Resurrect the Sun”
10. “Overture”
11. “Shadows Die”
12. “Abeyance”
13. “Days Are Numbered” (feat. Bert McCracken of The Used)
14. “Done for You”
15. “Nobody’s Hero”
16. “Lost It All”
17. “F.E.A.R. Transmission 3: As War Fades”
18. “In the End”
19. “F.E.A.R. Final Transmission”

Trajanje: 51 minuta 08 sekundi

Recenzija: Matija Marković