(14th Floor, 2009)

žanr: Alternative rock
9/10

„Only Revolutions“ je peti album škotskog tria Biffy Clyro. Priču kako su došli do toga čudnog imena vam neću ispričati jer je sadržaj mnogo važniji.
Naime, ovaj je album konačno pogodio na pravo mjesto: u srž odličnog, kvalitetnog rocka s prepuno inovativnih elemenata, definitivno nije mainstream, ali je dovoljno komercijalan i radiofoničan da nije alternativan. Poput Foo Fightersa recimo. Zapravo, album najbolje opisuje činjenica da sam ga stavila u Top 5 albuma 2009. godine. Da, toliko je dobar.

Možda niste do sada nikad čuli za Biffy Clyro, no sada vam je vrijeme. I da prekopate po njihovom dosadašnjem radu. Band postoji ni manje ni više nego 15 godina i tek su s prethodnim albumom „Puzzle“ (2007.) doživjeli veći uspjeh, ne i svjetski. Mješavina teškog zvuka gitarskih riffova, baseva i bubnja, a istovremeno melodične glazbe i snažnog vokala Simona Neila te odličnih tekstova njihov je prepoznatljiv znak, iako je u prošlosti njihova muzika jako podsjećala (previše) na već spomenute Foo Fighterse (čak i Neil liči na Grohla, poduža rasbarušena kosa, hrpa tetovaža i brada), a onda je ipak bilo bolje slušati original. Već s „Puzzleom“ su se stvari jako izmijenile. „Puzzle“ je dao do znanja da je Biffy evoluirao u bend koji je našao samo svoj zvuk i da možemo očekivati velike stvari od njih.

„Only Revolutions“ je već dao prve singlove: izvrsna „Mountains“ koja zvuči kao nešto najbolje što je Dave Grohl napravio u životu i na kojoj im je gitarsku solo dionicu odsvirao rock bog Josh Homme iz Queens of the Stone Age /Them Crooked Vultures, te fenomenalno divlja „The Golden Rule“ samo su dvije perjanice na albumu prepunom izvrsnih pjesama.
Album je izašao prije mjesec dana, a treći singl „The Captain“ je hat-trick. Nebitno je jesu li ove pjesme dosegle br. 1 na top listama kad ionako znamo da najbolje pjesme u povijesti uglavnom nisu dosizale niti do TOP 10, one su tu da nam se uvuku pod kožu i ostanu.

Album sadrži 12 pjesama i još ih je nekoliko za posebno spomenuti. „Bubbles“ je inteligentna rock’n’roll pjesma s nevjerojatno melodičnim refrenom i žešćim odlično aranžiranim bridgeom. Što je u biti pravi Biffy Clyro u najboljem blažem izdanju. Još dvije laganice koje se nalaze na albumu nisu tu da bi napravile balans dinamike, jer kada slušate „God& Satan“ i „Many of Horror“ kristalno vam je jasno da nisu mogle biti nikakve drugačije nego baš takve – lagane, power stvari u kojima najviše dolaze do izražaja ekspresivni, duhoviti, poetični ili izuzetno sadržajni tekstovi…
„Pričam s Bogom jednako kao i sa Đavolom, jer volim čuti obje strane. Čini li me to ciničnim?…“ (God&Satan), ili “…Kada okrenem leđa, moje modrice sjaje. Našu razbijenu bajku tako je teško sakriti…“, „…Primit ću modricu jer si je ti vrijedna. Kada me udaraš, udari me jako…“ (Many of Horror).
Spomenuta „Many of Horror“, budući single, je vjerojatno jedna od najboljih rock pjesama napisana u posljednje vrijeme, a ove godine sto posto jest. Neće ona biti „Every breath you take“ ili nešto slično. Ovo je druga vrsta, ne manje vrijedna, samo manje radiofonična.

Ono što mene kod Biffy Clyra najviše oduševljava jesu aranžmani, način na koji uklope violine ili trubače, dakle simfoničare u cijelu tešku artiljeriju, a da nijednu sekundu nemaš dojam da to ne treba biti tamo, ili da to postane pretenciozno ili razvodnjeni pokušaj nečega. Ili da kopira Queen ili Marillion.
„Many of Horror“ odslušajte do zadnje sekunde – nakon što pjesma u krešendu dramatično završi, posve se iznenada kratko nastavi i zaista završi samo u par taktova laganih violina. Fenomenalno.
Očekujmo velike stvari od ovog benda. Možda i nakon ovog albuma, ali sigurno na sljedećima.

Popis pjesama:

1. The Captain
2. That Golden Rule
3. Bubbles
4. God & Satan
5. Born on a Horse
6. Mountains
7. Shock Shock
8. Many Of Horror
9. Booooom, Blast & Ruin
10. Cloud of Stink
11. Know Your Quarry
12. Whorses

Recenzija: Anastazija Vrzina, anastazija@venia-mag.net

Napomena: Recenzija je originalno objavljena na portalu sounguardian.com.