(Nuclear Blast, 2011.)

9/10

Austrijski black metal nikada nije bio bolji. Deveti studijski album ovog kultnog death/black metal benda donosi nam osam novih pjesama koje su odišu žestinom, snagom i veličinom.

Album otvara, kako sam Helmuth kaže, njihovo najkompleksnije djelo ikad – pjesma „In Blood – Devour This Sanctity“, inspirirana skladbom „Mađarski ples br.1“ Johannesa Brahmsa. Obično se očekuje kako će black metal bendovi u obradi klasičnih djela zatražiti pomoć masivnog simfonijskog orkestra i zbora, no Belphegor je uspio nadvladati i orkestar i zbor jačinom vlastitih, standardnih instrumenata i upravo je to ono što mi se kod ovog benda sviđa – uspijevaju dobiti veličanstvenu i uzvišenu melodiju bez pomoći simfonijskog orkestra. Jedini isključivo simfonijski dio na albumu jest kraj pjesme „Impaled Upon The Tongue of Sathan“ koja je izabrana kao prvi single s istog albuma jer je prilično catchy…upravo onoliko koliko pjesma ovog žanra može biti chatchy.

Također moram spomenuti pjesmu „Possessed Burning Eyes“ koja se ističe melodioznošću i nakon „In Blood – Devour This Sanctity“ najkompleksnija je na albumu.

„Discipline Throught Punishment“ ima zanimljiv akustični početak i doom prizvuk tijekom cijele pjesme koji kulminira izvrsnom gitarskom solo dionicom pri samom kraju. Istoimena, „Blood Magick Necromance“ spada u kategoriju najbržih i najžešćih s čestim promjenama dinamike i tempa, to je konstantna izmjena Belphegorske jačine i laganih ambijentalnih momenata.

Album završava pjesmom „Sado Messiah“ u kojoj nema nikakvih inovacija ni eksperimentiranja već je to pjesma slična onima s njihovih prijašnjih albuma.

Na njihovom posljednjem nastupu u Koprivnici, izveli su, s novog albuma, samo pjesmu „Impaled Upon The Toungue of Sathan“, žao mi je što nisu uvrstili još koju u setlistu te večeri, jer ove pjesme uistinu imaju veliki potencijal za izvođenje uživo, pogotovo udopunjene energijom publike. Zato vam savjetujem da poslušate ovaj kvalitetan album i pogledate Belphegor uživo negdje u blizini ili na nekom od nadolazećih ljetnih festivala, jer uistinu – razvaljuju.

Recenzija: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)