AT THE GATES – At War With Reality (pre-listening)

AtTheGatesAtWarWithRealityDatum izlaska: 27. 10. 2014.
Žanr: Melodični death metal
Izdavač: Century Media
Produkcija: Fredrik Nordström
Ocjena: 8.5/10

Drag mi je osjećaj kada bend, čiji mi je nastup ostao u posebno dobrom sjećanju, najavi izlazak novog albuma, a još mi je draži osjećaj kada taj album imam prilike poslušati prije nego je zauzeo svoje, više nego zasluženo, mjesto na policama CD shopova. Šveđani At The Gates iz Göteborga jedno su od najzvučnijih imena death metala, i to ne samo na europskoj sceni, nego i u ostatku svijeta. Mnogi američki bendovi „novog vala“ s kraja 90-ih i velik broj metalcore bendova navodi ih kao jedan od svojih najvećih utjecaja. „At War With Reality“ njihov je najnoviji album nakon čak 19 godina. Predzadnji „Slaughter Of The Soul“ s kojim je bend stvorio reputaciju kakvu danas ima, izašao je davne 1995. Prva asocijacija kad netko spomene ime benda mnogima je vjerojatno spot za pjesmu „Blinded By Fear“ s tog albuma. Novi album, koji je među najiščekivanijim izdanjima ove godine, definitivno je vratio bend na tron melodičnog death metala, potvrdio profesionalnost, žestinu i umijeće pisanja odličnih pjesama i svakako će biti proglašavan albumom godine u brojnim metal medijima.

Prije nego argumentiram zašto ću ovaj album uvrstiti među svojih top 5 metal albuma ove godine, reći ću ukratko nešto o povijesti benda. Nakon EP-ja „Gardens Of Grief“, studijskih albuma „The Red In The Sky Is Ours“ (1992.) i „With Fear I Kiss the Burning Darkness“ (1993.), bendu je značajniji proboj omogućio treći po redu „Terminal Spirit Disease“ (1994.). Ranije spomenuti „Slaughter Of The Soul“ (1995.) smatra se klasikom koji ih je smjestio rame uz rame s In Flames i Dark Tranquillity, također pionirima gothenburškog death metala. Bend je 1996. prestao s radom, članovi su nastavili rad u drugim bendovima, npr. pjevač Tomas Lindberg snimao je s, između ostalima, Lock Up, Nightrage i The Crown, braća Anders i Jonas Björler i bubnjar Adrian Erlandsson osnovali su još jedan poznati švedski death metal bend, The Haunted, a kasnije se Erlandsson priključio Cradle Of Filth. Ponovno su se okupili 2007. svirajući na nekoliko većih festivala u Europi, a 2008. je njihov nastup na Wackenu ovjekovječen na trostrukom DVD-u „The Flames Of The End“, preciznije na drugom disku pod nazivom „Purgatory Unleashed – Live At Wacken“. Istoimeni je nastup dostupan i na live CD-u. Iz posljednjeg navedenog vidi se da je bend bio jako angažiran oko live nastupa, budeći kod fanova sve veću i veću želju za povratkom benda svirci u punoj snazi. Mnoge fanove neće iznenaditi što je bend donio odluku nakon toliko dugo vremena da izda novi album jer su At The Gates posljednjih godina zaista oduševljavali publiku nastupima uživo. Osobno sam bila jako ugodno iznenađena nastupom na Brutal Assaultu 2012. Uvijek ću se rado sjećati večeri kad je bend publici pružio jedan od najboljih koncerata na festivalu te godine. Iako je 2007. nakon ponovnog okupljanja bend izjavio da su vrlo male šanse da ikada snime novi studijski album, da sve staje na „Slaughter Of The Soul“ te da neće fanovima davati lažne nade, 2012. je rečeno da ipak nije isključen rad na novom albumu.

U siječnju 2014. bend je na svojoj Facebook stranici objavio novu naslovnicu i naslov albuma. Nekoliko godina nakon što smo se zapitali što budućnost donosi za ovaj bend, pred nama je konačno intenzivan i atmosferičan album s čak trinaest pjesama (ako računamo intro). Pripovjedački intro na španjolskom „El Altar Del Dios Desconocido“ već daje naslutiti protiv čega se bend buni, oni koji znaju španjolski razumjet će što jest, odnosno što nije Bog. Kad je pisao tekstove pjesama, Tomas Lindberg je bio inspiriran južnoameričkim autorima 50-ih i 60-ih koji su pripadali magijskom realizmu. Nakon filozofskog intra, bend pobunjenički i čvrsto započinje glazbenu avanturu s „Death And The Labyrinth“, tu su prepoznatljivi staccato ritmovi po kojima je bend prepoznatljiv, a Tomasovi vokali su dublji, razumljivo i zreliji i jači nego ikad prije. Odlično je kad mi ne trebaju lyricsi jer razumijem o čemu pjesma govori zbog izražajnog, a s druge strane opet hrapavog i teškog vokala. Isti osjećaj budi i „At War With Reality“ koja je čak i melodičnija. Interpretacija na svim instrumentima je ravnopravna, vokal ne zasjenjuje ritam gitare, a Adrian Erlandsson oduševljava svojim izvođačkim iskustvom kao bubnjar. Nema prevelike megalomanske buke niti drugih oblika pretjerivanja. Vokal je ono što najviše daje karakter pjesmi. Na „The Circular Ruins“ snaga gitara je najjači pogon, a melodični solo dijelovi pridonose zrelosti i estetici izvedbe. Sljedeća „Heroes And Tombs“ je jedna od najmračnijih pjesama na albumu s intrigantnim introm, ali nipošto ne depresivna. Tu sam pjesmu poželjela iznova vrtiti, jednostavno je nepredvidljiva, nešto otegnutija, ali to nipošto ne znači monotona. Opet jednostavni solo na koji se kasnije nadovezuje melodija s početka, pridonose koherentnosti. S „The Conspiracy Of The Blind“ jasno je zašto se bend svrstava u još uvijek uvjerljive i aktivne predstavnike melodičnog švedskog death metala. „The Conspiracy Of The Blind“ je definitivno jedna od pjesama koje bih svakako čula uživo. Kraj je takav da poželite čuti još i više i zapitate se „Pa zar je to sve, već?“. „Order Of Chaos“ je nešto predvidljivija pjesma na albumu, očekivala sam više kaosa, ali skladu gitara i bubnjeva ne može se prigovoriti. „The Book Of Sand (The Abomination)“ još je jedan od mojih favorita. Odličan početak, kompleksne ritmičke promjene koje je teško pohvatati…ova pjesma zrači energičnošću i sirovošću. Bend je, iako zreo u svom pristupu i odan onome što svira, nevjerojatno energičan, jasan, usklađen i čvrst u izvedbi. Jedna od najsloženijih pjesama po strukturi, ali meni među najboljima. Možete pomisliti samo jedno – vrijedilo je čekati. Doista impresivno, pa možemo reći da jedva čekamo iznenađenja koja će nam uskoro biti servirana uživo. Na „Head Of The Hydra“ bend se ne odmara od staccato akorada, Martin Larsson i Anders Björler ponovno daju sve od sebe, ne odustaju ni od melodičnosti, zvuk je sve bogatiji kako se pjesma primiče kraju, i polako se sve stišava. Melankolična instrumentalna „City Of Mirrors“ kao da služi za malo odmora od ostatka albuma i iako kvalitetno osmišljena, u danom trenutku mi je narušila atmosferu na albumu. To popravlja „Eater Of Gods“ s vrlo impresivnim gitarskim solom i tutnjajućim ritam gitarama i breakovima. U sredini se sve smiruje i bend se okreće mračnoj i ozbiljnoj izvedbi pa imamo dojam kao da se radi o pjesmi unutar pjesme. Primičemo se kraju albuma, ali ne dobivamo takav dojam. Tu je još jedan od mojih favorita „Upon Pillars Of Dust“. Bubnjevi u punoj snazi, a nisu pretjerani, što katkad znaju biti u ovom žanru. Uvjerljivosti pridonose vokalna čvrstoća i, još jednom, nepredvidljive gitarske melodije. Čim sam čula početne rifove, znala sam da se radi o još jednoj reprezentativnoj pjesmi koju ću više puta preslušati. „The Night Eternal“ kao da je zbir svega otprije, na trenutke napeta, na trenutke prividno spontana. Dostojan kraj albuma koji je opravdao velika očekivanja. Godina se polako bliži kraju, a kada se u tom času pred vama nađe vrlo kvalitetno izdanje u moru osrednjosti, lakše vam je pri duši. Primjerice sunarodnjaci At The Gates-a, nekada individualci i žestoki prvaci svog žanra, In Flames, s posljednjim su se albumom „Siren Charms“, u želji da ostanu na vrhu, izgubili u glazbi koju više ne doživljava većina njihovih starih fanova, a ostavlja dojam kao da ni oni sami ne znaju u kojem pravcu idu. At The Gates su zato oduševili svojom snagom, zrelošću i nevjerojatnom energijom s „At War With Reality“ i pokazali nakon dugo vremena da mogu pružiti moćan zvuk koji jedva čekamo uživo sa sljedećom turnejom, zato pratite službenu Facebook stranicu benda. Mislim da će bend steći vojsku novih fanova s ovim albumom, a dosadašnji poznavatelji njihovog opusa zadovoljno će se smiješiti i reći „Ma, to je to!“. Ne moram puno isticati da bi ovaj album trebao završiti u kolekciji onih koji su posljednjih deset mjeseci strpljivo čekali izdanje kojim se sumira žestina, melodičnost, ritmička raznovrsnost i gdje je svaka pjesma koherentna cjelina. Mogu na kraju reći da je ovaj album izdan baš u pravo vrijeme te da mi je ponudio val raznih osjećaja i stvorio atmosferu koja je čak nadmašila moja očekivanja. Nabavite ovaj album jer je među najboljima ove godine, a ne mogu reći da je puno takvih, barem ne među trenutno razvikanim bendovima. Pa naposljetku i zato jer to – zaslužuje. Uz ovaj album svakodnevno ćete pobjeđivati – u ratu sa stvarnošću!

„At War With Reality“ popis pjesama:

1. El Altar Del Dios Desconocido (1:06)
2. Death And The Labyrinth (2:32)
3. At War With Reality (3:08)
4. The Circular Ruins (4:27)
5. Heroes And Tombs (3:59)
6. The Conspiracy Of The Blind (3:18)
7. Order From Chaos (3:25)
8. The Book Of Sand (The Abomination) (4:27)
9. The Head Of The Hydra (3:38)
10. City Of Mirrors (2:05)
11. Eater Of Gods (3:50)
12. Upon Pillars Of Dust (2:39)
13. The Night Eternal (5:42)

Recenzija: Buna Bernarda Juretić