arctic_monkeys_am-portada-592Izdavač: Domino
Objavljeno: rujan, 2013
Žanr: Indie Rock
Ocjena: 7/10

AM je peti studijski album Arctic Monkeysa koji se željno iščekivao nakon, po meni, dva loša zadnja albuma. Nakon prva dva fenomenalna albuma koja su ih lansirala u vrh svjetske glazbene scene uslijedili su poprilično razočaravajući Humbug, te jednostavno loši Suck It And See. Kada se ti albumi uzmi samostalno ne mogu se nositi s prva dva, no ako se gledaju u kontekstu AM-a možemo naslutiti progresiju njihova zvuka i smjer u kojem se bend želi razvijati.
Za početak, bend je u potpunosti napustio brze pjesme furioznog ritma i tekstove s jakim Sheffieldskim naglaskom koje bilo tko osim lokalaca može razumijeti i usmjerili su se manje-više prema malo ozbiljnijem izričaju. U tekstovima prevladava tematika opijanja, izlazaka i uglavnom muško-ženskih odnosa. Možda su u engleskoj ovi tekstovi puni značenja i nose neku dublju poruku, ali meni uglavnom zvuče u najmanju ruku nezrelo.
To me dovodi do slijedeće točke – ciljana publika benda. Iako je zvuk sofisticiraniji, kompleksniji i popunjen s dodatnim instrumentima i gostujućim glazbenicima ostavlja se dojam da je album namijenjen tinejđerskoj publici. Nema ničeg lošeg u tome ali imam dojam da je jedna od ideja iza albuma bila i to da se Arctic Monkeysi nametnu i kao ozbiljniji bend što im po meni nije uspjelo. Ovo je po meni korak u pravom smjeru ali ovim tempom stvarat će albume za tinejđere i kada budu imali 40 dok će njihova publika stalno prelaziti na bolje bendove.
Ono što mi se ne sviđa kod albuma je to što je prespor. Shvaćam da su išli na ozbiljnost i dodali nove elemente zvuku ali iako je sada zvuk kompleksniji ipak zvući dosta siromašno. Elementi su tu, ali su razvučeni i daju dojam usporenosti. Pri ovom tempu ili je zvuk trebao biti obogaćen još s nekim elementima ili je jednostavno album trebao biti brži, no tada bi bio prekratak. S druge strane ako se stavimo u poziciju prosječnog slušatelja koji će na koncertu biti pod utjecajem alkohola i sl. tada će album dobiti tu sofisticiranost koja mu fali, a to ćete shvatiti i ako ga poslušate dok ste vrlo umorni i cijeli organizam vam radi usporeno.
Što reći još o ovom albumu? Pa, zapravo nema ništa posebno u njemu. Arctic Monkeysi i dalje pokušavaju odrasti, ali im to ne uspijeva, no barem se kreću u pravom smjeru. Na albumu se čuje utjecaj starih britanskih izvođaća. Teško je izdvojiti neku stvar s albuma kao posebno dobru ili lošu tako da recimo da Arabella i Fireside iskaču kao malo bolje od ostatka albuma. Solidan album, ali teško da će se naći na listi najboljih albuma svih vremena.

Popis pjesama:

  1. Do I Wanna Know?
  2. R U Mine?
  3. One For The Road
  4. Arabella
  5. I Want It All
  6. No. 1 Party Anthem
  7. Mad Sounds
  8. Fireside
  9. Why’d You Only Call Me When You’re High?
  10. Snap Out Of It
  11. Knee Socks
  12. I Wanna Be Yours

Recenzija: Matija Marković,