(Maestro, 2010) 

7 /10

Ako su televizijske predstave poput Hrvatska traži zvijezdu ili Supertalenta iznjedrile nešto dobro to je, uz nekoliko uistinu talentiranih ‘klinaca’, zasigurno i pažnja koju je zahvaljujući Zoranu Mišiću, Vilibaldu Kovaču i sastavu We Come One dobila cjelokupna domaća alternativna/rock scena koja, nažalost,  pod valom nekih čudnih šumova sa Istoka godinama stagnira i gravitira oko nekoliko kultnih izvođača kojima polazi za rukom održati vezu sa svojom publikom. Pa tako u dašku novih snaga na čijim je leđima posrnuloj rock sceni u Hrvata vratiti stari sjaj dolazi i bend Angel Of Fire sa netom objavljenim albumom “Lift Your Flames”. A Angel Of Fire će, iako im se  ne može osporiti kvalitetan glazbeni izričaj, pažnju u prvi mah plijeniti više svojim sastavom pomalo netipičnim za domaće prilike (glavnu gitaru u ovom bendu samouvjereno drži djevojka, Magdalena Loborec dok bubnjevima vlada Vlad Vučeta kojemu je samo deset godina) nego glazbom koju sviraju.
Budući da ovdje govorimo o bendu koji ima žarku želju svrstati se u neku od podskupina metal glazbe iako bi se, sudeći po zvuku koji donosi album “Lift Your Flames”, možda prije trebali tražiti u kategoriji melodičnog žestokog rocka, album je, kako to i priliči pravim metalcima,  konceptualan što mu je veliki plus. No i veliki minus u očima onih koji su se tijekom svoje “metalske” karijere naslušali raznovrsno dobrih i loših konceptualnih albuma i tako prema istima stvorili averziju. Kako god, “Lift Your Flames”, album je prvijenac sa svim svojim dječjim bolestima na koje nikako ne možemo gledati zlonamjerno no činjenica je da oni koji su ih vidjeli uživo kategorički tvrde da Angel Of Fire mnogo življe i energičnije zvuče na pozornici nego na pomalo sumornom snimljenom uratku na kojemu je, čini se, produkcija malčice posrnula. A to za bend u usponu ne može biti dobro.
“Lift Of Flame” donosi 12 pjesama, sve redom na engleskom jeziku. Što i nije loše ukoliko se i u najmanju tančinu pogodi bit jezika i osjeti ga se u svom njegovom bogatstvu što mi se na ovom albumu ne čini nešto pretjerano uspješnim. Jer vokalu Igora Okičića, iako ima sve pretpostavke potrebne za osvajanje žensog dijela publike (dakle, riječ je baritonu, a znamo kakav efekt baritoni pobuđuju u ženske populacije sklone mračnijim glazbenim izričajima), ne uspijeva ono što bi trebalo – osvojiti. Štoviše, već negdje oko 6. ili 7. pjesme Igorov odličan vokal (a za njim i cijeli album) upada u monotoniju i tu naprosto odmičete od bilo kakve ideje potpunog shvaćanja koncepta koji vam Angel Of Fire nude. Šteta!
No unatoč ovim sitnim prigovorima (koje će ovaj perspektivni bend, nadam se, shvatiti kao dobronamjerne savjete) Angel Of Fire jedan su od onih bendova na koji definitivno treba obratiti pažnju jer su dovoljni žestoki da “sjednu” metalcima no istovremeno i dovoljno melodični da ih zavole i oni koji su naklonjeniji mekšim no melodičnijim zvucima. Odluče li Angel Of Fire do svog sljedećeg albuma kojem se pravcu žele malčice više prikloniti moglo bi se dogoditi da vrlo brzo, uz recimo We Come One, postanu jedna od novih vodećih metal snaga domaće scene ili da, s druge strane, ozbiljno konkuriraju Zoranu Mišiću za tron najbolje domaće rock nade.

www.angeloffire.org

Recenzija: Ivana Sataić
ivana@venia-mag.net