Amon-AmarthDatum izlaska: 25. 6. 2013.
Produkcija: Andy Sneap
Žanr: Death metal
Ocjena: 8/10

Amon Amarth su uvijek bili bend s čijim ste izdanjima znali što možete očekivati. Njihov posljednji album, dosta dobro prihvaćen među death metal publikom, “Deceiver Of The Gods”, zauzeo je visoka mjesta na top ljestivicama u matičnoj Švedskoj, ali i u ostatku Europe. Kao što to uvijek biva, album je i ovaj put posvećen jednom od bitnih bogova nordijske mitologije i događajima vezanim uz istog. Nakon uzvišenih bogova Thora i Odina, pa zatim diva Surtura i sličnih, na red je došao najveći varalica, ujedno i uzrok svih nevolja koje su snašle ostatak Asgarda…radi se dakako o Lokiju. Zabavni tekstovi koji su majstorski kombinirani sa žestokim rifovima ne razočaravaju ni ovaj put pa će među vama najvjernije zaljubljenike u mitologiju itekako nagnati da se prepuste priči koju je bend uobličio na svoj unikatan način. Bendu je ovo deveti album, iskovan u novim tekstualnim idejama s primjesom prepoznatljivog teškog metalnog zvuka s hladnim gitarama koje pile sve pred sobom, kao i bubnjevima koji ne zaostaju za njima. Ipak, neki bi mogli reći da Amon Amarth postaju izlizan bend čija se tematika konstantno vrti oko jedno te istih entiteta, ali, vjerujte, tematsko područje kojem je bend odlučio posvetiti albume i karijeru neće pokriti niti sljedećih devet albuma, ako ih i sam bend toliko uopće stigne proizvesti. Amon Amarth su bend koji zna u što vjeruje i kao što sam rekla na početku, uvijek znate što možete očekivati. Već prve dvije pjesme “Deceiver Of The Gods” i “As Loke Falls” vrlo vjerno stvaraju mentalnu sliku dugokosog i dugobradog Johana Hegga kako opjevava glavnog antagonista, pri čemu se u “As Loke Falls” ilustrira borba između Heimdalla i Lokija koja će značiti kraj obojice. Epska i vrlo ritmična “Father Of The Wolf” (Loki je bio otac čudovišnog vuka Fenrisa, priča o njegovom životu među bogovima posebno je zanimljiva, slobodno zavirite u Eddu Snorrija Sturlusona, prijevod Dore Maček) primjer je pjesme koja se treba naći na set-listi. Bubnjevi i općenito glavna melodija ovdje itekako ostavljaju duboki utisak. Loki je također bio “Shape Shifter”, kao što govori istoimena pjesma. Npr. kako bi zbrisao što dalje od bogova koji su mu uvijek bili za petama kad bi ih zbog njega zadesio kaos, često bi promijenio spol ili obličje, npr. u orla, lososa, kobilu, staricu itd. Još jednom potvrđuje Amarthe kao vrlo zanimljiv bend sa zavidnim smislom za pisanje dobrih tekstova, kao i poznavatelje tematike. Nešto sporija “Under Siege” ostavlja dojam kao da će uskoro rogom netko zasvirati juriš. Nešto je “prigušenijih” gitara na nekim mjestima i ima neke repetitivne dijelove pa me se stoga nije dojmila kao neke njezine prethodnice. To, dakako, ne znači da vam neće biti zarazna jer se glavna melodija dosta lako pamti. Kratka, ali jedna od najintenzivnijih “Blood Eagle” s početnim zvucima i uzdasima koji upućuju na to da se očito radi o smaknuću, onima koji su očekivali nešto žešće i brže, svakako će biti jedna od favorita. Nakon “We Shall Destroy” koja je unatoč naslovu ostala, barem meni, jedna od slabijih na albumu, konačno dolazimo do pravog glazbenog dragulja, “Hel”. Ne samo da je po glazbenom intenzitetu jedna od najboljih pjesama na albumu jer se kod Amartha barem dvije ili tri pjesme na svakom albumu ističu dovoljno da se za njih kasnije snimi spot ili su toliko dobre da postanu hit među metal populacijom, nego ponajprije zbog toga što u njoj gostuje neponovljivi Messiah Marcolin, bivši pjevač Candlemassa. Malo klasičniji heavy rifovi i iznimno duboki Johanov growl isprepleten s unikatnih vibratom clean vokala Marcolina, dovoljni su da vam pjesmu smjeste na sam vrh. Osjećaj je neopisiv, zato napnite uši. Ova je pjesma dokaz koliko se neke slabije pjesme na albumu mogu zasjeniti. “Coming To The Tide” ima vrlo upečatljive bubnjeve, efekt udarca maljem definitivno nije izostao. Nadnaravno moćna atmosfera završava epskom, osmominutnom “Warriors of the North” koja ovaj meni osobno već godinama vrlo drag bend opet podiže na najviši vrh s još nekim drugim skandinavskim bendovima vjernim svom zvuku i tematici. Svim fanovima Amon Amartha, požurite po novi “Deceiver Of The Gods”, dobra glazba je prisutna cijelo vrijeme, ima dobrih iznenađenja, posebno obratite pozornost na “Hel”, sekundarno tu je dobra naslovnica, ilustracije i tekstovi koji još više pojačavaju dobar dojam. Ragnarök ne možete izbjeći, stoga vam ne preostaje ništa drugo nego da se poistovjetite s “ratnicima sjevera”.

 

Popis pjesama:

  1. Deceiver of the Gods
  2. As Loke Falls
  3. Father of the Wolf
  4. Shape Shifter
  5. Under Siege
  6. Blood Eagle
  7. We Shall Destroy
  8. Hel
  9. Coming of the Tide
  10. Warriors of the North

Recenzija: Buna Bernarda Juretić