Alter Bridge-FortressDatum izlaska: 08.10.2013.
Izdavač: Roadrunner Records
Žanr: hard rock
Ocjena: 10/10

Alter Bridge, američki hard rockeri, 2010. su objavili treći studijski album naziva ”AB III”, odsvirali turneju, a onda se udaljili kako bi surađivali na drugim projektima. Tako je Myles Kennedy postao desna ruka legendarnom Slashu, Mark Tremonti je objavio svoj solo album ”All I Was” te je s Brianom Marshallom i Scott Phillipsom i Scott Stappom ponovo oživio Creed. Mnogo se toga u tri godine dogodilo u životima Alter Bridge članova, no je li to umanjilo njihovu strast prema bendu s kojim su upravo objavili četvrti studijski album naziva ”Fortress”? Nimalo. Štoviše, razdvojenost i rad na različitim glazbenim izričajima učinilo je Alter Bridge snažnijim nego inače, a ”Fortress” je jedan od onih albuma za koje kažemo da su ‘THE’ albumi.

Sve vam je jasno već pri uvodnoj ”Cry Of Archilles” koja pršti fantastičnim, žestokim i divljim riffovima i u kojem Kennedy nimalo ne iznenađuje briljantnim vokalnim izražajem protežući svoj upečatljivi glas kroz nekoliko primjetnih vokalnih i harmonijskih  linija. Nakon instrumentalne i vokalne eksplozije na samom početku u kojoj Tremontijeve solaže nikako neće proći neprimjetno slijedi prvi singl s albuma, ”Addicted to Pain”, još jedna skladba bogata riffovima, energijom i vođena fantastičnim Mylesom Kennedyjem i njegovim glasom koji je, u to nema nikakve sumnje, jedan od najboljih ikada na svjetskoj hard rock/alter metal sceni. A onda slijedi apsolutna eksplozija u ”Bleed It Dry” praćena divljačkim introm bubnjeva i gitare…. i odlični Kennedy koji smiruje ‘tenzije’ izbalansiranim vokalom koji pjesmu pretvara u punokrvnu rockersku skladbu koja donosi jedan od ponajboljih riffovskih rješenja na albumu. ”Lover” je pjesma koju odlikuju ‘čiste’ gitare u uvonom dijelu, aranžmanski uvelike vuče na blues, a o vokalu će se raspravljati jer teško se odlučiti pjeva li stihove Mark Tremonti, Myles Kennedy ili obojica. ”Lover” je zbog svoje atmosfere na rubu klasičnog i hard rocka sa snažnim naglaskom na hard i nenadmašnim, da, Mylesom Kennedyjem pred čijim se razarajućim gotovo vriskovima otvaraju sva osjetila. ”The Uninvited” otvara pomalo psihodelična aranžmanska gitarama prepuna varijacija na koju se nadovezuju žestoki riffovi i odlično izbalansiran glas Mylessa Kennedyja dok ”Peace Is Broken” donosi možda i najbrži ritam na ”Fortress” što ju izdvaja kao jedan od vrhunaca albuma. Možda baš zato ”Calm the Fire” smiruje album zahvaljujući čistim, akustičnim gitarama i primjetno visokim pjevanjem Mylesa Kennedyja. ”Calm the Fire” je jedna od onih pjesama koje stvaraju epski ugođaj i vode k istinskom užitku uživanja u iznimnoj umjetničkoj snazi. A onda dolazimo do ”Waters Rising” i nepogrješivo glasa odličnog Marka Tremontija kojem se Kennedy pridružuje u vrlo primjetnim pozadinskim vokalima. Ovo je jedna od najzanimljivijih skladbi na albumu, iako ju instrumentalno ne bih svrstala u red najupečatljivijih na albumu. ”Farther Than The Sun” vraća energičnost i živost Mylesovog glasa u aranžmanu bliskom zvuku modernog alter metala na razmeđu s hard rock riffovima,  a ovaj se osjećaj nastavlja i sa ”Cry A River”, vrlo snažnom i modernom alter skladbom koju predvodi izražajna vokalna linija koja zaokreće u hard rock pravcu. ”All Ends Well” još je jedna uzdanica koju otvara čisti, akustični intro te ujedno i skladba koja donosi vjerojatno najčišći Kennedyjev glas i najoptimističniju poruku. Album zatvara ”Fortress”, naslovna pjesma albuma, koja u svim elementima sumira sve što se događa na albumu. Impresivne gitare, atmosfera, zavodljivi glas Mylessa Kennedyja – sve je tu. Baš kao i jedna od najsnažnijih solaža u Alter Bridge opusu.

”Fortress” je album koji dokazuje da Alter Bridge momci istinski uživaju u onom što rade,  što možemo opisati modernim američkim hard rockom. Nepogrješivo odličnim. Alter Bridge uz to ima i fantastičnog i gotovo nenadmašnog Mylesa Kennedyja o čijem bi se glasu mogao ispisati elaborat, a sve se uistinu svodi na jedno – ili vam ‘sjedne’, ili ne. Onima koji su na afirmativnoj strani jasno je da je Myles Kennedy čovjek koji glasovno može parirati svakomu, čak i Axlu Roseu iz najblistavijih dana. I tu priča staje jer onima na negacijskoj strani ostavljam vaganja i prevagavanja Mylesovih vokalnih linija. Zaključno i neovisno o svemu, Alter Bridge su otišli dalje od svega do sada u svojoj karijeri, isprobali neke nove glazbene formule i snimili najbolji album u svojoj dosadašnjoj karijeri. Možda i album koji će i sami teško nadmašiti.

Recenzija: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net