REBELLION – Wyrd Bið Ful Aræd: The History Of The Saxons

REBELLION – Wyrd Bið Ful Aræd: The History Of The Saxons

REBELLION - Wyrd Bid Ful Araed - The History Of The Saxons

Datum izlaska: 25.09.2015.
Izdavačka kuća: Massacre Records
Žanr: Heavy metal
Ocjena: 4,5/5

Čekao sam da prođe cijela godina da mogu izdvojit jedan album kao najdraži. Iako konkurencija ove godine nije bila najžešća (neki se sigurno neće složit s ovom izjavom), nagradu najboljeg albuma dajem Rebellionovom Wyrd Bið Ful Aræd: The History Of The Saxon albumu. Prije par mjeseci sam pisao o njihovom Arminius (2012) albumu (što mi je služilo kao priprema za onda nadolazeći album) koji mi je bio među najboljim (ako ne i najbolji) album 2012. godine.

Ekipa na ta dva albuma je ista osim bubnjara, dakle to su: suosnivač benda, basist i tekstopisac Tomi Göttlich, suosnivač benda i pjevač Michael Seifert, te novi gitaristi (od 2011. godine) Oliver Geibig i Stephan Karut. Bivšeg bubnjara Matthiasa Karlea je zamijenio Timo Schneider. Bend, odnosno Göttlich i Geibig su producenti albuma.

Što je dobro na albumu? Na albumu su sve pjesme jako dobre, ali ima ih i nekoliko koje se izdvajaju. Što je novo na albumu? Gotovo ništa. Album je standardni Rebellionov album, tako da fanovi koji ih vole, ne bi trebali naći zamjerke na albumu, osim onih koji žele promijenu u bendu (iz ne znam kojeg razloga). Jedini album koji je žanrovski varirao je bio Arise (2009), ali prije toga i poslije toga bend svira ono što ja zovem „dosadni heavy metal“. To nije nikakva pogrda, nego naprotiv, pohvala. U moru novih, modernih bendova i smjerova, postoje još bendovi koji sviraju tradicionalni heavy metal, a po mom sudu Rebellion je jedan od najboljih u tome trenutno.

Tematika albuma je otprilike ono što se očekivalo od benda, a to je povijest. Ovaj put imamo povijest Sasa, vješto uklopnjeno s glazbom, jako istraženo i veoma elokventno napisano.

Album u trajanju od 55 minuta nam donosi 12 pjesama (oko te brojke se inače njihovi albumi vrte). Na prvo slušanje, priznajem, par pjesama zvuče jako slično, ali nakon par slušanja svaka pjesma dobije svoj identitet i svoju posebnost. Za primjer, prva pjesma Irminsul i treća pjesma Sahnsnotas imaju poprilično sličan riff, ali kroz strofe, a pogotovo kroz refrene svaka ode u svom smjeru. Te dvije spadaju u većinu pjesama na ovom albumu, a njih ću označiti kao: brze i žestoke. Tu se mogu smjestiti još i Take To The Sky, The Fall Of Irminsul, Blood Court i The Killing Goes One. U drugu kategoriju idu žestoke pjesme srednjeg tempa: Hengist (za koju je snimljen spot), Runes Of Victory, Slave Religion (koja je zapravo [polu-]balada) i Hail Donar.Prva kategorija pjesama su „ljute headbangerske“ pjesme koje će na koncertima povući par šutki, dok za vrijeme pjesama iz druge kategorije šake idu u zrak u ritmu pjesama.

Ostavio sam za kraj dvije pjesme, a to su God Of Mercy i naslovna pjesma. God Of Mercy je jedina pjesma koja je eksperimentalna na albumu i ima naraciju u uvodu i kraju. Nakon 3 mjeseca slušanja albuma još nisam siguran sviđa li mi se pjesma ili ne. Pjesma koju sam ostavio za kraj je Wyrd Bið Ful Aræd jer to držim najboljom prošlogodišnjom pjesmom i toplo ju preporučam onima koji još nikad nisu čuli bend da poslušaju.

Stvarno se nema šta puno reći za ovaj album. Tko je upoznat s bendom, album bi mu se trebao sviđati, a onaj tko nije čuo bend, slobodno može početi i s ovim, neće puno pogrješiti (iako bi Miklagard [2007] možda bio mrvicu bolji izbor).

Popis pjesama:
1. Irminsul
2. God Of Mercy
3. Sahsnotas
4. Take To The Sea
5. Hengist
6. Runes Of Victory
7. Slave Religion
8. The Fall Of Irminsul
9. Hail Donar
10. Blood Court
11. The Killing Goes On
12. Wyrd Bið Ful Aræd

Recenzija: Alen Žižak

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok