REBELLION – Arminius: Furor Teutonicus

REBELLION – Arminius: Furor Teutonicus

REBELLION - Arminius - Furor Teutonicus

Datum izlaska: 26.10.2012.
Izdavačka kuća: Massacre Records
Žanr: Heavy metal
Ocjena: 4/5

Nedavno je (25. rujna) Rebellion izdao svoj 7. studijski album pod nazivom Wyrd Bið Ful Aræd – The History Of The Saxons. Lako pamtljiv naziv, znam. Osobno su mi jedan od najdražih bendova. Stvarno nemam nikakav poseban razlog. Valjda rade metal meni po mjeri, a povijesne teme albuma samo tome doprinose.

Kao uvod tom albumu malo ću se raspisati o njihovom prethodnom albumu koji je izašao prije 3 godine. Arminius: Furor Teutonicus (u svakom slučaju pamtljivijeg naziva) prvi je album benda s novom postavom. Pri samom kraju 2010. godine tri člana benda napustili su Rebellion, originalni gitarist Uwe Lulis, gitaristica Simone Wenzel i Gerd Lücking, i tako su ostavili same suosnivače benda, pjevača Michaela Seiferta i basista/glavnog tekstopisca Tomija Göttlicha. Bend je visio na niti i na nagovor fanova su, unatoč svemu, nastavili. Na veliku sreću, nismo morali čekati dugo novu postavu. U bend su došli gitaristi Oliver Geibig (koji je radio na miksanju drugog albuma benda, Born A Rebel [2003]) i Stephan Karut. Oni su osobni prijatelji, ajmo reći, „šefa“ benda, Tomija. To je bilo jako bitno jer Rebellion nikad nije bio bend koji dovoljno zarađuje da ne moraju raditi druge poslove. Uwe Lulis, sadašnji gitarist Accepta te bivši gitarist Grave Diggera i suosnivač Rebelliona, glazbeni je producent i on živi od glazbe; tu je nastao raskol između Tomija i Uwea. Uwe je želio pojačani ritam u bendu koji nije odgovarao svima i tako se bend raskomadao.

Što se tiče bubnjara, to je druga priča. Prvi je u bend došao Čeh David Faifer. To je bio problem jer je on živio u Češkoj pa je teško bilo izvoditi probe i sve ostalo što već ide s bendom. Njega je ubrzo zamijenio Matthias Karle koji je snimio Arminius album i nakon toga napustio bend. Trenutni bubnjar, Timo Schneider, pridružio se bendu 2013. godine.

Između 2005. i 2009. bend je izdao tri albuma o povijesti vikinga. Kad su 2011. godine počele priče o novom albumu, stvarno nisam znao što očekivati jer nakon povijesne trilogije nitko nije mogao znati hoće li bend nastaviti s povijesnim temama ili su pokrili povijest koliko su željeli. Na sreću, o povijesti se može pisati gotovo neiscrpno tako su i Arminius i Wyrd Bið Ful Aræd utemeljeni na povijesnim događajima.

Na Arminiusu, tko ne može iz naziva albumu skužiti, se radi o germanskom vođi Arminiju koji je 9. g. n. e. uspio poraziti tri legije rimske vojske predvođene Publijem Kvintilijem Varom u Teutoburškoj šumi. Ako je vjerovati rimskom povjesničaru Svetoniju, kada je car August čuo vijest o porazu udarao je glavom u zid palače i neprestano ponavljao „Quintili Vare, legiones redde!“, ili u slobodnom prijevodu: „Kvintilije Varu, vrati mi legije!“ Ta (relativno) poznata rečenica se provlači kroz filmove, serije, dokumentarce, video igre itd. kojima je tema rano Rimsko Carstvo.

Album traje skoro sat vremena, a na sebi ima 12 pjesama. Počinje s najdužom i jednom od najsporijih pjesama na albumu, Rest In Peace. Pjesma je teško štivo, pogotovo za one kojima bend nije poznat. Jako je neobična za bend, s puno promjena ritmova dok zadržava tamniju atmosferu cijelo vrijeme. Sjećam se da ju nisam volio u početku i da mi je trebao dosta vremena da ju zavolim. Druga pjesma, Ala Germanica, tipični je heavy metal. Odličan, žestok rif, pamtljiv refren i za puriste naracija nakon solaže na klasičnom latinskom. Jako puno bendova griješi s latinskim. Griješi se i kod gramatike (Sabaton) i kod izgovora (Rhapsody of Fire), jako rijetko neki bend sve „pogodi“, a Rebellion je jedan od njih. Iduće tri pjesme, Prince Of The Cheruscer, Dusk Awaiting Dawn i Breeding Hate su sve tri pjesme koje se kreću između srednje brzih i bržih pjesama sa solidnim heavy rifovima. Sve tri imaju podjednako pamtljive refrene, a osoban favorit od tri bi mi bio Dusk Awaiting Dawn, možda zbog sjetne atmosfere kroz čitavu pjesmu, ali ponajviše u refrenu. Prva polovica albuma završava s pjesmom The Seeress Tower koja je podjednako spora kao i Rest In Peace te ima nešto sitno i klavijatura u sebi. Duga 6 i pol minuta, a s kraćim uvodom i završetkom nego prva pjesma na albumu, ovo se može nazvati epicom ovog albuma. Nije duga kao Thor (9 minuta) s Arise (2009) albuma niti kao Husbandry In Heaven (14 minuta) s A Tragedy In Steel (2002) albuma, ali da su neku pjesmu htjeli razvući definitivno bi to bila ova.

Druga polovica albuma počinje s pjesmom Varus koja je mi je među dražim pjesmama. Midtempo headbanger. The Tribe United najbrža je pjesma na albumu, ali mislim da ova pjesma nije baš svima sjela. Počinje s, ajmo reći, čudnim rifom koji potopi pjesmu odmah u startu. Nakon tog rifa pjesma postane bolja, a refren je među boljim na albumu. Nakon refrena se vraćamo tom, čudnom, rifu koji mi uopće nije drag. No, dobro jer nakon nje slijedi definitivni favorit na albumu i ako netko nije čuo bend nikad, ovo je moja preporuka za njega: Ghost Of Freedom.

Naslovna pjesma, Furor Teutonicus, i Vae Victis su po strukturi slične i dogodilo mi se u početku da ih brkam dok ne dođem do refrena. Od onda je prošlo puno i sad su mi obje pjesme legle i za obje dajem palac gore. Album završava baladom Requiem koja nema gitare, osim u solaži, jer ovdje klavir igra glavnu ulogu. Emotivan završetak albuma kojeg ne smatram najsjajnijim u njihovoj karijeri. Tematski razumijem zašto ovakva pjesma ide na kraj, ali opet… Ne znam, nisam baš s albumom na „ti“ ako završava baladom.

Naravno, za očekivati je bilo da će producent albuma biti Oliver Geibig koji ima iskustva u radu u studiju i tako je i bilo. Album zvuči čisto za razliku od prošlih nekoliko albuma, a to opet neke odbija jer onda album zvuči „preulašteno“ i ja to razumijem, ali ovdje nije preproduciran, nego produciran po mjeri (bar mojoj). Ako niste čuli Rebellion, onda ovo nije loš album za početak, ali ipak za takve situacije radije preporučam Sagas Of Iceland (2005) ili Miklagard (2007).

Popis pjesama:

  1. Rest In Peace
  2. Ala Germanica
  3. Prince Of The Cheruscer
  4. Dusk Awaiting Dawn
  5. Breeding Hate
  6. The Seeress Tower
  7. Varus
  8. The Tribe United
  9. Ghost Of Freedom
  10. Furor Teutonicus
  11. Vae Victis
  12. Requiem

Recenzija: Alen Žižak

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok