PLACEBO, THE JOY FORMIDABLE – Zagreb, K.C. Dražen Petrović, 10.11.2016.

PLACEBO, THE JOY FORMIDABLE – Zagreb, K.C. Dražen Petrović, 10.11.2016.

Ono što se dogodilo jučer u sportskom domu Dražena Petrovića u potpunosti je riječima neopisivo. Pokušat ću siromašnim riječima dočarati jučerašnju atmosferu, ali žao mi je što ću vam ukrasti dio doživljaja time – jučer ste trebali biti tamo.

imgp7982

The Joy Formidable, velški indie alternativci definitivno su bend koji uživo zvuči puno, puno bolje nego preko zvučnika ili slušalica u studijskoj verziji. Imaju pravu energiju koju prenose publici, koja je za vrijeme njihovog nastupa popunila pola dvorane i tribina. Nisam sigurna jesu li to bili fanovi Placeba koji su samo na vrijeme htjeli biti tamo, ali sigurna sam da su uspjeli zagrijati ili barem zainteresirati dobar dio publike i uvesti nas u večer za pamćenje. Ova trojka predvođena pjevačicom i gitaristicom Rhiannon Bryan u pratnji basista Rhidyana Dafydda i bubnjara Matthewa Thomasa bila je dobro raspložena, opuštena i predana tome da nam u 25 minuta nastupa odsviraju presjek svoja tri albuma koja su objavili od 2007, otkad su osnovani. Završili su s pjesmom Maw Maw Song s njihovog drugog albuma Wolf’s Law, koja je, barem u meni, podigla određenu razinu napetosti i apsolutno preuzela dvoranu i sve prisutne. Nakon njih je uslijedila pauza od pola sata, koliko je trebalo tehničkoj ekipi Placeba da pripremi sve za njihov nastup.

Placebo

Točno u minutu predviđene satnice, kreće spot pjesme Every You Every Me, posebno napravljen za turneju, u kojem Brian i Stefan sa svojim klonovima provode večer u kasinu. Nakon toga članovi benda stupaju na pozornicu i kreće apsolutna ludnica. Scenografija je bila postavljena tako da su Brian i Stefan, naravno, bili u prvom planu, pred samom publikom osvijetljeni i popraćeni reprodukcijom na zidu iza njih, dok su prateći članovi benda – Fiona Brice na violini, Bill Lloyd na klavijaturama i basu, Nick Gavrilovic na gitari i Matt Lunn na bubnjevima – bili iza njih u sjeni, doslovno, ali ne i preneseno. Nisu bili manje važni, samo su bili manje osvijetljeni.

imgp8189

Malo je reći da ih je publika jedva dočekala – kad su počeli s Pure Morning iz ’98., publika je vrištala iz petnih žila, ali ubrzo kao da su pali u trans i ostali tako gledati nastup do kraja pjesme – nije bilo euforije, nije bilo ludovanja, skakanja – bila je čista paraliza uzorkovana ljepotom početka večeri. Ljudi su upijali svaki njihov pokret, pojavu općenito, glas, produkciju, emocije koje Brian i Stefan prenose svojim tijelima i grimasama. Nastavili su s novijima Loud Like Love i Jesus’ Son, između kojih se Brian obratio publici s pričom o dolasku na njihov prvi nastup u Zagrebu, 2003 godine. Nastavili su sa Soulmates, Special Needs i Lazarus da bi nakon nje Brian uputio malu kritiku onima koji su „gledali ovaj nastup preko malih ekrana, i propuštaju j*** nastup koji se odvija ispred njih, da bi mogli doći doma i gledati snimku sa lošim zvukom i lošom slikom“. Takvih, srećom, nije bilo puno pa je Brian pokupio ovacije za iskrenost i nastavio s prikladnom Too Many Friends u kojoj i pjeva „…when all the people do all day is staring into a phone“. Ta pjesma kao da je bila prekretnica za sve što se kasnije dogodilo. Nakon nje, cijela dvorana toliko je vrištala, skakala, pljeskala da je Brian poželio doseliti se k nama jer smo tolio „amazing crowd and beautiful people“. Simbolična Twenty Years protekla je ponovno u paraliziranom transu da bi nakon I Know ona euforija s Too Many Friends eskalirala tako da su ovaj put Brian i Stefan ostali paralizirani. Osim vrištanja i skakanja, krenulo je lupanje po tribinama i to je bila takva divna buka podržavanja, ljubavi i sreće da bi bio grijeh prekinuti ju. Ovo je bilo testiranje izdržljivosti publike i punjenje baterija za nastavak showa.


imgp8313_1

Sa svakom pjesmom energija se podizala, jednostavno nije bilo kraja iznenađenjima, što od strane publike, što od strane benda – činilo se kao da smo se svi supa uzdigli na neku višu zajedničku razinu, u harmoniji i jedinstvu, gdje više oni ne kreiraju show za nas već ga kreiramo zajedno. Doplovili smo tako u tim visinama do Without You I’m Nothing, koja je bila prilika za sjećanje na Davida Bowiea pa su se tako kroz videoprojekciju prikazivali isječci s njegovih koncerata, njegov osmijeh, njegova važnost. Uz projiciranje videa na platnu, u vizualnom ugođaju pratilo ih je i 5 ekrana koji su se dizali i spuštali iznad njih. U nastavku melankoličnog dijela odsvirali su još 36 Deegres, ali sporiju verziju i Lady of The Flower koja je bila posebno emotivna. Nakon toga, s For What is Worth kreće pravi rođendanski tulum s pozivom Briana „Let’s dance!“ (gdje je opet uklopio malo Bowiea) i u tom tonu nastavljaju sa Slave to the Wage i Special K. Da se bliži kraj, lijepo su nam nagovijestili sa Song to Say Goodbye i Bitter End, iako je kraj bio sve samo ne bitter. Publika ih nije tako lako pustila da odu, točno 5 minuta trajalo je njihovo skrivanje u backstageu i trošenje glasnica, dlanova i tabana svih u dvorani. Čak ni tribine nisu imale svoju svrhu da budu sjedeće, jer su tijekom cijelog koncerta svi bili na nogama.

imgp8396

Vratili su se sa sporom verzijom Teenage Angst, iako bi baš pasala i ona „normalna“ verzija jer je publika bila budna i energična. Nakon nje je uslijedila Nancy Boy gdje je intro napravio Stefan dignuvši „neznamkojuunizu“ gitaru, ovaj put u bojama LGBT zajednice i održao kratki inspirativni govor o različitostima, jednakostima i međusobnom prihvaćanju čiji je zaključak bio „Be who you want to be!“. Za drugi „lažni“ kraj čuvali su Infra-red u kojem su posegli za subliminalnim porukama u duhu ovotjednih američkih izbora za novog predsjednika. U skladu s tim se u bljeskovima pojavljivala slika Trumpa na kutiji od cigareta s natpisom upozorenja „Seriously harms you and others around you“. S tim su završili, mahnuli nam i otišli. I nitko živ se nije pomaknuo iz dvorane. Znali smo da to nije kraj, da nas ne mogu napustiti s običnim mahanjem i smješkom na licu, da moramo imati closure prisniji od ovog i da po planu imaju za izvesti još jednu pjesmu. Pjeskanje nije stajalo. Dovikivanje i vrištanje nije stajalo. I zato su se vratili i prvo zadivljeno pljeskali svojoj publici, a zatim nam odsvirali Running Up That Hill (Deal with God). Nakon toga smo dobili duboki naklon i još smo se dugo opraštali s njima, najprije sa Stefanom koji je prvi sišao s pozornice do pvih redova publike i rukovao i grlio se s njima, a zatim je to učinio i Brian.


imgp8403

Brian Molko i Stefan Olsdal prenose Placebo energiju diljem svijeta posljednjih 20 godina, čiju su obljetnicu proslavili na jedan tako dostojanstven i prekrasan način i jučer u Zagrebu. Odsvirali su 25 pjesama u nešto više od 2 sata nastupa i podsjetili nas na svaki album koji su stvorili kroz posljednjih 20 godina. Najviše je naglaska stavljeno na Placebo iz 1996., njihov prvi album i na Meds iz 2006. te na Sleeping with Ghosts iz 2003. S novog albuma, A place for us to Dream izveli su samo jednu pjesmu – Jesus’ Son.

imgp8238

Jučerašnja večer nije mogla biti bolja, a jedina zamjerka oja se mogla primijetiti kod dosta ljudi je nedostatak garderobe. Satnica je bila savršeno točna, Placebo prekrasan, publika prekrasna, svi u jednoj divnoj harmoniji. Zagreb je jedva dočekao Placebo i izgedalo je kao da bi ga na rukama mogao nositi cijelu noć. Svakako se veselimo njihovom najavljenom povratku!

 

>>>>>>> FOTO GALERIJA <<<<<<<

Izvještaj: Kaja Žulić
Foto: Ivana Sataić


COPYRIGHT © Sve fotografije u galeriji su zaštićene autorskim pravima. Ne smiju se preuzimati bez dozvole Venia Maga-a ili autora. Fotografije se ne smiju izmjenjivati ninakoji način, kao niti uklanjati ili mijenjati žig sa znakom Venia Maga-a/autora. Ukoliko se otkrije njihovo neovlašteno korištenje, biti će poduzete pravne mjere protiv kršitelja autorskog prava. Molimo sve koji primijete navedene nedozvoljene aktivnosti da obavijeste uredništvo portala Venia Mag. Hvala.

COPYRIGHT © All photographs in this gallery are under the copyright law. They cannot be copied or reproduced without permission given by Venia Mag or the author. It is not allowed to alter the photographs in any way, or removing the watermark sign of Venia Mag/author. Legal action will be taken if discovered any non-permitted usage or photography manipulation. We kindly ask to inform us about such misusage by sending an e-mail to Venia Mag Editor-In-Chief. Thank you.

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok