PARKWAY DRIVE + ARCHITECTS + THY ART IS MURDER – Zagreb, Tvornica kulture, 03.02.2015.

PARKWAY DRIVE + ARCHITECST + THY ART IS MURDER – Zagreb, Tvornica kulture, 03.02.2015.

ParkwayDrivewebflyTvornica322016

Jučer su nas u Tvornici Kulture svojim dolaskom počastili jedni od ponajboljih bendova na svjetskoj metalcore sceni. Neki od njih su već dobro poznati hrvatskoj publici, a neki su prvi put mogli doživjeti kako ona diše u ritmu metalcorea.

thy is murder

Tako su čast otvaranja večeri imali odlični australski deathcore bend Thy Art is Murder, koji su počeli točno na vrijeme predviđene satnice. Pred stotinjak ljudi započeli su svoj prvi nastup pred hrvatskom publikom, a teškim zvukom i odličnim growlom napravili savršeno zagrijavanje za ostatak večeri. Stisnuti na samom rubu pozornice, nisu imali prilike za kreativnost i pokazivanje energije koju su prenosili zvukom, ali su svejedno izgledali moćno. Sviraju odličan, ritmičan spoj metalcore i death metala, a na ovoj ih turneji prati vokalist Nick Arthur, kao zamjena Chrisu McMahonu, koji se povukao iz benda iz osobnih razloga. Zvuk im je harmoničan, težak, ritmičan – odlična pozivnica na pravu metalcore večer, a dinamične solaže na gitari razbijaju malo tu težinu i dodaju mekoće i svježine u mračni repertoar. Prvi redovi publike od samog su početka bili rasplesani i raspjevani, dok se ostatak Tvornice konstantno popunjavao. Arthur je par puta pozivao publiku da započne cirlce pit, što je rezultiralo slabašnim pokušajima, ali je atmosfera svejedno ostajala zagrijana. Tijekom nastupa najavio je Architects i „razlog zbog kojeg smo svi ovdje“ – Parkway Drive i tako odao priznanje svojim kolegama. Čudni trenuci njihovog nastupa bile su duge pauze između nekih pjesama, koje nisu imale svoju svrhu, na primjer da bend popriča s publikom ili dobaci koji šaljivi komentar ili zahvalu, a publika se u tim trenucima počela hladiti i glasno pričati. Nakon 7 pjesama i 30 minuta nastupa, došlo je vrijeme da prepuste pozornicu svojim britanskim prijateljima Architectsima, koji su također savršeno poštovali satnicu.

Playlista:
1. Absolute Genocide
2. Coffin Dragger
3. Shadow of Eternal Sin
4. The Purest Strain of Hate
5. Reign of Darkness
6. Light Bearer
7. Holy War

Architects - Budapest, Petöfi Hall, 19.03.2012

Na prvi riff gitare i prvu riječ na mikrofonu Sama Cartera, poletjele su pive po cijeloj Tvornici, publika je počela skakati i pjevati, a s tim nije stala do kraja koncerta. Zvuk je bio odličan, čist, glasan. Zavladala je prava euforija. Komunikacija s publikom je bila topla, prisna, prijateljska, Sam je dijelio mikrofon s fanovima, rukovao se s onima koje je mogao dosegnuti. Iako su i oni, kao i Thy Art is Murder bili stisnuti na samom rubu pozornice, svejedno su bili aktivniji od njih. Sam je skakao kao mali zvrk po pozornici, a na kraju je završio i na visokom postolju gdje su bubnjevi čekali Parkway Drive. Vidjelo se da su u publici pravi fanovi, kako metalcore glazbe, tako i njih konkretno, jer nisu prestajali pjevati do kraja koncerta, a vikanjem i pljeskom pratili su svaku pjesmu. Bend je također bio oduševljen reakcijom publike, pa je i Sam rekao da im je zadovoljstvo nastupati po treći put ovdje, a onda je kasnije održao i mali motivacijski govor u kojem je pozvao sve da uživaju u ovom trenutku, upravo sada, svi zajedno, jer je to jedino što mogu kontrolirati – ne mogu kontrolirati prošlost, ni budućnost, već ovaj trenutak na koncertu. Odsvirali su 9 pjesama, od kojih su sve sa zadnjeg albuma iz 2014., Lost Forever//Lost Together, a samo jedna These Colours Don’t Run, s prijašnjeg Daybreaker. Nju su ostavili za kraj da potpuno zapale atmosferu, što su i uspjeli. Nastup im je bio energičan, motiviran, kvalitetan, a publika im se dobro zahvalila za to svojom aktivnošću, circle pit-ovima, pjevanjem i veseljem. Oni su to primijetili i Sam nas je ostavio s riječima: „Nismo mislili da ćete biti tako jebeno dobri! Vratiti ćemo se, to vam obećajem. I, ako nastavite ovako dolaziti na koncerte i podržavati bendove, svi će proći tuda, kroz Hrvatsku“.

Playlista:
1. Gravedigger
2. Broken Cross
3. The Devil Is Near
4. Dead Man Talking
5. Colony Collapse
6. Castles in the Air
7. Naysayer
8. C.A.N.C.E.R
9. These Colours Don’t Run

Parkway Drive

Nakon pola sata pauze, savršena atmosfera i puna Tvornica dočekuje australske surfere. Publika ih zove, nestrpljenje i iščekivanje raste, jedva se čeka njihov izlazak na pozornicu. Uz početnu melodiju pjesme Destroyer, prvo gitara pa bubanj, u mraku se šuljaju Parkway drive-ovci. Taman su zauzeli svoje pozicije i došlo je vrijeme da McCall uzvikne onaj prvi pravi „destroy!“ uz koji su zatitrali reflektori i poletjele konfete i trakice u zrak. Od prve sekunde krenulo je energično, uzbudljivo, glasno. Započeli su sa Destroyer i Dying to Believe s novog albuma „IRE“ koji promoviraju na ovogodišnjoj turneji, a koje je publika jako dobro prihvatila. Ali, sljedeća na red stiže Carrion s albuma Horizons na koju je publika, naravno, poludjela i otvorila s glasnim i složnim „Carriooon!“. Bend je cijelo vrijeme bio jako dobro raspoložen, poletan, energičan i vidno zadovoljan reakcijom publike. Nastavili su sa starijima i brzim Karma, Dark Days i Deliver Me. Na Deliver Me je zagrebačka publika pred kraj pjesme vjerojatno imala ekskluzivnu priliku čuti i duet jednog od članova osoblja benda s MCCallom, kad mu je trebao predati drugi mikrofon. Publika je cijelo to vrijeme skakala, plesala, pjevala, nije bilo stajanja. Zatim je uslijedila nova Vice Grip, a nakon nje Idols and Anchors, nešto kasnije i Wild eyes, kultne pjesme na kojima publika daje 150% od sebe. Približio se kraj njihove setliste i prvi dio nastupa završili su sa Swing. Oduševljeni McCall, a i ostatak benda, cijeli je koncert proveo sa smješkom na licu, u komunikaciji s publikom i vše puta zahvaljivao na odličnoj atmosferi, i odličnoj publici. Nakon 11 pjesama su otišli, ali se znalo da to ne može biti kraj njihovog nastupa pa publika nije popuštala u skandiranju „We want more!“ i pljeskanju. I nije im dugo trebalo da dođu natrag, u pratnji introa s nove pjesme Crushed. Winston je cijelo vrijeme koncerta proveo na rubu pozornice, kao da želi biti što bliže publici, dirigirao je rukama s publikom i pjesmom. Konačno, stigla je i posljednja pjesma na red, a to je bila Romance is Dead s njihovog prvog albuma Killing With a Smile koja je s oduševljenjem otpjevana za kraj. Kroz cijeli koncert odsvirali su pet pjesma s novog albuma, i mislim da je to dobar omjer starog i novog. Publika je s jednakom srdačnošću pjevala sve pjesme, ali se posebna iskra osjećala kad su se pjevale one već spomenute kultne, ali i ostale starije. Iako im je novi album prepun odličnih, brzih i teških metalcore nota, čini se ipak da im nedostaje onog žara, nadobudnosti, rizika i želje za probijanjem koji krase starije albume, kao da su ovo ziceri, tehnički odlično odrađeni, u kojima nema previše mjesta za greške, ali ni emocije. Napravili su pravi show, prvo s konfetama, a kraj su epski zaključili s bakljom i posebnim govorom zahvale za podršku od svakog pojedinca u publici. Vjerujem da je publika dobila sve ono što je željela i očekivala od ovakve večeri, koja se definitivno nije smjela propustiti, i koja će se, nadam se, ponoviti što prije.

Playlista:
1. Destroyer
2. Dying to Believe
3. Carrion
4. Karma
5. Dark Days
6. Deliver Me
7. Vice Grip
8. Idols and Anchors
9. Dedicated
10. Wild Eyes
11. Romance Is Dead
12. Swing
13. Crushed
14. Home Is for the Heartless

Izvještaj pisala: Kaja Žulić
Foto: arhiva

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok