PARADISE LOST, SINISTRO, PALLBEARER – Zagreb, Boogaloo, 14. 10. 2017.

PARADISE LOST, SINISTRO, PALLBEARER – Zagreb, Boogaloo, 14. 10. 2017.

U subotu navečer su nas u sklopu turneje „Medusa“ posjetili legendarni britanski doomeri Paradise Lost, dobro napunivši Boogaloo. Paradise Lostu je „Medusa“ petnaesti studijski album, izašao 1. rujna i već je prikupio dosta dobrih ocjena od kritike i fanova. Kao predgrupe su nastupili portugalski doom metal bend Sinistro, predvođen ženskim vokalom što je mogla biti jedna od ugodnijih komponenata večeri, ali nije ispalo tako, o čemu ćemo nešto kasnije i uživo mnogima vrlo zanimljivi i efektni Pallbearer iz Arkansasa. Prije nego počnem s osvrtom na nastup predgrupa, napomenut ću da mi je koncert Paradise Losta iz Vintagea otprije dvije godine ostao u jako dobrom sjećanju, tadašnji nastup je bio baš ono što je bilo potrebno tog hladnog i neobičnog dana, a bend je sinoć, iako izuzetno profesionalan u tome što radi, nastup odradio vrlo mehanički i pomalo hladno s malo kontakta s publikom.

Počnimo od Sinistrovog nastupa. Bendu ne nedostaje teatralnosti i uživljenosti prilikom izvođenja pjesama, ali većina onoga što smo čuli sadržavalo je recitiranje pjevačice Patricie Andrade. Pjesme takvog karaktera umanjile su efektnost nastupa, više pjevanja, a manje recitiranja bila bi bolja formula. Pjevačica ima glas koji po pjevanju pomalo podsjeća na portugalski fado pa su se neki našalili da se radi o „fado metalu“. Meni je bend, unatoč tome što su im većinu pjesama činili recitali na portugalskom, bio zanimljiv, i nadam se da će u budućim prilikama izvoditi pjesme u pravom vokalnom svjetlu jer pjevačica ima zanimljivu boju glasa. Bend inače izdaje za Season of Mist, postoji šest godina i zadnji album se zove „Semente“.

Nakon kratkog nastupa od pola sata slijedi pauza i priprema pozornice za Pallbearer. Pallbearer su bend iz Little Rocka, Arkansas, osnovani 2008. Vokal je prikladan za vrstu glazbe kakvu sviraju, koju neki opisuju kao doom metal s progresivnijim elementima. Svoj su posljednji album „Heartless“ izdali ove godine preko Nuclear Blasta. Za vrijeme njihovog nastupa broj fanova u publici sve se više povećavao i dio ljudi je sa zanimanjem pratio nastup. Nekima koji ne vole pretjerano naglašenu doom komponentu u pjesmama, nastup nije legao pa su vrijeme proveli razgovarajući  i pijući ispred kluba. Solidan nastup, ali ipak nije za svaki dan. Nekima je legao, neki ga nisu doživjeli. Jedno je sigurno – zagriženim doom metal fanovima, nastup bi mogao biti u rangu s onim Paradise Losta, ako ne i zanimljiviji sinoć.

Nakon nastupa koji je dio fanova zainteresirao, a dio ostavio potpuno hladnima, priprema se pozornica za nastup Paradise Losta. Bend nakon skoro 30 godina djelovanja ima stabilnu jezgru postave koju čine pjevač Nick Holmes, gitaristi Greg Mackintosh i Aaron Aedy i basist Steve Edmonson, dok za bubnjevima već dvije godine žari i pali talentirani Waltteri Väyrynen koji je dosljedno zamijenio legendarnog Adriana Erlandssona. Bend počinje sa svirkom oko 22:15 sa stvari s novog albuma „Gods Of Ancient“. Publika pozitivno reagira na stare hitove „One Second“ i „Tragic Idol“, a jedna od najboljih pjesama sa zadnjeg albuma, istoimena „Medusa“ ima odličan gitarski solo i pokazuje još uvijek prisutnu snagu Nickovih growl i clean vokala. Na setlisti se našla i meni jedna od omiljenih s „The Plague Within“ albuma „An Eternity Of Lies“. Fanovi su pjevali riječi uz „Faith Divides Us – Death Unites Us“ koja je već postala legendarna unazad par godina na setlistama. Još treba izdvojiti nešto dinamičniju „Blood and Chaos“ sa zadnjeg albuma i pravu reprezentativnu doom metal stvar „Beneath Broken Earth“ koja sadrži rifove koji su kao naručeni za ljubitelje teškog dooma. Bend ubrzo izlazi na bis i čuju se prvi taktovi meni osobno još jedne vrlo drage pjesme s „The Plague Within“ albuma, „No Hope In Sight“ u kojoj Nickov vokal odlično dolazi do izražaja. Kako sam se našla u stražnjim redovima, mogla sam bolje vidjeti odličnog Waltterija kako osvaja svojom svirkom za bubnjevima, njegova je izvedba bila doista jedan od boljih elemenata večeri.

Na bisu su se još našle „The Longest Winter“, također sa zadnjeg albuma jedna od meni dražih pjesama i naposljetku, vjerojatno najveći hit benda, neizostavna „Say Just Words“. Bend je bio dosta usredotočen na svoju svirku, s malo kontakta s fanovima, ali sve u svemu, solidan koncert, ne bolji od onoga iz 2015., našlo se podjednako i starijih i novijih stvari, iako je očit fokus bio na zadnja dva albuma. Zvuk ovoga puta nije podbacio i publika je dobrom posjećenošću opet pokazala koliko cijeni ovaj bend. Paradise Lost su legendaran bend, u to nema sumnje, ali nadamo se da će sljedeći put hrvatskim fanovima ipak prirediti ponešto dinamičniji koncert s malo više kontakta s publikom.

Paradise Lost setlista:
Gods of Ancient
Remembrance
From the Gallows
One Second
Tragic Idol
Medusa
Shadowkings
An Eternity of Lies
Faith Divides Us – Death Unites Us
Blood and Chaos
As I Die
Beneath Broken Earth
Embers Fire

Bis:
No Hope in Sight
The Longest Winter
Say Just Words

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok