Loading...
Recenzije

PARADISE LOST – Obsidian

Datum izlaska: 15.05.2020.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: gothic metal
Ocjena: 5/5

U više od 30 godina svoje bogate glazbene karijere Paradise Lost se nikada nisu ograničavali na jedan žanr ili jedan način glazbenog izražavanja. Zahvaljujući tome stvorili su i sačuvali jedinstveni identitet, neovisno o tome sviraju li death metal, synth pop ili mračni gothic rock.

Nakon što su na albumima „The Plague Within“ (2015.) i „Medusa“ (2017.) napravili zaokret ka svojim korijenima i vratili se teškim doom notama, sa novim albumom „Obsidian“ došlo je vrijeme za bogatu nadogradnju doom zvuka i iskorak u melodični gothic metal koji jasno naglašava kontraste između suptilnijih, introspektivnijih trenutaka i ranije spomenutih teških doom izričaja.

Opsidijansko staklo opisuje se kao tvrdo, krhko i amorfno prijelomnih oštrih rubova. Upravo je takav i novi album veterana Paradise Lost. Moćan, bogat, oštar, tvrd i istovremeno krhak otvara sasvim novu nepoznatu dimenziju i toliko poznatom izričaju ovih glazbenih velikana. Album otvara pjesma „Darker Thoughts“ koja ujedno predstavlja lirsku i glazbenu deklaraciju albuma. Gotovo nježni vokal Nicka Holmesa naglašavaju krhke akustične gitare dok se atmosfera napetosti stvara kroz salve metal zvuka i hrapavog vokala na rugu growla što nadograđuje uzorak melodične solaže Gregora Mackintosha. „Darker Thoughts“ je  prva u nizu izuzetno upečatljivih melodija na albumu koji je jasno usmjeren ka čistoj glazbenoj umjetnosti doom/gothic metal žanra. Slijedi „Fall From Grace“, pjesma teže kompozicije i stila koja svojom dubinom i oštrinom nepobitno misao vraća na „Medusu“ (2017.) svojim melodičnim doom uvodom i naglašenim Holmesovim glasom u sferama growla i izuzetne hrpavaosti i dubine, ali i slojevitosti čistoće koju prati naglašena gitaristička solaža koja se stapa i smjenjuje sa svom težinom dooma u još jednom dostignuću za dugo slušanje. „Ghost“ donosi kompaktni stil koji podsjeća na najbolje gothic faze benda, a svakako treba podsjetiti kako je Paradise Lost među pionirima ovog uvijek iznova primamljivog braka između eteričnog goth-a i ritmičnog syntha koji se, potpuno očekivano, manifestira kroz atmosferske gitare i naglašene bubnjeve dok Holmes progovara o kaosu i vječnoj noći koja se slijeva kroz tužan grad. „Ghost“ je jedna od onih koje se obavezno moraju naći a play listi svakog gothic partyja koji drži do sebe jer će svojim pitkim ritmom i mračnim vokalom rasplesati svaki plesni podij. „The Devil Embraces“ ponosno njeguje zvuk „Draconian Timesa“ svojom bogatom melodijom i snažnim riffovima dok „Ending Days“ i „Hope Dies Young“ dohvaćaju zvuk koji je bend razvijao i njegovao tijekom kraja devedesetih i obogaćuju ga modernim Paradise Lost zvukom i čine ga čistim blaženstvom novovalnog Paradise Lost zvuka. „Ravenghast“ spušta zastor u najdubljnoj i najiskonskijoj gothic metal maniri bezvremenskog Holmesovog glasa i Mackintoshovih prebiranja po žicama gitare te jezivim klavirskim tonovima koji se suprotstavljaju samoj smrti.

„Obsidian“ je album koji se već po samom izlasku svrstava u gothic metal klasike. Kao i njegovi prethodnici „Obsidian“ je mračan, sumoran i predstavlja svojevrstan povratak benda njegovim korijenima. Ipak, „Obsidian“ je mnogo više od toga. Album je to izuzetne bogate i slojevitosti zvuka koji nudi nebrojena iznenađenja i umjetničke varijacije glazbenika pa se tako iznimni gitaristički riffovi smjenjuju s melodičnim klavijaturama ili teškim bubnjevima dajući albumu ne samo tamu i dubinu već i melodičnost i raspoloženje od kojeg srce brže zakuca i koji album, iako u svim elementima besprijekorno goth, odvraća od depresivnih emotivnih linija i svrstava ga u red onih koje krasi eksplozivan klasični metal zvuk. Paradise Lost se tako ovim albumom svrstavaju na samo sjecište podžanrova i stapaju se s višedimenzionalnim uglom koji njihovoj genijalnosti i opusu daje sasvim novu dimenziju kojom su postigli nemoguće – stvorili su album koji će objeručke prihvatiti obožavatelji iz različitih doba njihove veličanstvene karijere.

Recenzija: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *