Koncertna sezona 2011. definitivno je započela nastupima velikih imena metal scene , a među njima su svakako Nile koji su svoju turneju pod nazivom „Those Whom The Gods Detest Tour  2011 Part II“  započeli 20. siječnja u Katowicama u Poljskoj, a kod nas u Zagrebu zasvirali su 27. 1. Bilo je zanimljivo prisustvovati malom metal festivalu jer su uz Nile kao posebni gosti zasvirala četiri zvučna imena na underground metal sceni, Melechesh, Dew-Scented, Zonaria i DarkRise. Koncert je započeo oko 19:30 nastupom švicarskog death metal banda DarkRise, na čiji sam nastup nažalost došla pri kraju druge polovice. Ono što sam čula bilo je solidno, a publika kao i obično kad ne pozna neki bend, nije se otkačila i još uvijek je bilo premalo ljudi. Bend je svoj nastup odradio profesionalno, unatoč slaboj reakciji publike. Nakon njih na stageu se pojavila Zonaria, zagrebačkoj publici poznat švedski blackened death metal band. Prvi put sam ih vidjela uživo 2008. kad su bili predgrupa Satyriconu. Odtad svašta se promijenilo u pozitivnom smislu jer im je zvuk i izričaj još kvalitetniji. Set lista se uglavnom sastojala od stvari sa njihova zadnja dva albuma „Infamy and The Breed“ i „The Cancer Empire“ pa je publika koja je već polako počela pristizati iz drugih dijelova Hrvatske pa i susjednih zemalja mogla uživati u stvarima poput „The Armageddon Anthem“ , „Contra Mundum“ itd. Atmosfera još nije bila do kraja upotpunjena jer je još uvijek bilo premalo ljudi za vrijeme njihovog nastupa. No, najveće iznenađenje tek je uslijedilo. Nevjerojatan njemački thrash metal bend, jedan od, usuđujem se reći najboljih trenutno u svome žanru i polako guraju prema samome vrhu, Dew-Scented  otvorili su svoj nastup s ultrabrutalnim singlom s najnovijeg albuma „Invocation“ pod nazivom „Arise From Decay“. Već prvih nekoliko pjesama uzrokovalo je takav mosh-pit kakav se rijetko viđa i moram priznati da mi je ovo bio jedan od najluđih mosh-piteva u kojima sam dosad sudjelovala i bila. Dečki su zbilja pokazali koliko brzo i intenzivno thrash metal suštinski mora zvučati, a frontmen Leif je ohrabrivao publiku da bude glasnija od beogradske dan prije. I to se dakako obistinilo jer je publika bila zagrijana do krajnjih granica. To me podsjetilo na MetalCamp 2007-e kad sam Dew-Scented prvi put vidjela uživo i bilo je očito da će mi od tog trena postati jedan od najdražih u svome žanru.  Sa set listom sam bila i više nego zadovoljna. Publika se znojila i divljala kao jedinstvena masa uz pjesme „Turn To Ash“, „Cities Of The Dead“, „Never To Return“ , „Soul Poison“ itd. Bez obzira na kratki nastup i malo pjesama, Dew-Scented je bio hvaljen od publike nakon koncerta i stvarno zaslužuju samo riječi hvale. Nakon njih, nastupom Melechesha, uslijedilo je još jedno jedinstveno i neobično iskustvo. Putovanje kroz bliskoistočnjačke tradicionalne melodije kombinirane sa old school black metalom inspiriranim žestokim ritmovima bubnjeva i ritam gitarama. Melechesh su bend koji se i glazbeno i konceptualno jako razlikuje od mnogih sličnih bendova žanra i to ih čini vrlo posebnima. Show im je bio zaista zakon i mnogi su fanovi došli baš zbog njih što je potvrdilo moju pretpostavku da su najiščekivaniji bend turneje uz Nile. Moram priznati da sam od nastupa očekivala jako puno jer sam velik fan već neko vrijeme, ali i da su definitivno zadovoljili moja očekivanja. Pjevač i gitarist Ashmedi svojom je karizmom na stageu vladao i imao izvrstan kontakt s publikom koja je odlično prihvaćala nastup pjesmu za pjesmom. Promovirali su najnoviji i jako dobar album „Epigenesis“ na kojem se nalaze neka od remek djela poput „Grand Gathas Of Baal Sin“ and „Sacred Geometry“  koja su također bila uključena u nastup, što me ugodno iznenadilo. Ekipa koja je znala lyricse bila je glasnija od njih samih u neki trenucima. Nastup su započeli s „Illumination – The Face Of Shamash“, a ostatak je bio „Sacred Geometry“, „Deluge of Delusional Dreams“,  „Ladders to Sumeria“,  „Grand Gathas Of Baal Sin“, „Triangular Tattvic Fire“, „Ghouls Of Nineveh“, „Rebirth Of The Nemesis“. „Rebirth Of The Nemesis“ je bila odličan izbor za završavanje ionako već savršenog nastupa. Nadam se da ću ih jednom u budućnosti vidjeti i kao headlinere. Oko 23 h headlineri Nile započeli su svoj nastup s prethodim naštimavanjem Karla Sandersa na stageu što je inače tipično za njega jer uvijek želi da sve bude savršeno. To je malo usporilo nastup, ali ipak to je dio njegove osobnosti. Nile su na ovoj turneji predstavljali album „Those Whom The Gods Detest“ koji je dobio mnoge dobre kritike u raznim metal časopisima. Mogu bez suzdržavanja reći da mi je nastup 2008. u Boogaloo-u bio bolji što zbog ozvučenja, što zbog trajanja samog nastupa, ali i ovo je bio sasvim solidno nema se što reći.  Sound je bio dobar, bubnjar George Kollias izvrstan i precizan kao i uvijek, a virtuozne solaže dvojice gitarista i pjevača Karla i Dallasa nije bilo samo ugodno slušati nego i gledati. Najenergičniji i najbolji od svih njih, ne samo što je tehnički dobar nego i zbog kontakta s publikom bio je basist Chris Lollis. Mladić zbilja ima moćan, duboki growl koji se savršeno nadopunjuje s izražajnim i brutalnim Dallasovim death growlom. Publika ga je odlično prihvatila i on je zapravo preuzeo ulogu frontmena i cijelo večer svojim vokalom bio u prvom planu. Nile su svojim nastupom te večeri definitivno obranili svoju reputaciju jednog od najoriginalnijih death metal bandova današnjice. Publika je mogla svjedočiti kompleksnosti solaža s podlogom duple bas pedale kao i uživati u moshanju i headbangingu prilikom izvedbe pjesama poput Kafir! na početku, a zatim Sacrifice Onto Sebek“, „Hittite Dung Incantation“,  „Ithyphallic“  „4th Arra Of Dagon“ , „Permitting The Noble Dead To Descend To The Underworld“, „Execration Text“, „Lashed To The Slave Stick“ , „Black Seeds of Vengeance“  itd. Pjesme su bile dobro odabrane, posebno me iznenadila „Lashed To The Slave Stick“ koja je po mome mišljenju najbrža i najkvalitetnija i meni osobno najdraža s albuma „Annihilation Of The Wicked“. Smatram da su se definitivno iskupili  što je nisu svirali 2008. Oko 00:10 oprostili su se od publike s „Black Seeds Of Vengeance“, no kao i prethodni bendovi nisu izašli na bis što je bilo malo razočaravajuće za publiku. Na kraju, koncert može biti samo za svaku pohvalu i može se smatrati malim death metal festivalom. Drago mi je što se toliko ljudi odazvalo, bilo dinamično tijekom nastupa Melechesha i Dew-Scenteda, što je pristigla publika iz susjednih zemalja te što su karte gotovo rasprodane. Ovaj koncert će se svakako jako dugo pamtiti i nadam se da će biti još ovakvih death metal festivala gdje će biti super iskustvo vidjeti otkačene metalheadse kao jedinstvenu ujedinjenu masu.

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Elena Crnković