Loading...
Recenzije

NIGHTWISH – Human :II: Nature

Datum izlaska: 10.04.2020.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: symphonic metal
Ocjena: 4/5

U žanru symphonic metala, tu je Nightwish i onda su svi ostali. Od svoje pojave na svjetskoj metal sceni sredinom 90.-ih godina prošlog stoljeća, bend je zavladao symphonic metal scenom zahvaljujućim ekspanzivnim orkestralnim elementima koji su nadilazili sve dotad korištene orkestralne elemente u metal glazbi kao i snažnom opernom vokalu koji je promijenio način na koji smo gledali rock i metal pjevanje. Od tada do danas bend je prošao kroz nekoliko transformacija zvuka, prvenstveno u vidu glavnog vokala, a 2015. godine u bend je stigla Floor Jansen koja je već na prvi album s Nightwish „Endles Forms Most Beautiful“ donijela progresivniju notu i novu dozu veličanstvenosti i misterije. Godine 2018. Nightwish je završio svoju turneju ‘Decades’, a bend je upravo zahvaljujući energiji koju je donijela Floor Jansen  zasjeo na tron najvećeg symphonic metal benda na planeti. Ipak, Tuomas Holopainen, glavni ‘mastermind’ benda, bio je umoran i činilo se kako mu je sve dosadilo. No, dvije godine kasnije, pred nama je novi studijski uradak Nightwisha što nam jasno daje do znanja kako Holopainen ima još puno toga za reći o evolucijskoj znanosti u čije se razmatranje upustio još na albumu „Endless Forms Most Beautiful“ u 24-minutnom petodijelom epu „The Greatest Show On Earth“ u kojem je narativni dio ispripovijedao biolog i autor Richard Dawkins, a koji propovijeda o veličanstvenosti i misteriji samoga života.

„Human :II: Nature“ nesumnjivo je novo remek djelo savršenog uma Tuomasa Holopainena i Nightwisha, a dolazi u dva dijela. Prvi dio čini standardni format albuma dok je drugi dio polusatni instrumental, Holopainenovo „ljubavno pismo planeti Zemlji“. Tako „Human :II: Nature“ nastavlja tamo gdje je „The Greatest Show On Earth“ stao i gotovo se može smatrati ekspanzijom te ideje kako u pogledu glazbe tako i liričkih tema. Potaknut besprijekornim, opernim tonovima Floor Jansen, album otvara snažna, simfonična i duboko melodična pjesma „Music“ koju doista niti jedan drugi bend osim Nightwish-a nije mogao snimiti. „Shoemaker“  je klasik na kakav smo navikli od benda i krasi ju dašak emocije koju poznajemo još od  sada već davne „Dead Boy’s Poem“, kao i predivna operna linija koju nadopunjuje zborsko pjevanje što je čini grandioznom, snažnom i emotivno jednom od najmoćnijih pjesama na albumu. „Harvest“ koju pjeva Troy Donockley šarmira svojim pitkim tonovima dok kao da se budimo iz sanjive „The Islander“ u njezinu razgranatiju i aranžmanski bogatiju, manje sanjivu mlađu sestru. „Pan“ je još jedna skladba u kojoj dominira vokal Floor Jansen koja zahvaljujući podizanju glasa pjesmu okreće iz nevinosti i čistoće u nešto mračnije i zlokobnije. Sve to naglašava pulsirajuća bas gitara Marca Hietale i dramatizirajući tonovi klavijatura Tuomasa Holopainena te žestoka podrška gitare Emppua Vuorinena. „How’s The Heart“ i „Procession“ svojom melodičnosti, nježnosti i razgranatosti dovode do „Tribal“, dramtične s naglašenom ritam dionicom bubnjara Kai Hahta i žestokim gitarskim riffovima. I tako u prepoznatljivom symphonic duhu kojim se Floor Jansen svojim glasom poigrava dajući mu novu dimenziju, nevjerojatnu razgranatost i dinamiku stižemo do jednog novog svijeta. Ime mu je „All The Works Of Nature Which Adorn The World“, prema citatu Leonarda Da Vincija iz njegovih osam“ povezanih, ali dalekosežnih fascinantnih pokreta“. Riječ je o tridesetminutnom instrumentalu kojim je Tuomas Holopainen još jednom pomaknuo granice vlastite genijalnosti i, kao i na cijelom albumu, briljirao. Iako je Nightwish poznat po širenju vlastitih granica i svi smo pomalo navikli na iznenađenja koja proizlaze iz genijalnosti Tuomasa Holopainena, orkestralne verzije pjesama koje nisu povezane s ostatkom albuma unatoč melodičnim motivima novi je kinematski motiv u orkestralnog zvuku Nightwisha. Zadnji dio ovog predivnog orkestralnog komada „Ad Astara“ donosi čitanje govora glumice Geraldine James koja tako postaje jedinstveni glas orkestracije dok citira lorda Byrona i Carla Sagana tijekom fascinantne zvučne predstave londonskog Session Orchestra.

S većim naglaskom na glazbenoj složenosti, etno instrumentalizaciji, dubokim lirskim konceptima i vokalnom širinom „Human :II: Nature“ zasigurno je najeksperimentalniji i najprogresivniji album do sada. Iako će se orkestralni, drugi dio albuma kod nekih manje orkestralnim dionicama sklonim fanovima, rjeđe naći na omiljenoj setlisti, ovaj je dio albuma zadivljujuć, a njegova ambicioznost još je jedan zanimljiv eksperiment benda.
„Human :II: Nature“ pruža čisti užitak u eksperimentalnom simfonijskom metalu pa čak i oni koji se ne svrstavaju fanove benda svakako na njega trebaju obratiti pažnju jer daje odgovor na pitanje zašto Nightwish i nadalje ostaje na tronu najboljeg symphonic metal benda na planeti. Ambiciozan, grandiozan i dinamičan, uzbudljiv i osjetljiv, doslovno svaki pojedinačni aspekt „Human :II: Nature“ vrijedan je dugog čekanja koje mu je prethodilo.

Popis pjesama:

Disc 1.

  1. Music
  2. Noise
  3. Shoemaker
  4. Harvest
  5. Pan
  6. How’s the Heart?
  7. Procession
  8. Tribal
  9. Endlessness

Disc 2. – All the Works of Nature Which Adorn the World“

  1. Vista
  2. The Blue
  3. The Green
  4. Moors
  5. Aurorae
  6. Quiet as the Snow
  7. Anthropocene
  8. Ad Astra

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *