NIGHTWISH – Endless Forms Most Beautiful

NIGHTWISH – Endless Forms Most Beautiful

Datum izlaska: 27.03.2015.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: symphonic metal
Ocjena: 4.5/5

nightwish - endless forms cd

Tuomas Holopainen odavno se potvrdio kao čovjek izuzetne vizije i osjećaja za nadrealne svijetove. Nighwish je pod njegovim vodstvom upravo objavio svoj osmi studijski album „Endelss Forms Most Beautiful“ u kojem se Holopainen dotiče same srži čuda kojeg zovemo život naslanjajući se i na samog Charlesa Darwina po čijim jer riječima (O podrijetlu vrsta) album i dobio ime. Da bi naglasio energiju iz koje crpi inspiraciju za novo studijsko remek djelo jednog od najuspješnijih finskih bendova, Holopaninen je odlučio da će album otvoriti i zatvoriti proslavljeni evolucionarni biolog i ateistički glasnogovornik Richard Dawkins po čijoj je knjizi zaključna saga „The Greatest Show on Earth“ i dobila ime kao i svoje puno značenje uzme li se u obzir da se Dawkins u istoj bavi rađanjem života i evolucije i predviđa izumiranje ljudske vrste.

Nightwish je oduvijek poznat po grandioznim, orkestralnim skladbama, a „Endless Forms Most Beautiful“ se izravno nadovezuje na prethodni album „Imaginaerum“ ali i njegovo filmsko izdanje koje nas je odvelo u sam centar Holopainenove imaginacije ljudskog uma. No, nemojmo se zavaravati da ovaj album donosi nastavak Nightwish priče na stazama romanticizma jer bend je sa „Endless Forms Most Beautiful“ u okviru svog, budimo iskreni, izuzetno prepoznatljivog zvuka koji na albumu nije značajno evoluirao, napravio iskorak u smjeru izgradnje prave ateističke mitološke priče o životu. Hoće li poklonici benda to prepoznati i podržati tema je za posebnu raspravu, no glazbeno je Nightwish ostao čvrsto na temeljima koje pratimo unazad nekoliko albuma, otkada je Tarja Turunen otišla iz benda, a Nightwish prividno „omekšao“ u vokalnim izražajima. Nakon Tarje Turunen i Anette Olzon, Nighwish je sada objavio svoj prvi album sa izuzetnom Floor Jansen i stoga je možda prava šteta što je aranžmanski „Endless Forms Most Beautiful“ bliže uratcima s Olzon nego s Turunen jer Jansen, reći ću bez zadrške, može dati puno više nego što joj je to omogućeno na ovom albumu. Svakako, vrlo je mudro promišljanje Tuomasa Holopainena ostati u fokusu onih koji su bend zavoljeli uz Anette Olzon, ali i zadržati one koji su bili posvećeni vrlo posebnom vokalu Tarje Turunen u kombinaciji sa grandioznom Holopainenovom glazbom. Na kraju, njegove naoko lude vizije ionako uvijek pronađu svoj put do mase.

Tako i „Endless Forms Most Beautiful“ otvara „Shudder Before the Beautiful“ koja se odmah u prepoznatljivom Nightwish tonu naslanja na misteriju života. A onda Nightwish u sljedećem koraku kroz „Weak Fantasy“ i „Yours Is and Empty Hope“ progovaraju o lažnim istinama serviranim kroz religije.

„Our Decades In Sun“ sanjiva je melodija u kojoj Floor Jansen u potpunosti dolazi do izražaja i koja će „stare“ fanove podsjetiti na svevremensku „Sleeping Sun“, no Holopainen će granice svojih riječi pomaknuti dalje od sanjivosti i vjerovanja pa će se u pitkoj i snažnoj „Edema Ruh“ u kojoj je također prvenstveno briljirala Jansen stopiti sa nomadskom kulturom jer, za neupućene,  Edema Ruh su putnici koji nemaju zemlju koju bi zvali svojim domom i žive zahvaljujući svojim talentima, kako bismo svi u modernoj prezentaciji nomadske kulture željeli, u svijetu.

Iako ne mogu reći da se u glazbenom kontekstu Nightwish nisu priklonili „igri na sigurno“ jer „Endless Forms Most Beautiful“ ne donosi nikakav iskorak ili napredak u odnosu na prethodne studijske uratke, ovaj album prepun je dramatičnih akorda, žestokih gitarističkih riffova i masivnih orkestracija koje prate zborske dionice, a Floor Jansen osvaja sanjivošću i snagom kao u prvom singlu s albuma, impresivnoj „Elan“. Ovaj spoj naoko nespojivog kulminira u još jednoj Holopainenoj epskoj skladbi, „The Greatest Show on Earth“ koja traje točno 23:58 minuta, no koja ni unatoč razgranatoj harmoniji ipak ne dostiže snagu riječi i melodije koje smo upoznali kroz „Song Of Myself“ sa „Imaginaerum“. Ipak, gledajući u cjelini, „Endless Forms Most Beautiful“ mnogo je koherentniji i cjelovitiji od svog prethodnika zahvaljujući i naglašenim folk utjecajima gotovo na tragu Amorphisa i njihove duboke i mračne melodičnosti.

„Endless Forms Most Beautiful“ svakako je jedan od najčvršćih Nightwish albuma. Čak i unatoč činjenici da je iznenadio nježnijom stranom Floor Jansen od očekivane i time što je Marco Hietala otpjevao najmanje dionica od dana kada je Anette Olzon preuzela mjesto glavnog vokala u bendu.

Tuomas Holopainen još se jednom dokazao kao savršen um, čovjek besprijekorne imaginacije i rijetke sposobnosti ispričati svoju tajnu života kroz glazbenu sagu. Prije toga ovaj je iznimni umjetnik snimio film („Imaginaerum“) i pretočio strip u glazbu („A Lifetime Of Adventure“). Zato s nestrpljenjem očekujem i njegovo sljedeće pomicanje granica u vlastitoj, ali i glavi svojih poklonika jer, da, Tuomas Holopainen to doista čini u svijetu u kojem se često čini da je glazba dosegla svoje limite.

Recenzija: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok