NICK CAVE & THE BAD SEEDS – Skeleton Tree

NICK CAVE & THE BAD SEEDS – Skeleton Tree

nickcave&thebadseeds-skeleton tree

Datum izlaska: 09.09.2016.
Izdavač: Bad Seeds Ltd.
Žanr: alter rock / avant-garde rock
Ocjena: 4.5/5

Nick Cave objavio je svoj 16. album sa Bad Seeds. “Skeleton Tree” album je u kojem tuga dolazi u novoj formi, na trenutke sirovoj, na trenutke slijepoj, na trenutke živoj poput srebra. Nick Cave oduvijek se u svom glazbenom opusu poigrava sa smrću. Preispituje njezinu srž, elaborira o njezinom karakteru, promatra je kroz prizmu romanticizma. U njegovim pjesmama ljudi umiru. Nestaju u poplavama, umiru na električnim stolicama. Smrt je za Cavea oduvijek dramatična i retorička. Poput drame na daskama teatra, no i kao pravda koja sustiže svakoga bez iznimke. Smrt je u Caveovim pjesmama poput bljeska sjećanja, imaginacija.

„Skeleton Tree“ prožima smrt Caveova sina Arthura. Smrt o kojoj ne želi govoriti, a progovara iz svake njegove note i riječi unatoč činjenici kako album ne govori eksplicitno o Arthuru. Ali jasnije i bolnije nego iakd ranije govori o gubitku. O boli i praznini zbog koje nikada više ništa neće biti isto. O preobražaju koji se dogodi kad smrt dodirne najčuvaniji i najmirniji dio srca. Onaj o čijoj smrti je veliki australski glazbenik progovorio u dokumentarnom filmu „One More With The Feeling“.

Iako Cave i na „Skeleton Tree“ piše sa sigurne perspektive promatrača, tuga koja je osnovna nota svake pjesme nezaobilazno je njegova. Osobna, duboka, beskrajna. Rezultat toga album je koji odiše poeticizmom i jasnom Caveovom potrebom za izražavanjem dijela svoje najmračnije tame. Tako „Skeleton Tree“ donosi zvuk oplakivanja. Duboke jecaje zatomljene negdje u dubini duše koji udaraju ravno u glavu i tamo ostaju proživljavajući neutješnu traumu. S druge strane, ipak, izvučeno iz konteksta Caveove osobne tragedije ovaj je album u potpunosti prirodan slijed nakon albuma „Push The Sky Away“ iz 2013., njegove su teksture mračne i duboke, stihovi prožeti dubinom vokalne ekspresije. Aranžmani minimalistički ispunjeni pravom notom imaginacije i misticizma jer ovdje su sve one slike na koje nas je Cave naviknuo – nebo, more, sirene. Duboke orkestracije podređene su dubokom tonu, bas tonu upotpunjenom Caveovim ranjenim glasom. „Girl In Amber“ pravi je primjer dubokog osjećaja tugovanja dok Cave ponavlja: „don’t touch me“ pokušavajući pobjeći od zagrljaja koji će samo pojačati bol. „Rings of Saturn“ jedna je od onih sanjivih pjesama u kojima ništa nema smisla, osim „woman in a yellow dress surrounded by a charm of humming birds“. Ovo je ujedno jedna od rijetkih trenutaka na albumu u kojima se Cave obraća zagonetnoj ženi. Jedna od najupečatljivijih pjesama je „I Need You“, serenada u kojoj Cave vizualizira ženu koju je jednom volio no sada je više ne prepoznaje.  Rame uz rame uz „I Need You“ stoji „Distant Sky“ s danskom vokalisticom Else Torp s kojom Cave gledajući i dalje u svoju sanjivu dolinu prožetu gustom maglom tuge i bola progovara „They told us our gods would outlive us, but they lied“.

„Skeleton Tree“ možda ne iznenađuje strukturom i bojom svog zvuka, ali iznenađuje svojim završetkom iz kojeg izvire – nada. Upravo je nada najveća snaga ovog albuma čije note diraju srce duboko u nutrinu, bude strah od gubitka, pipkaju osjećaj bola, njeguju suze i udišu samoću. Cave na kraju pjeva: „And it’s alright now“ dajući jasno do znanja kako su tugovanje i bol početak nečeg novog – novih osjećaja, novih misli, novih nota. Time je dokazao svoju veličinu, kako glazbenu tako i ljudsku. Ranjivo i jednostavno ljudsku. Zbog toga mu treba dugo i iskreno aplaudirati.

Recenzija: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok