MTV HEADBANGERS BALL: ICED EARTH, ENSIFERUM, KATAKLYSM, UNEARTH – Barba Negra, Budimpešta, 19.12.2016.

MTV HEADBANGERS BALL: ICED EARTH, ENSIFERUM, KATAKLYSM, UNEARTH – Barba Negra, Budimpešta, 19.12.2016.

Davnih je dana s malih ekrana nestala kultna MTV-jeva emisija Headbangers Ball čije zaštitno lice i voditeljica bila Vanessa Warwick. Nekako je time i ovo “M” u imenu televizijskog kanala počelo postajati sve manje relevantno.
Međutim, Headbangers Ball se ove godine vratio, ali ne u formatu u kojem je nekad bio, nego kao serija koncerata predvođena popularnim imenima scene. Prva je turneja spojila dva kontinenta, Sjevernu Ameriku i Europu, baziravši se ipak na protagoniste sjevernoameričke scene.
Tako su u proteklih mjesec dana putujući starim kontinentom uspješne nastupe odradili Iced Earth, Ensiferum, Kataklysm i Unearth.

Koncert u Budimpešti je ujedno bio i posljednji ovogodišnjeg izdanja turneje kojim je premorena ekipa glazbenika željnih sna uspješno odsvirala i zadnji takt te se pozdravila sa zadnjom rundom metalaca.

Kao prvi bend večeri predstavio se američki Unearth, najmlađi u ovom metal paketu. Iako su nastupili pred slabo zainteresiranom publikom, trudili su sve do kraja svog seta podizati atmosferu neprestanom komunikacijom s prisutnima, ali i vrlo dinamičnim scenskim nastupom kojim su vladali gitaristi Buz McGarth i Ken Susi. Unatoč svim hvalevrijednim naporima, publika je većinom ostala statična kao da nije znala kako reagirati na ovaj tipični američki zvuk s početka milenija kojim vladaju groove, masni riffovi koji otkrivaju utjecaj scene iz New Orleansa te vokali u duhu metalcorea. S obzirom da sam ih imala priliku gledati na festivalu MetalDays prije par godina, čini mi se da je umor glavni krivac što nisu uspješno prenijeli sav potencijal svoje glazbe na pomalo zbunjenu publiku.

Kada se Kataklysm pojavio na sceni, atmosfera se u trenutku promijenila. Mislim da do sada nisam vidjela tolike podočnjake kakve je sinoć imao Maurizio Iacono, ali u trenutku kad je zgrabio mikrofon i pozdravio svoje mađarske fanove, instantno se razbudio, te iz pjesme u pjesmu sve više i više podizao raspoloženje. Glazbeno minimalistički, Kataklysm pokazuje da jedna gitara, bas, bubnjevi i izdržljive glasnice mogu ponuditi puno više, nego što bi se na prvi pogled reklo – daju baš onaj pravi sirovi zvuk metala kakav se nekada vrtio i na MTV-u.
Ovaj bend nisam nikad pretjerano preslušavala u slobodno vrijeme, ali upravo zbog te energije kojom obiluju njihovi nastupi, mogla bih bilokada i bilokamo otići na njihov koncert. Tkogod je u dvorani imao barem i dlaku kose na glavi (makar samo u mislima) mlatio je glavom punih pedeset minuta koliko je trajala Kataklysmova vladavina pozornicom sve dok ih nisu svrgnuli predstavnici Starog kontinenta – finski folkeri Ensiferum.

Ako zbog ničeg drugog, onda se Ensiferumov nastup isplati pogledati barem zbog basiste Samija Hinkke.

Svaki put kad ga vidim, imam osjećaj da se prije turneje zatvori u nekakvu brvnaru u bespućima europskog sjevera i živi tako bez ikakvog kontakta s civilizacijom pa kad napokon stane pred fanove s basom obješenim oko vrata, njegova scenska osobnost preplavi cijeli bend. Oduvijek ima svoj one-man show i malotko ostane ravnodušan na njegova konstanta kreveljenja i iznenadne akrobacije. Pitam se samo zašto moja teta u vrtiću nije bila toliko zabavna…
I ostatak benda radi svoj posao bez ikakvog problema. Najnoviji član – Netta Skog, negdašnja Turisasova harmonikašica – izvrsno se uklopila u Ensiferum i konstantnim iskreno vedrim izrazom lica pokazala je da je napokon našla glazbenike po svojoj mjeri.
S tehničke strane, zvuk je malo podbacio tijekom njihovog nastupa. Petrijev se vokal jedva čuo, što zbog slabog zvuka što zbog činjenice da je klub bio pun i da su apsolutno svi pjevali – po tom pitanju jedan od najboljih trenutaka je definitivno izvedba pjesme Heathen Horde s njihovog najrecentnijeg studijskog izdanja One Man Army.
Onoliko koliko je Kataklysm igrao na kartu čiste sirovosti i *metaloljublja*, toliko je Ensiferum zaigrao na kartu čiste neuračunljivosti što me podsjetilo na vrijeme kada su folk metal bendovi (naravno pretežito iz Finske) bili na vrhuncu popularnosti. Dosta tih bendova se nije najbolje snašlo unazad nekoliko godina. Ensiferum nije jedan od tih slučajeva budući da su se uspješno održali bez obzira na trenutne trendove na sceni i svakim novim albumom stvaraju neke nove himne zbog kojih će ih i na nekim novim koncertima nadglasati njihovi pasionirani fanovi.

Iced Earth se nije predao navali finskog ludila, nego je ponosno zauzeo pozornicu i započeo svoj headlinerski nastup tijekom kojeg sam doživjela manju nezgodu pa nisam baš pri punoj svijesti dočekala kraj. Dok je Stu pjevao I Died For You, čovjek koji sve do refrena stajao mirno, odjednom je počeo lamatati šakama na sve strane pa je između ostalih i moja glava zaradila dobar udarac. Pomislila sam samo “sorry, Stu, I won’t die for you“, povukla se u zadnje redove, sjela i brojala zvjezdice dok je bend vješto prolazio svojim repertoarom.
Zanimljivo je da i svoje nastupe na ovoj turneji Iced Earth otvara novom pjesmom koja će se naći na njihovom nadolazećem studijskom albumu Incorruptible, a zove se Great Heathen Horde (dobar odabir s obzirom na to tko svira prije njih). Osim nove pjesme, predstavili su i novog gitaristu, 24-godišnjeg Jakea Dryera koji je bez prevelikih problema uskočio u ulogu lead gitarista.

Malo mi je djelovao odsutno u usporedbi s dobro raspoloženim Appletonom i, za ovu priliku posebno emotivnim, Stuom. Predaleko sam stajala, ali gotovo sam sigurna da je pustio suzu najavljujući Watching Over Me. Kada se obratio Jonu, rekao mu koliko je sretan što se poznaju pa su se neko vrijeme grlili… Iznenadila me tolika pokazana emotivnost na koncertu, iako se radilo o uvodu u vrlo posebnu pjesmu Jona Schaffera.
Simpatičan je bio i Stuov komentar “There’s just too many earths” kada se zahvaljivao svim bendovima pa je umjesto Unearth izjavio Iced Earth. Taj je mali gaf izazvao provalu smijeha u Barba Negri. Pomalo neobično iskustvo u Mađarskoj, ali ako nitko drugi – Stu Block je uspio razvedriti čak i Mađare.

Headbangers Ball je tako u veselom raspoloženju dočekao svoj kraj, naravno, do sljedeće godine kada kreće novo izdanje ove turneje.

>>>>>> GALERIJA <<<<<<<

Izvještaj i foto: Martina Šestić |martina@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok