Loading...
Izvještaji

METALDAYS 2018 – Tolmin, Slovenija, 22. – 27.7.2018.

METALDAYS 2018.

Još jedan Metaldays festival je iza nas. Šesto izdanje festivala, a mi ga vjerno pratimo od promjene imena koja se dogodila 2013. godine. Ovogodišnje izdanje je očekivano bilo unaprijed rasprodano jer je line-up bio odličan. U međuvremenu su otišle i trodnevne ulaznice pa je ove godine po mojoj procjeni bilo najviše ljudi ikad.

Iako sam gledao prognozu i bila je najavljena kiša, nažalost su temperature na suncu bile ogromne i neizdržive. Moram priznati da mi je ona prošlogodišnja oluja bila mnogo bolja od ovih paklenih vrućina.
Davno je Metaldays postao festival za Nijemce jer su cijene ipak previsoke za ove prostore, što je šteta kad se uzme u obzir da nam je ovo najbliži festival tog tipa. Čini mi se da je s godinama domaćih ljudi sve manje.
Prostor glavne pozornice je svako jutro bio potpuno čist, a od ove godine su uveli nove wc-e i pisoare kako bi posjetiteljima bilo ugodnije što ga čini puno čišćim i ugodnijim festivalom od Wackena i sličnih.
Inače zaista volim Laško pivo koje je sponzor festivala, ali točeno Laško na festivalu je ove godine bilo zaista loše. Ne mogu ni zamisliti kakvog je okusa tek bilo pri kraju točeno 0,75l koje je od ove godine u ponudi po cijeni od 6 eura.
Ponuda merchandisea na festivalu je ove godine bila znatno bolja nego zadnjih nekoliko godina. Ubacio se i štand Immortal Frost Productions koji je u potpunosti posvećen black metalu te se mogao nabaviti official merchadise nekih bendova poput Shininga ili Carpathian Foresta.
Cijene hrane su također visoke za naše standarde. Indijski restoran Maharaja koji je prije nekoliko godina bio idealan okusom, cijenom i količinom se sad popeo na 8,5 eura po porciji dok se porcija znatno smanjila. Unutar kampa ima raznolike hrane, ali na kraju to ispadne premali obrok za previše novaca. I dalje je jeftinije od Wackena ili Hellfesta, ali značajno skuplje od Brutal Assaulta.
I dalje neću nikad prežaliti što nema simpatičnog malog ‘kafića’ u hladu pored kampa zvanog Hell’s Kitchen u kojem je bilo hladne pive za 1 euro i moglo se sjediti na klupicama u šumi čekajući nastupe. Tamo je općenito bila najbolja i najjeftinija ponuda hrane te nadopunjavanje sredstava na kartici za plaćanje.

Ove godine smo došli tek u ponedjeljak popodne pa smo propustili nekoliko bendova poput Omega Sun, Jinjer i Hecate Enthroned. Prvi bend koji smo gledali je poljski death metal bend Hate koji je odradio dobar nastup, a nakon njih smo kratko gledali Skeletonwitch koji je odradio odličan thrash/black nastup, ali se poklapao sa Alestormom koji je na ovom festivalu velika atrakcija pa smo otišli i njih pogledati. Tijekom njihovog nastupa je publika bila jako dobro raspoložena te je čak veslala na podu, što je podsjetilo na prošlogodišnji nastup Gutalaxa. Alestorm svakako nije bend koji ću poslušati doma, ali nastup je bio među boljima na festivalu.
U 21:50 su se poklapali Carpathian Forest sa Eluveitie. Budući da nisam fan Eluveitiea i vjerujem da će ostali novinari pisati o njima, jasno je za koji bend sam se odlučio. Iako već dugo čekam da Carpathian Forest dođe na ove prostore i izda novi album, ne mogu reći da me Nattefrostov vokal oduševio jer je od jednog od najboljih vokala u ovom žanru počeo zvučati čudno zbog dugogodišnjeg korištenja droga i alkohola. To je i razlog zašto je on ostao jedini član sve ove godine jer je teško s njim funkcionirati, a trenutno svira sa potpuno novom postavom. Svi su jako dobri glazbenici pa odličnom svirkom pokrivaju Nattefrostov slabiji vokal. Bend je odsvirao presjek kompletne karijere uz dvije obrade – “A Forest” od The Curea i “All My Friends Are Dead” od Turbonegra, ali i novu pjesmu „Likeim“. Žao mi je samo da su pored tih obrada izostavili moj omiljeni album „Fuck You All!!!“.

Carpathian Forest se svakako isplati pogledati uživo zbog odličnog nastupa i utjecaja rock ‘n’ rolla i punka u black metalu.
Headliner ponedjeljka je trenutno jedan od najvećih bendova u black metal žanru – Behemoth. Već dobro poznati i rado viđeni gosti Tolmina još jednom su pokazali zašto su visoko u žanru. Šteta je samo što i dalje promoviraju posljednji album „The Satanist“ s kojim su zapravo već bili na Metaldaysu 2015. Srećom su ubacili osvježenje u set svirajući novu pjesmu „Werewolf Of Sybeira“ koja podsjeća na starije radove poput “Groma” u kombinaciji sa “The Satanistom”. Behemoth je ovaj put kao iznenađenje doveo Niklasa iz Shininga da s njima pjeva obradu The Curea “A Forest” što je bilo dosta zanimljivo budući da smo manje od jedan sat ranije imali priliku čuti istu stvar u izvedbi Carpathian Foresta. Behemoth je odradio još jedan odličan show zbog kojeg su trenutno u samom vrhu metala.

Nakon Behemotha je došao red na legendarni Diamond Head, bend koji je poslužio kao inspiracija Metallici koja ih je obrađivala i zbog koje sam i čuo za njih. Iako je postava dosta promijenjena u odnosu na stare dane, napravili su vrhunski show sa odličnom setlistom koja je između ostalog uključivala i “The Prince”, “Am I Evil” itd.
Drugi dan su na main stageu priliku dobili ponovno domaći Cold Snap koji su standardno dobro odradili nastup promovirajući novi materijal izdan za Arising Empire.
Coroner je jedan od bendova koji ne bih očekivao vidjeti ovdje. Iskreno nisam ni znao da i dalje sviraju budući da su zadnji album izdali 1993. Dobar švicarski thrash trio okupio je velik broj ljudi te odsvirao stare hitove poput „Masked Jackal“ i „Die By My Hand“.
Nakon Coronera na red dolazi Ensiferum koji publika u Tolminu jako voli. Ako se ne varam, zadnji put su ovdje bili 2013. na prvom izdanju Metaldaysa, a ja ih nisam slušao od izlaska „Irona“ pa mi je ovaj koncert sa pjesmama poput „Token Of Time“ poslužio kao vremeplov u srednju školu.
Bölzer su black/death bend iz Švicarske koji se sastoji od samo dva člana. Oni su kao i Inquisition dokaz da su dvije osobe dovoljne da isporuče zid kvalitetne buke. Odličan, mračni nastup je oduševio prisutne, a oni koji ih nisu gledali, imaju ih prilike gledati u 10. mjesecu u Ljubljani kao support Taakeu.
Accept je trenutno opet velik bend koji i dalje redovito izdaje dobre albume i redovito je na turnejama. Ogromna produkcija, kvalitetan sound i jako dobro raspoloženi članovi benda svaki put daju sve od sebe.

Nakon “Fast As A Shark” bježim prema ‘Boško Bursać’ stageu gdje je sve bilo spremno za Watain. Meni osobno bend festivala. To sam i očekivao budući da mi je ovo treći put da ih gledam i nadmašili su mi sve drage bendove i sva očekivanja. Ogromna količina vatre, krvavi zvučnici, vrhunski zvuk, odsvirano na razini te iskren i strastven pristup svemu. Jasno mi je da možda nisam skroz objektivan, ali svi koji su gledali nastup su poslije pričali o njima. Setlista kao da sam ju osobno slagao – otvaraju zanimljivo sa „Stellarvore“, sviraju nekoliko novih pjesama poput „Nuclear Alchemy“ i „Sacred Damnation“ pa vraćanje u prošlost sa „Devil’s Blood“ na kojoj je Erik zalio publiku krvlju, „On Horns Impaled“ do singla „Outlaw“ sa prošlog albuma na kojoj je cijeli stage gorio te veličanstveno zatvaranje sa „Waters of Ain“, 14 minuta dugom epskom pjesmom, najboljom koju je ovaj bend izbacio. Meni osobno je ovo najbolji nastup koji sam vidio u Tolminu do sad, a vidio sam svašta.

Nakon odlična prva dva dana, srijeda je po mom ukusu bila nešto slabija. Prvi bend koji smo poslušali je 1000mods, stoner rock iz Grčke koji je unatoč ranom nastupu privukao velik broj ljudi i napravio odličan nastup. 1000mods je gostovao i u Zagrebu pa je i domaća publika upoznata s njima.

Japanski heavy metal Loudness je prošle godine zbog jake kiše bio prebačen sa prvog na drugi stage. Ove godine ih je Metaldays nakon odličnog prošlogodišnjeg nastupa opet ugostio, ali ovaj put na glavnom stageu. Loudness su to svakako zaslužili makar je meni bilo bolje prošle godine budući da više volim atmosferu druge pozornice.
Igorrr je bend koji je trenutno sve aktualniji, često se spominje, ali ga nikad nisam poslušao. Otišao sam na koncert bez ikakvih očekivanja pa sam se nakon njihovog nastupa pitao što sam upravo gledao. Ne mogu reći da je to bend koji bih doma slušao aktivno, ali nastup je skroz zanimljiv. Igorrr kombinira doslovno elektroniku i trip hop sa ženskim baroknim vokalima, a u pozadini se pojavljuju black metal blast beatovi i riffovi dok vizualno sve skupa izgleda kao predstava. Publika je jako dobro reagirala na ovaj nastup pa ne sumnjam da će se kroz dvije-tri godine opet pojaviti na Metaldaysu sa još boljim terminom.
Nakon njih na red dolazi Soulfly koji je nedavno bio u zagebačkom Vintageu. Budući da sam fan isključivo prva tri albuma Sepulture (i svjestan sam da to nije isti bend), Soulfly nisam nikad probavio kao ni Sepulturinu karijeru nakon „Beneath The Remainsa“. Iskreno mislim da je ljudima bolje sjeo prethodni bend jer ni Max Cavalera više nije raspoložen kako je nekad bio.
Kataklysm je bio headliner u srijedu. Iskreno bih se pitao kako su baš oni headlineri pored toliko kvalitetnijih bendova na festivalu, ali mislim da je sve jasno kad se uzme u obzir da su svi headlineri osim Judas Priesta na Nuclear Blastu. Osobno mislim da je svaki bend postao drugačiji prelaskom na Nuclear Blast, ali oni su i dalje gospodari metala pa je tako i Kataklysm headliner. Ne kažem da nisu bili dobro prihvaćeni od strane publike, ali jednostavno ima boljih bendova za headline jer sviraju death metal sa tipičnim i predvidivim riffovima. Za Alestorm sam već spomenuo da nisu bend koji slušam, ali publika na festivalu ih jako voli pa bi bilo logičnije da su dobili ovakav termin.

Belphegor je u srijedu ostao zadnji i mogu reći da su po mom ukusu bili najbolji bend taj dan. Stage im je trenutno uređen sa kostima i obrnutim križevima, sound je odličan, a bend u formi života. Gledao sam ih već puno puta, ali smatram da je ovo bio najbolji njihov nastup do sad. Trenutno promoviraju prošlogodišnji album „Totenritual“ i gostuju u Rijeci na Dark Circle festivalu kao headlineri pa preporučujem ljudima da navrate pogledati.
U četvrtak su od jutra počeli dolaziti ljudi iz susjednih država samo kako bi vidjeli veliki Judas Priest. Kad se festival zvao Metalcamp, gostovali su Motörhead i Slayer, ali od promjene imena su svakako Judasi najveći bend koji se pojavio na ovom festivalu pa ne čudi da se festivalski prostor tijekom dana ispunio ljudima sa onim dnevnim narukvicama.
Dan smo započeli sa Harakiri For The Sky i njemačkim blekerima Firtan čiji su se nastupi preklapali pa sam unatoč dobro posjećenom Harakiriju odlučio više vremena provesti na Firtanu koji je dobar bend, ali je jako sunce i visoka temperatura pokvarila ugođaj black metal koncerta.

Asomvel su tri simpatična čovjeka u trapezicama od kojih sam očekivao dobar 70’s stil heavyja, ali na kraju je ispala jako vjerna kopija starijeg Motörheada. Šteta zbog toga jer imaju dobre riffove, nastup i imidž, ali ne volim kad bend zvuči kao vjerna kopija bez inovativnosti. Ista situacija je sa bendom nakon njih – Monumentom. Bend zvuči odlično, svi su dobri svirači, imidž benda je na razini, ali zvuče potpuno kao Maideni u osamdesetima. Svaka čast Monumentu i Asomvelu na dobrim nastupima, ali nadam se da će kroz godine naći neki svoj stil.
Na drugoj pozornici se pojavio zanimljivi slovenski black Dekadent. Iako bi čovjek na prvu pomislio da je riječ o običnom kvalitetno odsviranom atmosferičnom blacku, Dekadent na neke ključne dijelove ubacuje dur umjesto očekivanog mola s čime su me potpuno zbunili. Na njihovom nastupu se skupila već konkretnija količina ljudi po čemu se vidi da su popularni na domaćem terenu.
Zadnje što bih očekivao vidjeti na ovom festivalu su svakako Girlschool. Legendarne heavy metal žene koje su na sceni još od ’78. sviraju odlično i raspoloženo kao da su u najboljim godinama.

Obituary se preklapao sa Belgijancima Wiegedood pa sam pogledao pola nastupa oba benda. Obituary je svima poznati floridski death metal bend, jedan od glavnih i najcjenjenijih. Budući da ih uvijek prati ogromna količina ljudi, pitam se zašto nisu dobili bolji termin. Trenutno promoviraju prošlogodišnji album „Obituary“ i mogu potvrditi da je to bend koji nikad ne razočara. Nažalost sam tijekom njihovog nastupa odšetao do drugog stagea gdje je svirao belgijski black Wiegedood. Razlog zašto sam otišao sa Obituaryja je live video mračnog koncerta Wiegedooda u belgijskoj crkvi. Odličan moderniji black metal vrijedan slušanja.
Za Black Star Riders nisam ni znao ranije pa mi nije bilo jasno zašto su dobili tako dobar termin dok nisam pročitao da je to nastavak Thin Lizzyja. Čini se da ni ostatak publike to nije znao jer se prostor počeo lagano puniti tek nakon „Jailbreak“, a vrhunac je bio svakako na „Boys Are Back In Town“. Njihove autorske su također dobre, kao i sam nastup, ali budući da ih nikad nisam slušao, ne mogu reći ništa više o setlisti.
Hatebreed se već drugi put pojavljuje na Metaldays festivalu i potvrđuje da su zaslužili svirati na ovom festivalu u ovom terminu. Makar ne volim hardcore, treba biti objektivan i reći da su napravili vrhunski show. Prostor ispred glavne pozornice se potpuno popunio.

Kontroverzni frontmen Shininga Niklas kojeg smo imali priliku gledati cijeli tjedan na festivalu te kao gosta s Behemothom prvi dan i ovaj put je napravio poremećeni show sa rezanjem vlastitog tijela. Unatoč tome što čovjek radi performans, s tim ne skriva slabu glazbu kao što je to eventualno radio GG Allin. Shining ima sve redom vrhunske muzičare u bendu već godinama i bend zvuči odlično uživo. Imaju zaista velik broj izdanja iza sebe pa vjerujem da nije lako složiti setlistu. Otvorili su koncert sa novom „Han Som Lurar Inom“ i malo starijim singlom „Förtvivlan, Min Arvedel“ za koji su napravili spot. Koncert zatvaraju sa odličnom „For The God Below“ koja je jedna od rijetkih njihovih na engleskom. Prošle godine kad je gostovao norveški Shining svi su bili razočarani kad su shvatili da to nije ovaj bend pa su svi ti ljudi napokon došli na svoje.

Judas Priest je bend koji je većina željno iščekivala, a mnogi su došli danas samo zbog njih. Zbog toga je i prostor glavnog stagea bio potpuno ispunjen i mislim da osobno nisam nikad vidio toliko ljudi na festivalu.

Priest na ovoj turneji promovira novi album „Firepower“ koji je dobio odlične kritike novinara i fanova. Trenutno su pozicije gitarista preuzeli Andy Sneap i Faulkner. Faulkner je odličan gitarist i vrhunski skida solo dionice te je odlična pojava za razliku od Sneapa kojeg ne mogu nikako probaviti u Judasima. Općenito nisam fan njegove produkcije, a u Judasima se jednostavno nije uklopio. Halford je u boljoj formi nego zadnji put kad sam ih gledao, a Ian Hill je bass mašina koja uvijek stoji u pozadini i odrađuje svoj posao bolje od mnogih basista.
Iako nemam običaj nabrajati setlistu nekog benda, za one koje nisu bili ću spomenuti da su svirali „Sinner“, „Grinder“, „Bloodstone“, „The Ripper“, „Tyrant“, „Night Comes Down“, „Saints In Hell“ i standardne hitove od kojih je svakako najveću pozornost izazvao „Painkiller“ prema kojem je nazvano ovogodišnje official Metaldays pivo. Setlistu sam nabrojao za one koji ih nisu gledali na ovoj turneji, a vole ih pa neka znaju da se neće razočati ako ih odluče uhvatiti. Ogromna produkcija, odlična setlista i dobro raspoložen bend je svakako opravdao sva očekivanja pa savjetujem svima da ih hvataju gdje god mogu i stignu.

Nakon Judasa je za kraj ovog kvalitetnog dana ostao Myrkur. Myrkur je žena koja je podigla prašinu svojom pojavom jer je odlučila svirati black metal makar ju svojim imidžem i cijelom pojavom čovjek ne bi uopće svrstao u metal. Kad se pojavila, bila mi je potpuno nezanimljiva zbog krajnje prosječnih Burzum riffova, ali na ovom koncertu je pokazala da ipak ima ideje i odličan raspon glasa. Nakon cijelog dana mi je skroz odgovaralo dan završiti sa Myrkur makar je tonac možda mogao bolje kontrolirati glasnoće tijekom njenog pjevanja jer je u nekim trenucima bilo preglasno tijekom visokih tonova.
Zadnji dan festivala sam shvatio da kako idu godine, festival mi postaje ipak predug. Prije nekoliko godina nas je hvatala tuga jer završava sve, ali meni osobno je već bilo dosta šatora i neizdrživog sunca. U hladu drugog stagea sam gledao odličan grčki thrash bend Cronosphere. Momci u crvenim uskim hlačama neumorno hodaju po turnejama pa su tako i Hrvatsku posjetili dva puta. Jednom u riječkom Palachu, a drugi put u Zagrebu.
Death Alley je jedan od onih heavy/rock bendova koji ima vintage imidž. Svake godine bar jedan ili dva takva benda navrate na festival i ugodno je za čuti pored svega što se nudi.
Municipal Waste se pojavljuje sa velikim bannerom na kojem je nacrtan Donald Trump kako si pištoljem puca u glavu. Moram priznati da mi nikad nije bilo jasno to guranje politike u glazbu jer glazbu doživljavam kao odmak od stvarnosti. U svakom slučaju se tijekom njihovog nastupa počelo skupljati sve više ljudi i nastao je potpuni kaos u skladu sa brzim i kratkim pjesmama.

Goatwhore je dan prije zagrebačkog koncerta započeo svoju europsku turneju u Tolminu. Zadnji put sam aktivnije slušao Goatwhore tamo negdje oko 2004. kad sam dobio „The Eclipse Of Ages Into Black“. Tad mi je to bio odličan album, ali sam ih s vremenom potpuno zanemario pa me veselilo što ih imam priliku čuti. Bend je bio jako dobro raspoložen, a zvuk odličan. Danas to zvuči nešto drugačije nego na početku, ali bilo bi čudno da su ostali na onome s čime su krenuli. Njihov nastup me svakako natjerao da poslušam novije radove izdane preko Metal Blade diskografske kuće.
Taman prije istovremenog nastupa Attica i Cannibal Corpsea se napokon spustila lagana kišica. Cannibal Corpse sam već gledao nekoliko puta i mogu reći da su mi svakim nastupom sve dosadniji. Pogledao sam opet dio nastupa, ali jednostavno me Fisherov dosadni, monotoni glas te njegova pojava koja može biti interesantna eventalno klincima, natjerala da odem gledati Attic. Attic ima odlično uređen stage koji podsjeća na staru drvenu crkvu sa mnogo crnih svijeća. Čovjek koji ih ne zna bi pomislio da je riječ o black metal bendu, ali zapravo je riječ o jako kvalitetnom heavyju. Nažalost kod mene imaju minus bodove za inovativnost i maštovitost zbog jake kopije King Diamonda. Uz kišu, crne svijeće i odličan heavy, bilo mi se teško vratiti još kratko na kraj Cannibala, ali imao sam čast čuti još „Hammer Smashed Face“ i „Stripped, Raped And Strangled“. Možda bi bilo zanimljivije da je Barnes i dalje na vokalu.

Nakon njih se opet dogodilo preklapanje dvaju bendova. Ovaj put je riječ o ženama kao vođama benda. Između Epice i Darkened Nocturn Slaughterculta odabrao sam DNC. Bend koji već dugo želim vidjeti jer sam prvi njihov CD dobio prije dobrih 14 godina i mogu reći da su me ugodno iznenadili. Zanimljivo je vidjeti ženu u bijeloj haljini sa corpse paintom kako pljuje krv i svira najmračniji brzi black metal. Unatoč Epici koju voli mnogo posjetitelja ovog festivala, na DNC-u se skupilo dosta ljudi i zbog toga mi je drago.
Čast zatvaranja ovogodišnjeg main stagea dobili su momci iz Children Of Bodoma. Zadnji put su bili u Tolminu 2014. i ovaj koncert je bio puno bolje odsviran. Nadao sam se da će im setlista biti kao na posljednoj turneji na kojoj su svirali samo prva 4 albuma, ali i ovo je bilo odlično jer se nisu previše dotaknuli zadnjih uradaka koje nisam ni slušao. Otvaraju sa „Are You Dead Yet?“, a publika najbolje reagira na „Hatecrew Deathroll“, „Warheart“, „Towards Dead End“ i, naravno, „Downfall“. Odlično odsviran koncert, ali na početku je bass imao čudan zvuk pa je malo pokvarilo ukupan dojam.
Festival je na ‘Boško Bursać’ stageu zatvorio mračni Primordial. Primordial su Irci koji sviraju već godinama svoj mračni black sa utjecajima irskog folka. U Tolmin su došli promovirati zadnji album „Exile Amongst The Ruins“ i na najbolji mogući način zatvaraju festival.
Još jedan Metaldays je završio, a za iduću godinu su najavljeni Dimmu Borgir kao headlineri. Uz njih su trenutno potvrđeni Korpiklaani, Dornenreich, Impaled Nazarene, Hypocrisy i Gaahls Wyrd. Tko nije bio ove godine, neka svakako posjeti iduće izdanje jednog od najljepših festivala.

>>>>>>> GALERIJA <<<<<<<

IZVJEŠTAJ: Mihovil Konečni
PHOTO: Martina Rusalka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *