METALDAYS 2017 – Tolmin, Slovenija, 23. – 29.7.2017.

METALDAYS 2017 – Tolmin, Slovenija, 23. – 29.7.2017.

Peto izdanje Metaldays festivala u Tolminu je iza nas!

Brzo je prošlo tih pet godina od promjene imena. Ove godine je bilo nekoliko promjena – uveden je treći stage, takozvani New Forces stage za manje bendove kako bi ih više dobilo priliku nastupati. Najbolji će dobiti slot i iduće godine, ali na većem stageu. Ulaznica je bila nešto skuplja nego inače vjerojatno zato jer su uvedeni topli tuševi za sve posjetitelje, a i ove godine je najavljen Manson koji nije jeftin. Iz nepoznatog razloga je maknut ‘šumski kafić’ zvan Hell’s Kitchen u kojem smo dosta vremena provodili zbog odlične hrane i jeftine hladne pive. Ove godine je srećom sređen problem sa štandovima koji je nastao prošle godine zbog promjene fiskalnog zakona u Sloveniji pa je ove godine bilo raznolike hrane i puno štandova sa merchandiseom. Mogli smo opet vidjeti Metaldays vjenčanje na Beach baru te poseban prostor za kampiranje djevojaka koje dolaze same na festival.

Nažalost je dosta bendova otkazalo svoj nastup većinom zbog jake kiše prva dva dana, a neki i zbog privatnih razloga.
Došli smo u Tolmin već u nedjelju jer su na New Forces stageu nastupi počeli u subotu pa nas je dočekao već poprilično ispunjen kamp.
U ponedjeljak ujutro oko 8 su nas probudili jaki gromovi i oluja. Kiša je bila najavljena cijeli dan do 22 sata, što je bio uzrok otkazivanja mnogih bendova jer je bilo nemoguće odraditi svirku. Također se zbog jakog nevremena New Forces stage uništio te se morao cijeli program prvog dana otkazati i prebaciti na utorak pa je u utorak program bio najavljen već za 11 sati kako bi svi bendovi stigli odraditi svoj nastup.

Za nastup Xandrie se već oko 13:30 znalo da je otkazan pa je prvi bend koji smo u ponedjeljak vidjeli bio odličan slovenski death metal Hellcrawler. Hellcrawler je već dobro poznat bend na ovim prostorima. Pred solidnim brojem ljudi odradili su odličnu i energičnu svirku predstavljajući svoj novi album „Sandstorm Chronicles“. Jako dobar death metal na staroškolski način sa malom dozom rock n’ rolla. Pjevač je rekao da mu je neobično pričati na engleskom u vlastitoj državi, ali mislim da mu nije bio problem s obzirom na količinu stranaca na njihovom nastupu.
Kasnije su se izmjene u lineupu morale pratiti preko službene Metaldays stranice jer je još nekoliko bendova moralo otkazati nastup, a neke su samo prebacili na kasniji termin. Beheaded i Lost Society su otkazali nastup dok je Loudness koji je trebao biti na glavnom stageu prebačen na drugi.
Prvi idući bend koji je stao na stage nakon oluje je Suicidal Angels. Budući da im je nastup u Močvari otkazan zbog nesporazuma promotora, ovo je bila prilika da ih se uhvati. Suicidal Angels trenutno promoviraju prošlogodišnji album „Division Of Blood“ energičnom svirkom u ‘slayerovskom’ stilu. Publika je jako dobro reagirala na nastup, pogotovo uzevši u obzir da se napokon dogodio koncert nakon toliko otkazanih nastupa.
Absu je počeo nastup sa pjevačem Proscriptorom na bubnju pjevajući na headset mikrofon. Većina ljudi koji nisu upućeni su tražili pjevača. Nakon druge pjesme dolazi session bubnjar te se Proscriptor baca samo na pjevanje. Absu je odradio jako dobar black/thrash nastup koji čekam još davno otkad se redovito vrtila „Tara“ u playeru. Svakako se čekanje isplatilo.

Nakon Absu je došao red na jedne od glavnih bendova festivala, a riječ je o Iced Earthu. Iced Earth je jako popularan u Tolminu. Osim što se vraćaju svakih par godina, ovdje su snimali i DVD 2008. godine dok se festival još zvao Metalcamp. Iako sam bezobrazno tvrdio kako sumnjam da će izdati još jedan dobar album, ljudi su mi rekli da se novi isplati poslušati pa sam ga i poslušao. Album me jako pozitivno iznenadio pa mogu reći da je ovo možda čak najbolje što su izdali od „Horror Showa“. Koncert su otvorili s novom pjesmom „Great Heathen Army“, a osim nje, sa novog su odsvirali još samo „Seven Headed Whore“ ako sam dobro zapamtio. U međuvremenu su nizali samo svoje stare hitove poput „Pure Evil“, „Burning Times“, „I Died For You“, „Burning Times“, „The Hunter“ i, naravno, „Watching Over Me“ za kraj. Publika ih zaista voli ovdje i ovaj put je bilo još bolje nego 2013.

Kako koncert Loudnessa ne bi bio otkazan, prebačen je na drugi stage umjesto Batushke koja je pomaknuta na kasniji termin. Loudness su legendarni Japanci koji sviraju stari heavy još od davne ’81 te iza sebe imaju impresivan broj albuma. Old school heavy riffovi i virtuozne solaže sa energičnim frontmenom Minoru Niiharom zvuče odlično i obavezni su za sve ljubitelje 80s heavyja! Ovo je bila jedinstvena prilika uhvatiti takav bend na ovim prostorima. Odlično je bilo čuti hitove poput „Crazy Nights“, „Rock Shock (More And More)“, „Like Hell“ i „Heavy Chains“.

Nastup Marilyn Mansona su svi željno iščekivali. Neki zato jer ga vole, a neki iz znatiželje da vide zašto je Manson dobio priliku svirati na ovakvom festivalu na kojem se, po mišljenju mnogih, ne uklapa. Prvo što sam primijetio je bio jako tih zvuk za ovaj festival. Slabo raspoloženi Manson pjevao je svoje najbolje hitove popout „Mobscene“, „This Is The New Shit“, obradu „Sweet Dreams“, „Disposable Teens“, „The Beautiful People“ i „The Dope Show“ s nula entuzijazma. Iako svi znamo kako inače izgledaju njegovi nastupi (bacanje mikrofona, šutanje boxeva itd.), možemo slobodno reći da je ovo sramotan i nezainteresiran nastup za jednog od glavnih bendova na festivalu budući da je trajao jedva 55 minuta iako je bilo najavljeno da će svirati sat i pol.

Nastup Batushke me iskreno najviše veselio na ovom festivalu iako sam ih već gledao. Razlog tome je što su nastupali na drugom stageu koji je jako prikladan za black metal koncerte, pogotovo ovog tipa. Iako sam već spomenuo da sam ih gledao, ovaj nastup je bio još bolji jer je zvuk bio iznadprosječno dobar (instrumenti su zvučali kao na albumu), performans na mjestu od početka do kraja, odsvirano točno, nema nikakvih sampleova nego je svaki zvuk odrađen te je generalno jedan od top 3 nastupa na festivalu. I dalje mnogi znatiželjnici dolaze vidjeti nastupe black metal bendova na ovom festivalu i redovito ostaju do kraja. To je znak da treba više ovakvih bendova.
Teško se nakon atmosferičnog nastupa Batushke bilo koncentrirati na Venom inc., ali čim su krenuli nizati stare Venom hitove sa prva tri albuma, sve je vrlo brzo došlo na svoje. Venom inc. trenutno zvuči bolje od pravog Venoma (makar će neki reći da je ovo pravi Venom), a još su i pametno odabrali setlistu. Dovoljno je samo spomenuti „Live Like An Angel (Die Like A Devil)“, „Sons Of Satan“, „Black Metal“, „Countess Bathory“, „Witching Hour“ ili „Don’t Burn The Witch“. Mantas i Abaddon odlično funkcioniraju u kombinaciji s Demolition Manom i mislim da nakon ovoga ne treba ni gledati Cronosov Venom.
Unatoč mnogim otkazivanjima prvi dan, glavnih nekoliko bendova je ipak odradilo nastupe koji su bili odlični.

U utorak smo saznali da je i Kadavar otkazao, ali ne zbog kiše nego zbog privatnih razloga bubnjara.
Zbog jake kiše koja se ponovno spustila, Krisiun je dobio slot Kadavara, a prvi bend koji smo vidjeli na main stageu je Sanctuary. Sanctuary je stari bend od ekipe iz Nevermorea koji je na „Refuge Denied“ svirao jako dobar thrash metal. Nažalost se bend raspao ’92 pa su nakon ponovnog okupljanja snimili generični album koji nema veze s onime što su nekad svirali. Sa zadnjeg albuma su najviše pjesama i svirali pa mi nije sjeo njihov nastup.
Na New forces stageu treba istaknuti njemačke blekere Fallen Tyrant i Amerikance Seven Spires. Fallen Tyrant su nam susjedi iz kampa koji su se potrudili dati do znanja cijelom festivalu da sviraju u ponedjeljak u 15:15 pa se nakon raspada pozornice zbog nevremena njihov nastup prebacio na utorak u 12:15. Bilo je zanimljivo vidjeti black metal po najjačem suncu. Seven Spires je gothic metal iz Amerike koji je dobio priliku par dana prije izlaska albuma nastupati kao glavni bend New Forces stagea. To su nam također simpatični susjedi iz kampa koje smo uspjeli upoznati sa našom tradicionalnom hranom s kojom su bili oduševljeni.
Katatonia i Mgla su se preklapali pa sam čuo samo nekoliko pjesama Katatonie do poznate „Evidence“.

Nastup Mgle je također privukao znatiželjnike i ljubitelje black metala jer mnogi znaju da Mgla odrađuje koncerte bez greške. Kompletno zamagljen stage, jako atmosferično i točno odsvirano. Setlista je bila odlična, napravili su presjek svih albuma i EP-ova što je uključivalo i „Further Down The Nest“, „Mdłości“ „With Hearts Towards None“,“Groza“ i „Exercises In Futility“ dok je meni osobno vrhunac bio kraj koncerta i meni najdraža „Exercises In Futility VI“.

Headline utorka dobili su zasluženo Amon Amarth. Bend koji je ostao vjeran svom zvuku i konceptu još od prvog albuma. Ljudi na ovom festivalu ih jako vole, a Amon Amarth to itekako uzvraća fenomenalnim nastupom koji bi za koju godinu već mogao možda biti blizu ranga velikana metala. Produkcija im je ogromna, imaju cijelu priču koja je usklađena s pjesmom koju sviraju. Koncert na ovoj turneji neobično otvaraju sa najvećim hitom „Pursuit Of Vikings“. Na „Raise Your Horns“ standardno nazdravljaju pivom iz rogova s publikom, bis zatvaraju sa“Guardians Of Asgaard“ te dolaze na drugi bis na kojem Johan dolazi ogromnim čekićem i označava „Twilight Of The Thunder God“. Gledao sam ih već na ovoj turneji i znao sam što nas čeka, ali šteta da nisu za festivale ubacili „Victorious March“ jer je uvijek podiglo atmosferu na još višu razinu (ako je to uopće moguće).
Nakon Amona nisam više mogao stajati pa sam pogledao samo kratko Krisiun koji je prebačen na ovaj termin zbog kiše. Imali smo ih priliku vidjeti prošle godine sa Cannibalima u Zagrebu pa sam vidio da nas čeka sličan nastup te sam morao otići na spavanje kako se ne bih srušio.

U srijedu nas je dočekalo iznenađenje festivala – Gutalax. Nakon fenomenalnog prošlogodišnjeg nastupa, Metaldays ih je odlučio opet ugostiti. Iako sviraju grindcore i nastupali su u nešto ranijem terminu (oko 18 sati), okupio se broj ljudi sličan onome na glavnim bendovima taj dan. Četke i daske za wc, napuhani jednorozi, luftići, toaletni papir i mnoge druge zanimljive stvari letjele su u zraku. Koncert počinje sa „Ghostbusters“ soundtrackom nakon koje otvaraju sa svojom „Anus Nanuk“. Ljudi su uživali od prve do zadnje pjesme, a bilo ih je zaista mnogo za nastup jednog takvog benda. Koncert zatvaraju sa svojom veselom „Strejda Donald“ koja je njihova verzija „Old MacDonald Had A Farm“ na kojoj su ljudi veslali na podu.
Slovenci Shotdown (ranije poznati kao Shutdown) su se ponovno okupili i sad sviraju jako dobar heavy bez ikakvih utjecaja glama koji su imali ranije. Odličan nastup sa živahnim Egzijem na vokalu. Jako dobre solo dionice i jako uvježban bend koji je domaća publika u velikom broju pratila.
Warbringer je odličan thrash metal bend koji ove godine promovira novi album „Woe To The Vanquished“. Novi album ima jako brz tempo pa je i koncert bio jako nabrijan.

Abbatha sam već gledao prošle godine te potvrdio da je ovo lošije od Immortala. Iako album podsjeća na razdoblje Immortala oko „Blizzard Beasts“ i „Battles In The North“, pjesme nemaju ‘ono nešto’ u sebi, a bend izgleda više kao komedija nego ozbiljan bend. Uz pjesme iz solo karijere poput „Winterbane“ i „Fenrir Hunts“ redovito svira i Immortalove najveće hitove poput „In My Kingdom Cold“, „One By One“, „Tyrants“ i „All Shall Fall“. Koncert je bio bolji nego prošlogodišnji u Ljubljani sa Behemothom, ali i dalje taj bend nema ono što je Immortal imao. Vidjet ćemo što će nam Immortal bez Abbatha ponuditi. Najzanimljiviji dio nastupa je Abbathov pad na kraju koji se već proširio svijetom. Za one koji nisu vidjeli, možete provjeriti na ovom linku.

Bloodbath je švedski death metal za koji iskreno nisam shvaćao zašto su tako popularni dok nisam pročitao da je to u principu ‘supergrupa’ pjevača Opetha, članova Katatonie, October Tidea i drugih. U bendu je nakon Mikael Åkerfeldta bio i Peter Tägtgren na mjestu vokala dok sad tu ulogu drži pjevač iz Paradise Losta. Očekivao sam dosadan brutalni death metal, a na kraju sam dobio nešto skroz zanimljivo sa dozom old school deatha. Jako dobar bend iskusnih muzičara!

Kao zagrijavanje za Doro, na drugom stageu su nastupali Grave Digger. Područje Boško Bursać pozornice je bilo potpuno ispunjeno što uopće ne čudi jer je to svakako velik bend koji je nekim čudom završio na krivom stageu. Predvođeni karizamtičnim Chris Boltendahlom u prepoznatljivim prugastim hlačama, otvaraju sa novom pjesmom „Healed By Metal“. Najviše su se primili svog albuma „Tunes Of War“, ali stigli su ugurati u setlistu i „Excalibur“, „Morgane le Fey“ te za kraj „Rebellion“ i „Heavy Metal Breakdown“. Jako dobar nastup uz odličnu publiku koja ih je jako dobro podržala.

Simpatična Doro je već u godinama, ali izgleda kao da je bar 20 godina mlađa. Neumorna na pozornici, iskrena i divlja tijekom cijelog koncerta. Većinom svira hitove svog starog benda Warlocka „Metal Racer“, „Burning The Witches“, „All We Are“, „I Rule The Ruins“ te „Wacken Hymne“ koja je posveta metalcima i obradu Judas Priesta „Breaking The Law“. Doro je itekako u formi i opravdala je status headlinera.
Mnogi su došli poslušati norveški avangardni progressive jazz rock (ne znam kako uopće okarakterizirati njihov stil) Shining misleći da je riječ o švedskom Shiningu. Ovaj bend nema apsolutno nikakve veze s ovim festivalom i mnogi su bili razočarani nastupom, uključujući i mene koji sam pogledao jedva 10 minuta njihovog nastupa. Srećom iduće godine dolazi pravi Shining pa će očito mnogi doći na svoje.

Usudio bih se reći da je četvrtak bio najslabiji dan. U četvrtak su otkazali Architectsi, a ostali bendovi nisu bili toliko atraktivni.
Blues Pills su ponovno došli na Metaldays. Blues Pills je jedan od onih bendova koji, nažalost, ne pripadaju skroz ovom festivalu, ali dobro su se uspjeli snaći u ovoj ulozi. Sa Elin Larsson na vokalu koja nastupa bosa i u ‘hipijevskom’ duhu, sjajno sviraju 70s psihodelični rock. „High Class Woman“ i „Lady In Gold“ zvuče odlično uživo, a publika ih je prihvatila kao da pripadaju ovom festivalu.

Nisam pogledao cijeli Blues Pills zato jer je na drugom stageu bio Abbathov Motörhead tribute zvan Bömbers. Mogu reći da je ono što sam čuo bolje i od zadnjih nastupa Immortala i od Abbathove solo karijere i od Motörheada zadnjih nekoliko godina. Odlično odsvirano, odličan nastup, izgleda identično kao Motörhead, a i glasnoća je bila dostojna tih velikana. Abbathu bolje ide bass od gitare, gitarist i bubnjar odlično odrađuju svoj posao, a setlista je sadržavala samo najbolje. Naravno, riječ je o „The Hammer“, „Iron Fist“, „Damage Case“, „Shoot You In The Back“, „No Class“ i ostale velike hitove. Jako, jako dobro i preporuka da se pogleda budući da Lemmyja više nema..

Opeth je bend koji ljudi vole, ali smatram da nisu idealni u ulozi headlinera metal festivala. Više ih doživljavam kao bend za dvoranu poput Lisinskog. Opeth svira standardno bez greške, ali fali ono što nam je dao Amon Amarth. Tijekom njihovog nastupa je došlo do tehničkih problema u trajanju od 20 minuta što je dodatno spustilo atmosferu. Očekivao sam da neće ubaciti starije pjesme jer su potpuno promijenili stil, ali mogli smo čuti i „The Drapery Falls“ i „Demon Of The Fall“. Svakako odličan nastup.

Za kraj dana se okupila hrpa ljudi čekajući Solstafir. Solstafir je trenutno jako popularan bend makar ih ja nisam slušao još od početka karijere kad su svirali viking/black metal. Trenutno nemaju nikakve veze s onime što su nekad svirali – jako je sporo, jako malo riffova i melodija i mene osobno je koncert potpuno razočarao. Mnogi kažu da je bilo dobro pa koga zanima, ima priliku vidjeti ove godine Solstafir u Tvornici kulture.

Prvi bend koji sam gledao u petak na zadnji dan festivala bio je Katana. Katana je švedski heavy metal bend koji pokušava oživjeti stari heavy duh kao što to rade i Enforcer i mnogi drugi danas. Od imidža do muzike, pokrili su sve kako bi nas vratili u osamdesete godine, a tekstovi govore o istočnoj azijskoj kulturi.
Na New Forces stageu smo gledali ekipu iz Bosne koja je gostovala i u Hrvatskoj prije nekoliko godina. Riječ je o brzom rock bendu Snake Eater. Nažalost su nastupali po najvišoj temperaturi pa se nije okupio velik broj ljudi, ali prisutni su bili zadovoljni energičnim nastupom. To su nam također kolege iz kampa koji su morali nakon 4 dana alkoholiziranja odraditi nastup po najvećem suncu.
Spasm je još jedan u nizu grindcore bendova ove godine. Momci su prijatelji od Gutalaxa pa ne moram ni objašnjavati kako zvuče i o čemu pjevaju. Zanimljivo kod Spasma je da imaju samo distorzirani bass. Rijetko se može vidjeti bend bez gitare, ali oni su to itekako izvukli.
Grand Magus smo također imali priliku vidjeti nedavno u Zagrebu te smo pisali o njima. Sviraju epic heavy metal koji unatoč dobrom nastupu meni i dalje nema onu himničnost i pamtljivost prve lige heavyja. Koncert na ovoj turneji otvaraju standardno sa „I, The Jury“, a svirali su još i „Steel Versus Steel“, „Iron Will“ i „Hammer Of The North“.
Pain je čudan projekt Peter Tägtgrena u kojem kombinira metal sa technom i industrialom. Publika je najbolje reagirala na njihov najveći hit “Shut Your Mouth“ koji je znala većina prisutnih, uključujući i mene. Odličan nastup, makar ne pratim ovaj bend pa ne mogu više napisati.
Sinister je sad već stari death metal bend nastao još ’88 godine u Nizozemskoj. Iako imaju iza sebe puno albuma, uspjeli su napraviti još jedan odličan death album koji promoviraju ove godine -„Syncretism“. Jako brz ritam, odličan nastup koji je publiku skroz oduševio.
Heaven Shall Burn je melodični death/metalcore bend koji je gostovao u Tolminu i 2014. Tad je bio najveći circle pit u povijesti festivala koji je išao skroz oko miks pulta. I ove godine su napravili show makar ih nisam nikad slušao pa ne mogu biti skroz objektivan.
Čast zatvaranja festivala dobili su stari ‘trešeri’ Death Angel. Odličan izbor za kraj jer je bend uspio izvući one zadnje atome snage iz ljudi koji su već bili umorni nakon cijelog tjedna gledanja bendova, tulumarenja, oluja i visokih temperatura. Setlista je odlična jer im je i novi album odličan. Cijelo vrijeme je bio brz tempo uz „Evil Priest“, „Son Of The Morning“, „Kill As One“ i „The Moth“, a ubacili su i fenomenalnu obradu Sabbatha „Falling Off The Edge Of The World“ i svoju laganiju „Lost“. Zanimljiv trenutak na koncertu bio je crowdsurfing čovjeka u invalidskim kolicima.
Nakon Death Angela, tulum se preselio dolje na Beach bar u kojem se do jutra opraštalo od festivala najvećim metal hitovima.

Još jedan Metaldays je gotov, festival pun raznih doživljaja i odličnih bendova. Svaki je do sad bio poseban i pamtit će se vječno. Jedina zamjerka ove godine ide nešto slabijem izboru bendova nego inače. Krivit ću Mansona za to jer bi za ovaj festival bilo prikladnije dovesti npr. Emperor zbog kojeg su se mnogi ove godine odlučili za Brutal Assault. Moj osobni top 5 ove godine su Batushka, Amon Amarth, Gutalax, Mgla i Death Angel. Za idući je već objavljen dio lineupa koji je prilično zanimljiv – Coroner, Diamond Head, Girlschool, PRAVI Shining 🙂 te nekoliko black metal bendova poput Darkened Nocturn Slaughtercult, Bölzer i Hecate Enthroned. Kako onda otići na neki drugi festival? Ovaj je najljepši, blizu nam je i dolaze dobri bendovi. Vidimo se iduće godine!

>>>>>>> GALERIJA PRVI DIO <<<<<<<

Izvještaj: Mihovil Džordže Konečni
Foto: Martina Rusalka Šestić | martina@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok