Datum izlaska: 1. 10. 2010.

Label: Nuclear Blast

Žanr: black metal, oriental metal, thrash metal

Ocjena: 4

Nakon četiri godine pauze te glazbeno i tekstualno odličnog albuma „Emissaries“, izraelski black metal majstori Melechesh ponovno se vraćaju na svjetsku metal  scenu novim albumom The Epigenesis. Uvijek nepredvidljivi, konceptualno neobični i zanimljivi Melechesh su se i ovaj put uspjeli publici predstaviti kao pravi reprezenti black metala, ali sa svojim vrlo posebnim stilom koji ih jako razlikuje od ostataka bendova na black metal sceni. Album predstavlja tipičan black metal zvuk kojemu najviše pridonose uvjerljivi  Ashmedijevi vokali odnosno  screamovi vrlo visokog registra koji se kadšto spuštaju u duboki growl. Glazbeno album obiluje black metal rifovima, brzim ritam gitarama i tipičnim isprekidanim ritmovima duple bas pedale.  Album je kao i njegovi predhodnici ponovno inspiriran sumersko-babilonskom mitologijom. Tu obavezno treba obratiti pažnju na lyricse pjesama „Ghouls Of Nineveh“ , „Illumination –  The Face of Shamash“ i  „Grand Gathas Of Baal Sin“. Prvo me je iznenadio naziv zadnje navedene  pjesme, ali neka nikoga ne zbuni što su Gathe (himne Zoroastrizma)  ovdje pomiješane sa Sinom  jer je naime i sam Ashmedi objasnio da je pomiješao ta dva pojma kako bi naglasio samu mitološku važnost „Gospodara Sina“, tj. „Baal Sina“. Ashmediju treba svakako čestitati na hrabrosti prilikom pokušaja spajanja dviju kulturološki različitih tematika i mora mu se priznati da je pravi profesionalac kad je u pitanju osmišljavanje lyricsa. Album započinje s „Ghouls Of Nineveh“ koja u strukturi ima jednostavniji rif koji dominira negdje do sredine pjesme, a onda dolazi solo. Kraj pjesme je posebno zanimljiv jer se uz dominirajući rif i dio zadnje solaže u pozadini čuje vrlo jednostavan klavirski solo, koji samo ako pažljivije slušate,  vam ostavlja estetski vrlo poseban dojam. Sljedeća „Grand Gathas Of Baal Sin“  je jedno od remek djela na albumu, jer je svojom brzinom i pravom black metal strukturom, kako vokalno, tako i zbog brzih ritmičkih promjena te distorziranih gitara vrlo specifična. Ono što bi se publici posebno moglo svidjeti jest skandiranje „Sin Baal Sin Baal“ koji vrlo brzo ostavlja jak dojam na slušatelja i može se reći da je vrlo upečatljiv i zarazan. Ovu pjesmu bih stoga obavezno  preporučila za slušanje i također upamćivanje lyricsa koji se ne zaboravljaju tako lako i sami od sebe vas potiču da ih pjevate. „Sacred Geometry“ je opet tipičan primjer „headbangerske“ black metal himne u kojoj osim vrlo izražajnih black screamova dominiraju ritam gitare u pratnji basa. Ashmedi se u jednom trenutku prebacio potpuno neočekivano iz screama u clean, što je zvučalo vrlo efektno i odlično se uklopilo u ostatak pjesme.  Pjesma je vidljivo skladana prema utjecaju nekih starijih bliskoistočnjačkih glazbenih oblika što se vidi na načinu kako je harmoniziran rif. „The Magickan and The Drones“  započinje bliskoistočnjačkim glazbenim  oblikom samo ovaj put izvedenim na električnoj gitari, a nakon tog uvoda dolazi do dinamičnih thrash metal rifova i obiluje promjenama tempa, što inače nije najtipičnije obilježje black metala. „Mystics And The Pillar“ je nešto sporija, ali u njoj do izražaja dolaze vrlo zahtjevni ritmički prijelazi. Pjesma je uz black metal osnovu opet  inspirirana bliskoistočnjačkim glazbenim formama, odsvirana je na dvanaest žičnoj gitari, što joj daje još specifičniji i bogatiji zvuk, a središnji dio izveden je na Yali tamburu i  da bi ga se doživjelo u cijelosti, potrebno je pažljivije slušati.  Uz „Grand Gathas Of Baal Sin“ posebnu pažnju zaslužuju sedma po redu, „Defeating The Giants“  i „Illumination – The Face Of Shamash“ koje vas, osim uvodnog dijela pjesme „Defeating The Giants“ izvedenog na sitru, vraćaju u doba ranog blacka i thrasha. Opet u prvi plan dolazi brzina bubnjeva, ritmičke izmjene itd., a ono što je najzanimljivije i po čemu je bend opet na neki način odao počast svojim korijenima, jest da obje te pjesme imaju jak utjecaj hard rocka i velikim dijelom prizvuk ranog thrasha. Kad se tome dodaju  lyricsi inspirirani drevnom babilonskom mitologijom, dobije se nešto potpuno novo i originalno na današnjoj metal sceni. Na albumu se nalaze i dva instrumentala „When Halos of Candles Collide“ i „A Greater Chain of Being“ od kojih je prva odsvirana na sitru, a druga na tradicionalnim žičanim i udaraljkaškim bliskoistočnjačkim instrumentima. Prema njima se vidi da bend očito vrlo dobro poznaje drevnu klasičnu glazbu Bliskog istoka. Posljednja „Epigenesis“ na prvo slušanje djeluje kao da su u njoj sažeti svi glazbeni utjecaji koji se javljaju u svim prethodnim pjesmama. Osjeti se utjecaj heavyja, blacka, thrasha pa čak i psihodelije. Osobno smatram da bi svaki metal fan, bez obzira je li više okrenut blacku, thrashu itd. trebao obratiti pozornost na Melechesh jer su oni i na prethodnim izdanjima, a ovim pogotovo pokazali svoju nevjerojatnu i rijetku sposobnost uspješnog kombiniranja i ispreplitanja raznih glazbenih vrsta te metal podžanrova općenito.

Popis pjesama:

1.Ghouls Of Nineveh
2.Grand Gathas Of Baal Sin
3.Sacred Geometry
4.The Magickan And The Drones
5.Mystics Of The Pillar
6.When Halos Of Candles Collide (instrumental)
7.Defeating the Giants
8.Illumination – The Face Of Shamash
9.Negative Theology
10.A Greater Chain Of Being (instrumental)
11.The Epigenesis

Recenzija: Buna Bernarda Juretić