MELECHESH – Enki

MELECHESH – Enki

Datum izlaska: 27. 2. 2015.
Izdavač: Nuclear Blast
Ocjena: 4/5

melechesh_enki

Pet je godina prošlo od briljantnog albuma “Epigenesis”, inovativnih, bliskoistočnjačkim melodijama inspiriranih metal majstora Melechesh. Bend, pod vodstvom karizmatičnog Ashmedija, svira, kako on često kaže u intervjuima ”Sumerski thrashing black metal u najboljem svjetlu”, odnosno ”Sumerian thrashing black metal at its best!”. Prethodni ”Epigenesis” smo također recenzirali (ne mogu vjerovati da je već prošlo toliko vremena), a ”Enki” donosi pregršt novih black metal rifova isprepletenih s tradicionalnim instrumentalnim strukturama Bliskog istoka, koje podsjećaju na neka davno minula vremena. Rekla bih da je ”Enki” ritmički još složeniji od prethodnika s još jačim i agresivnijim vokalima. Osim glazbenih kvaliteta, ”Enki” se može pohvaliti i kvalitetnim tekstovima baziranim na sumerskim i asirsko-babilonskim izvorima i privući će svakoga tko proučava mitologiju i gaji interes spram nje. Naziv albuma ”Enki” će biti privlačan ponajprije onima koji su upoznati s mitovima o stvaranju čovječanstva. Naime,  riječ je o božanstvu koje je igralo značajnu ulogu u kreiranju pa i spašavanju čovječanstva u mnogim pričama, ali tekstovi na ovom albumu ne opjevavaju samo njega.

Koga zanima, može se više pozabaviti time čitajući stručnu literaturu, a na internetu postoje i prijevodi tekstova koji rasvjetljuju tko je Enki i koja je bila njegova svrha. Prije nego što je album izašao, sam me naziv veoma zaintrigirao i moram odati priznanje Ashmediju kao tekstopiscu i poznavatelju starine kojoj posvećuje svoje albume jer malo je ljudi koje još zanima takva tematika i nasljeđe. Prva pjesma ”Tempest Temper Enlil Enraged” počinje mistično i potvrđuje ono što sam prije istaknula – snažne i zrelije, time i agresivnije vokale, dok je instrumentalno vrlo dinamična. Rifovi Ashmedija i Molocha su snažni, a bubnjarska pratnja nepredvidljiva i na nekoliko mjesta intenzivnija nego što sam očekivala. Melodični početak sljedeće ”The Pendulum Speaks” reprezentira tipičnu Melechesh ostavštinu i podsjeća me na obrasce koje sam čula i u nekim pjesmama s ”Epigenesisa”. Nakon dinamičnih par pjesama, slijede moje dvije najdraže ”Lost Tribes” u kojoj gostuje Max Cavalera i ”Multiple Truths”. Bolju suradnju nismo mogli ni zamisliti. Nakon bliskoistočnjačke glavne melodije, svjedočimo borbi dvojice titana. Ashmediju je u ”Lost Tribes” trebala Maxova iskonska ”plemenska” energija, a Maxovom vokalu, koji je nešto dublji, odlično kontrastira siktaviji Ashmedijev glas. Maxa je možda mogao pustiti da u nekoliko stihova više dođe do izražaja, ali to je sada sporedno. Tu pjesmu ćete svakako zapamtiti i smatram da je to jedna od uspješnijih suradnji koje sam čula u posljednje vrijeme.

Ono što nam se stvara u glavama kad slušamo Maxa i Ashmedija je dvoboj dvojice praiskonskih entiteta. Odlično interpretirano poput dijaloga dvojice mistika koji kao da jedan drugoga izazivaju, a sveukupno umjetnički gledano, efekt je nevjerojatno snažan. Vrhunska suradnja, doista. Maxov vokal odlično se uklapa u to što leži u biti Melecheshovog koncepta. Sljedeća, nešto umjerenijeg tempa, ”Multiple Truths” mi je također jedna od najboljih. Ima ravnopravno raspodijeljene snažnije ritmičke upade, melodije sve dolaze do izražaja, nema potenciranja ničeg nepotrebno. Kako idemo prema kraju, možda bi se nekima mogla činiti repetitivnom, no rifovi su toliko kvalitetni i intenzitet ritam gitara i bubnjeva ne dopušta vam takav dojam. Ja sam se definitivno pronašla u toj pjesmi, breakovi su srž te pjesme i potvrda njezine kvalitete. Nakon nje slijedi “Enki – Divine Nature Awoken” u kojoj gostuje Sakis Tolis iz Rotting Christa. Pjesma je to s drevnim instrumentalnim uvodom i sporijim ritmovima nego njezine prethodnice. Devetominutna  je priča u koju morate ući s punom pažnjom. Moram priznati da su rifovi zarazni i da ta pjesma zahtijeva posebno raspoloženje. Dok sam ju slušala, posebnu sam pažnju obratila na bubnjarski dio posla Lorda Cursea, koji se itekako iskazao na ovom albumu. ”Enki – Divine Nature Awoken” je pravi umjetnički dragulj ovog albuma i kao da je interludij ovog albuma. Ne udaljava se od njega svojom duljinom ni glazbenom idejom, nego još više naglašava njegovu kvalitetu, potencira atmosferu i za nju trebate baš biti posebno raspoloženi. Pet godina od zadnjeg albuma nije puno, s obzirom na to kakav nas je rezultat rada benda dočekao. Nakon toga slijedi još jedna od uspješnica albuma ”Metatron and Man” koja me strukturno podsjeća na ”The Grand Gathas Of Baal Sin” s ”Epigenesisa”. To nije loš paralelizam, bend potvrđuje njome da je i dalje svoj na najintenzivniji mogući način, a Ashmedi da je bješnji nego prije. Još jedan od mojih favorita koji svakako zaslužuje i svoje mjesto na set listi uživo. ”The Palm The Eye And Lapis Lazuli” ima najbolji gitarski solo pri kraju pjesme. Za njega je zaslužan još jedan gost na albumu – Rob Caggiano iz Volbeata (ex-Anthrax). Ta je pjesma još jedan rezultat plodonosnih Ashmedijevih ideja koji neće proći nezapaženo. Ono što nas malo odmiče od metal napada ovog albuma je instumentalna ”Dookways To Irkala” izvedena na sitaru, sazu i tradicionalnim udaraljkama. Album završava dugačkom, vrlo dinamičnom ”The Outsiders” koja je zbir svega – i orijentalnih akordskih struktura, progresivnog gitarskog sola, prijelaza iz down beata u blast beat i dr. Moram priznati da mi je album svaki put dosta brzo prošao. Moj test je li album dobro osmišljen je uvijek u tome hoće li brzo prohujati da pri kraju žalite što je već završio.

Tako je s ovim albumom. Iako je sve odlično i koherentno ukomponirano, svejedno dobivate takav osjećaj da poželite da dulje traje. Barem je na mene tako djelovao. I sam Max Cavalera je izjavio ”Ovo je jedan od najboljih albuma ekstermnog metala ikad!” Poslušajte i uvjerite se da je to doista tako.

Ok, tek je ožujak, no ovo mi je najbolji album do sada ove godine i mislim da će biti visoko pozicioniran i dalje. Album je rezultat dugog planiranja, eksperimentiranja s glazbom, ali i dugogodišnjeg iskustva u bavljenju ovim poslom, kao i podsjetnik na ostavštinu starine. Zato se svakako mora naći u vašoj kolekciji. ”Enki” će biti mnogima od vas album godine!

Popis pjesama:

01. Tempest Temper Enlil Enraged
02. The Pendulum Speaks
03. Lost Tribes
04. Multiple Truths
05. Enki – Divine Nature Awoken
06. Metatron And Man
07. The Palm The Eye And Lapis Lazuli
08. Doorways To Irkala
09. The Outsiders

Recenzija: Buna Bernarda Juretić – buna@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok