MARILYN MANSON – The Pale Emperor

Album mjeseca – siječanj 2015.

MARILYN MANSON – The Pale Emperor

Marilyn_Manson_-_The_Pale_EmperorDatum izlaska: 20.01.2015.
Izdavač: Hell, etc./Universal Music
Žanr: alternative rock / industrial rock
Ocjena: 4.5/5

Marilyn Manson, shock-rocker o čijem se glazbenom opusu već više od dva desetljeća raspravlja, čije koncerte kritičari hvale zbog doze kontroverze, kriticizma pa i samokriticizma, ali i zbog čijih se nastupa održavaju mise za spas duša koje ih pohode, glazbena ikona dark scene, upravo je objavio svoj deveti studijski album naziva „The Pale Emperor“.

U svom prepoznatljivom stilu, Manson se na svom novom uratku osvrće na vječno provokativne religiozne teme i sveprisutnu ljutnju, no „The Pale Emperor“ definitivno je vrhunac Mansonova alternativnog rock izričaja i album koji zrači umjetničkom zrelošću ne pomičući pritom granice umjetničke ekspresije na koju nas je Manson tijekom godina naviknuo. „The Pale Emperor“ u mnogo je elemenata „mekši“ od njegovih ranijih albuma, uključujući i „High End Of Low“ ili „Born Villain“ no istovremeno se naslanja na zvučnu kulisu poznatu s albuma „Eat Me, Drink Me“. Album koji je pred nama impresivna je kombinacija bubnjarskih bitova i gitare koje se u potpunosti prilagođavaju ekspresiji Mansonova glasa. „The Pale Emperor“ donosi i jeku Bowieve „Thin White Duke“ persone kroz koju Manson postaje gotovo opipljiv kao Brian Warner što je samo dokaz svima koji su sumnjali da ne postoji granica između čovjeka i umjetnika.

„The Pale Emperor“ album je bez velikih stilskih odstupanja, no za razliku od ranijih Mansonovih uradaka odiše intrigantnom ispoliranošću koja odiše umjetničkom zrelošću mnogima neshvatljivog glazbenika. I svakako treba naglasiti da je ovo njegov drugi album bez produkcijskog doprinosa Nine Inch Nailovog Trenta Reznora. Sam će Manson možda album nazvati „prljavim“, „like the dirt under my nail, like someone who has dug a grave“, no sva njegova blatnjavost nestaje pod velom čiste produkcije koja je najjača karika u opisu albuma kao najupečatljivijeg u dosadašnjem Mansonovom opusu iako ne treba podcijeniti ni Mansonovo umijeće kada je o skladanju riječ jer album donosi neke od njegovih najboljih stihova unazad dosta godina dok je „Third Day of a Seven Day Binge“ veliki korak naprijed u smislu estetske harmoničnosti i impresivnog sklada gitare i funky bass linije. No, da ne bude zabune, pjesme poput „Cupid Carries a Gun“ i „Warship My Wreck“ neispolirane su dobrom starom mansonovskom prepoznatljivom notom koja ga i je dovela pod svjetla alternativnog rock izričaja. Marilyn Manson nije najsvestraniji vokalist kojeg ćete susresti u rock svijetu, no definitivno je ekspert u stvaranju atmosfere upravo svojim glasom i izuzetno vještim koketiranjem vibratom, šaptom i vriskovima kojima postiže svoj cilj – šokira, oduševljava i nadahnjuje.

I konačno, „The Pale Emperor“ možda nije klasični Mansonov album. Možda će to tek postati. No u glazenom i produkcijskom pogledu je iznenađenje jer dokazuje da Manson može ostati na vrhu i bez ponekad pretjerane trik-shock rutine. Kao glas zločestog momka u divljini, „The Pale Emperor“ mu savršeno pristaje. Iako bi pokoje odstupanje od ispoliranosti dokazalo Mansonovu hrabrost i sposobnost pisanja i produciranja glazbe koja govori jedinstvenim uvjerljivim i nepokolebljivm glasom. Ovdje je, vjerojatno po prvi puta u 14 godina, malo prigušio taj glas i to je učinio u svoju korist. Duboki naklon.

Popis pjesama:
1.Killing Strangers
2. Deep Six
3. Third Day of a Seven Day Binge
4. The Mephistopheles of Los Angeles
5. Warship My Wreck
6. Slave Only Dreams to be King
7. The Devil Beneath My Feet
8. Birds of Hell Awaiting
9. Cupid Carries a Gun
10. Odds of Even

Recenzija: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok