MACHINE HEAD – Zagreb, Tvornica kulture, 20.09.2015.

MACHINE HEAD – Zagreb, Tvornica kulture, 20.09.2015.

Machine Head

Sinoćnji nastup Machine Heada u Tvornici ostavio je dojam jedinstvenog metal koncerta koji potvrđuje da na sceni, unatoč svim poteškoćama na koje glazbenici nailaze, postoje oni bezvremenski i u potpunosti predani fanovima. Zagrebački koncert bio je uvršten među datume „An Evening with Machine Head“ turneje. U čak dva i pol sata predane i profesionalne svirke,  ovi su velikani svoje vjerne fanove iznenadili starim klasicima, ali i najboljim novijim uspješnicama. Fotografiranje za vrijeme nastupa je nažalost bilo zabranjeno. Poanta je bila samo se prepustiti odličnoj i glasnoj svirci bez opterećenja bilo kakvom opremom. Jasno je da nitko od nas nije mogao odoljeti snimanju nekoliko video isječaka i okidanju par fotki s pametnim telefonima.

Sjećam se koncerta iz 2004. na istom mjestu. I ovoga puta Tvornica se punila fanovima koji su puni energije došli uživati u svirci ovog genijalnog benda. Naravno da nakon skoro 11 godina doživljaj nije isti, dapače bolji je i cjelovitiji. Kada ste petnaestogodišnjakinja u prvom srednje, uživate u intenzivnoj svirci i glazba vas ponese, međutim kad ste malo stariji, glazbeni kriteriji vam se, sasvim je jasno i zašto, povisuju.

MH su sinoć opravdali sva očekivanja. Sjećam se 8. prosinca 2004. kao da je bio jučer, vrijeme doista djeluje beznačajno i prebrzo prolazi, ali glazba je bezvremenska. Na svakom albumu, potvrđivali su svoj stil i pridobivali sve više fanova. Osobno, kao što svaki fan preferira svoje najdraže, i ja imam dva favorita, debitantski „Burn My Eyes“ (1994.) i „Through the Ashes of Empires“ (2003.). MH i dalje slijede svoj stil, a skloni su inkorporiranju orkestralnih i zborskih aranžmana, što su pokazali sa svojim posljednjim kvalitetnim, osmim po redu izdanjem „Bloodstone & Diamonds“ (2014.). Jezgra benda Robb Flynn, uz njega Phil Demmel i bubnjar Dave McClain svojom se svirkom daju do kraja, a nakon odlaska basiste Adama Ducea 2013., tu je novi član koji se više nego solidno uklopio u koncept rada benda, basist Jared MacEachern. Machine Head su, razumljivo, još zreliji, no i dalje neumorni i riječima ne mogu opisati koliko se divim ovom bendu, uživo pogotovo. Bezvremenski su i posjeduju očigledno nepresušnu energiju nakon dosta godina što je ovaj nastup potvrdio. Impresivan set bubnjeva Davea McClaina i s druge strane minimalistički sređena pozornica, bez nepotrebnih rekvizita, budila je pomisao da će se MH držati svoje formule izvođenja uživo, otprilike u stilu; „Dođi, odsviraj i otpjevaj najbolje, maksimalno ulažući svaki atom snage i pokaži fanovima da gledaju i slušaju najbolje!“. U točno 21:30 bend počinje svoju svirku s jednom od svojih najžešćih i najpoznatijih stvari – „Imperium“! Počinje naguravanje i mahanje glavama, hrpe osjetno zadovoljnih ljudi, cura i dečkiju s Machine Head majicama. Moja je već nakon deset godina starosti posivila, ali prepoznatljiv logo još se vidio \m/. Slijedi „Beautiful Mourning“ s „Blackening“ albuma (jedna od najboljih s tog izdanja uz „Aesthetics Of Hate“ i „Halo“),  zatim „Now We Die“, nova sa zadnjeg albuma, koja mi uživo zvuči još efektnije nego na albumu.

Već sam istaknula da obožavam album „Through the Ashes of Empires“, pa me posebno obradovala „Bite The Bullet“. Nakon nje „Locust“ svi fanovi pjevaju uz Robba iz svega glasa. Sve su stvari ponijele publiku i stvorile energičnu atmosferu, ali posebna je za mene već prema sredini setliste, bila izvedba „This Is The End“ te moćne, ali i emotivne „All Falls Down“, koja se isto nalazi na „Through the Ashes…“. Nisam ju očekivala i ostavila je snažan dojam na mene. Robb Flynn je u top formi, glas mu se čini jači nego prije. Phil Demmel daje sve od sebe glazbeno i stalno komunicira raznim maštovitim gestama s publikom. Bubnjar Dave McClain, koliko god uvijek nepogrešiv i koncentriran, kad mu se pogled na sekundu prebacio na publiku, nije ostao ravnodušan pa nam je i on uzvratio osmijehom par puta. Sam je Robb naglasio da je nevjerojatan osjećaj nakon 11 godina biti opet ovdje. Također je istaknuo da njima, što je doista istina, nikada nije bio cilj raditi glazbu koja bi bila za svakoga, niti biti dio mainstreama. Cuga i cure su isključeni, predanost glazbi je na prvome mjestu, što ovaj bend ima kao svoj moto već 21 godinu i to ih drži i dalje, kao što smo vidjeli i sinoć. Ja već treći put uživo. Žestoka „The Blood, The Sweat, The Tears“ izaziva kaotične reakcije, „Darkness Within“ malo smiruje doživljaj, dok na „Bulldozer“ i „Killers & Kings“ ne izostaju moshanje i skakanja u vis.

Antologijska „Davidian“ sve to pojačava na maksimum. Kad spomenete ime benda, svima pada na pamet vjerojatno automatski upravo ta himna s „Burn My Eyes“ koja ih smjestila među veličine i postala simbol za revoluciju na američkoj metal sceni. Nakon „Davidian“ sve se na trenutak smirilo, zamračilo i došlo je vrijeme za pjesmu koju sam tako dugo čekala da je izvedu uživo i koja se pjeva cijelim bićem…“Descend The Shades Of Night“. Najuzvišeniji trenutak koncerta, barem za mene. Mislim da na refren „Descend The Shades Of Night/Death Shines Her Golden Light/Across A Blackened Sky/ All Our Hate Is A Product Of A World…/We Created“  nitko ne može ostati ravnodušan, a također ni na gitaristički duet Robba i Phila. Od akustičnog uvoda, glazbeno i estetski je pjesma vrh, preko Robbovih čistih dionica iz kojih se prebacuje u bješnje duboke vokale. Među prvim je pjevačima koji su počeli pjevati takvim stilom i jedan od rijetkih koji i danas to rade izvrsno.

Publika je glasna i na „Now I Lay Thee Down“, dok na „Aesthetics Of Hate“, prije koje Robb najavljuje da je vrijeme za jednu „zaista jako brzu pjesmu“, imamo skroz neobuzdani circle pit. Ponovno je impresivan gitaristički duet Flynn & Demmel. Za kraj bend ostavlja još jedan klasik s debitantskog „Burn My Eyes“, „Old“ uz koji se većina od nas dobrano oznojila skačući na poticaj odlično raspoloženog i neumornog Robba. Pred kraj je postavio pitanje publici koliko je onih među nama kojima je ovo prvi put da vide MH uživo. Bilo je ugodno vidjeti veliki broj ruku u zraku, kao i veliki broj ruku onih koji su već svjedočili svirkama prije. Za sam kraj bend svira „Halo“. Na kraju nastupa, bilo je vrijeme za zajedničku fotku, zagrljenih članova benda s pozornice i publike, a sam će rastanak ostati jedinstvena uspomena. Machine Head zaista cijene hrvatske fanove i osjećaj je uzajaman. S ovakvim dobrim sabranim dojmovima i prisjećanjima na sinoćnji dvoipolsatni nastup, svi koji smo itekako iscrpili energiju, jedva čekamo sljedeću večer s Machine Headom u bliskoj budućnosti.

Setlista:

  1. Imperium
  2. Beautiful Mourning
  3. Now We Die
  4. Bite the Bullet
  5. Locust
  6. From This Day
  7. Ten Ton Hammer
  8. This Is the End
  9. All Falls Down
  10. The Blood, the Sweat, the Tears
  11. Slanderous
  12. Darkness Within
  13. Declaration
  14. Bulldozer
  15. Killers & Kings
  16. Davidian
  17. Descend the Shades of Night
  18. Now I Lay Thee Down
  19. Take Me Through the Fire
  20. Aesthetics of Hate
  21. Game Over
  22. Old
  23. Halo

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok