Sinoć je u Malom pogonu Tvornice Kulture predstavljen album prvijenac “Walking On A Chance” novog domaćeg benda, sastavljenog od regionalno “međunarodne” ekipe sastavljene od 4 Slovenca, 1 Slovenke i 1 Hrvata – prvog s ovih prostora koji je potpisao vrijedni ugovor s Universal Musicom i koji je ukratko rečeno, spreman i za međunarodnu karijeru već samim time što je njihov album dostupan u ni manje ni više nego u preko 60 zemalja svijeta. Nije loše zar ne?

E sad sve je to lijepo, priča pogotovo, ali treba čuti što Zebra Dots nude – odslušali smo album i… glazba Zebra Dotsa je svakako nešto što baš i ne postoji na ovim prostorima, dakle bend je bez neke konkurencije što može za njih ispasti fantastično, ali istovremeno se može desiti da ostanu lebdjeti negdje gdje ih se neće moći “ukalupiti” kako naš narod to jako voli. Kombinacija fusiona, funka, popa, electronice i svačeg nečeg… ja bih prije rekla da će biti solidno prihvaćeni na regiji a zaista pravi posao napraviti u inozemstvu. Vjerojatno to i sami žele jer, na kraju krajeva, svi tekstovi pjesma su im na engleskom jeziku.

Što je opet logično jer probajte si zamisliti kako hrvatski beat majstor Koolade pjeva slovenski, a slovenska cura Alexandra pjeva hrvatski. Ne bi išlo posebno dobro u uho, zar ne?

Promocija debi albuma zakazana za sinoć otegla se do kasno, s obzirom da je bend kasnio punih sat vremena a la Guns’n’Roses (bolje reći Axl). Nisu dobili flašu irskog piva u glavu, ipak je zagrebačka publika fina i pristojna pogotovo ako je neizmjerno znatiželjna kako zvuči uživo odsvirana glazba koja na albumu sve prije nego pršti sirovom energijom, ali je zato electro ispreproducirana do balčaka. No to i ne saznate dok Zebra Dots ne čujete uživo.

Može vam se album jako svidjeti ili vam se činiti vrlo dobrim, možda malo anemičnim i za background puštanje, no uživo to dobija bitno drugačiju dimenziju. Bolju. Dinamičniju. Energičniju. Srčaniju, ako hoćete.

Što je i dobro i ne tako dobro. Dobro jer bend uživo zvuči sjajno (gitara, bubanj, bas, klavijature i Koolade sa svojim zezalicama, talkboxom, šuškalicama itd.) i Alexandra sa svojim moćnim glasom koji rastura nastuprot skuliranom Kooladeu koji u jednadžbi Zebra Dots predstavlja “snizilicu”. Ne tako dobro jer album, čuvši bend uživo nema više toliku snagu. No u krajnjoj liniji to je ipak suma sumarum super za novopridošlice na glazbenu scenu… ako preslušate album koji vam se svidi (svidjet će vam se) a znate već unaprijed da će vas uživo vrlo vjerojatno (još više) oduševiti – svjetla budućnost  je Zebra Dotsima osigurana. Jedino im netko treba reći da ljudi ne vole da se neetablirani (ne novi!)  bend čeka preko sat vremena, jer bi mnogi mogli to bendu uzeti i kao minus. Ja prva. Za sljedeći put.

 KONCERTNA FOTOGALERIJA – KLIK OVDJE!

Izvještaj i foto: Anastazija Vržina