Tradicionalno obilježavanje najdražeg nam “blagdana” ove je godine iz partija preraslo u pravi mali festival, te je, shodno tome, preseljeno u Boogaloo. Na programu su bili nastupi dvaju bendova, zagrebačke Phantasmagorije, te makedonskog Mizara, ovog puta predvođenog pjevačem iz originalne postave, Goranom Tanevskim.Na drugom flooru svoj su dio posla odradili dj-evi Urbanus iz susjedne nam Slovenije, te Kris Kylven iz nešto nam dalje Finske. Večer je otvorila Phantasmagorija, koja se na stageu u Boogaloo-u već poprilično udomaćila. Bend je odradio svoj standardni set, nastup im je bio onakav na kakav smo već navikli, po običaju dobar i bez velikih iznenađenja. Uz jednu helovinsku zanimljivost, naravno. Ovog se puta Tomiju na stageu pridružio svirač gajdi zakrabuljen u crnu mantiju. Efektno! Šteta je jedino što se nije zadržao dulje od par pjesama, pošto je cijela kombinacija izgledala (i zvučala) sasvim dobro. Nakon Phantasmagorije, pozornicu su preuzeli Mizar, koji su u ovoj kombinaciji bila prava poslastica za fanove. Goran je za mikrofonom vrlo interesantna figura, te je Mizar u takvoj verziji zvučao puno sigurnije i jače nego na prethodnim koncertima na ovim prostorima. Odsvirali su svojih gotovo sat i pol, napravili su presjek kroz svoju karijeru, na opću radost publike. Naravno, bila je tu i neizostavna “Djevojka od bronca”, koju mlađa generacija zna kao jednu od obrada koje Phantasmagoria često izvodi na svojim koncertima. Mnogo je ljudi došlo uglavnom zbog Mizara, što se vidjelo kada se podij nakon njihovog nastupa raščistio, ostavivši prostora za publiku koja ne propušta nijedan Twilight. Dotični su došli na svoje na svojevrsnom afteru koji je uključivao sve neizostavne pjesme koje volimo čuti i na Twilight-u. Tako smo čuli The Sisters of Mercy, The 69 Eyes, Rammstein i druge bez kojih je Halloween zaista teško zamisliti.
Sve to vrijeme, na ebm flooru se odigravala jedna sasvim druga priča: Urbanus je svojim setom koji je trajao dva sata rasplesao publiku, da bi je zatim prepustio Krisu. Za naše prostore živopisni dj imao je na raspolaganju dva sata da zagrebačku publiku upozna sa svojom vizijom elektronike. A da je ta vizija zaista nadahnuta, dokaz je publika koja je vidno uživala i neumorno plesala. Čovjek zaista zna svoj posao i radi ga jako dobro, to mu se mora priznati. Čini se da intuitivno osjeća svoju publiku, a čini se da je nevjerojatna igra slučaja da on, puštajući glazbu za sebe, pogađa upravo ono što treba i publici. Tko zna koliko bi još ta igra potrajala da je bilo na Krisu da o tome odlučuje. Ovako, završila je oko 3 ujutro. Istovremeno, after je na glavnom flooru još trajao, ali se većina publike već bila razišla. Petnaestak minuta kasnije, i to je bilo gotovo, te smo svi zadovoljno mogli krenuti svojim putem. Ovakav Halloween, nešto drukčije koncipiran, za svaku je pohvalu, te je bio odlična promjena nakon godina partijanja u Jabuci. Šteta je jedino propustiti jedinu preostalu priliku da čujemo najbolje od Twilight-a u najboljem prostoru od preostalih u gradu. Stvarno bi bilo žalosno da se sasvim prekine suradnja između Tomija i Jabuke, pošto se ta kombinacija nebrojeno mnogo puta pokazala kao najbolja moguća za dobru zabavu. Hoćemo li i ubuduće imati ovakvu koncertu feštu ili ćemo se vratiti starom konceptu, to tek treba vidjeti. Kako god bilo, Halloween će ostati crveno zaokruženi datum na našim kalendarima, jedan od događaja godine koje se ne propušta bez jako jaaako dobrog razloga.

Izvještaj: Sara Profeta (sara@venia-mag.net)
Foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)