VOLT FESTIVAL – Mađarska, Sopron, 02.-06.07.2014.

2.-4. srpnja – VIKEND STANJE UMA

Ovako je bilo 1. srpnja, nultog dana VOLT festivala 2014. U Sopronu, Mađarska. Tad još nismo bile tamo, no uzbuđenje zbog ponovnog dolaska na VOLT nas je definitivno ponijelo kroz prvi dio radnog tjedna. A onda – kao što to podnaslov nagovještava – moždani odmor, ili, da to kažemo sofisticiranije – vikend stanje uma, što je otprilike nešto poput ovog:

Ukratko, glazba posvuda, neonska svjetla, sjajni bendovi na stageu, izvrsna hrana i piće uokolo, i zasigurno bez vremena da se razmišlja o bilo kojoj od dosadnih, svakodnevnih stvari. Festivali su stvoreni za to, a VOLT je jedan od najboljih primjera.
Stoga, pošto vam ne možemo baš pokazati kako su dobri lángosi ili kako su udobne bean bags na VOLT-u, pričat ćemo vam o onom o čemu smo i stigle izvještavati – glazbi!

IMG_3242Prvi službeni dan je imao mnogo toga za ponuditi na Main stageu – Morcheebu, nakon koje je slijedio MGMT, s ponešto mađarskog okusa ubačenog radi dobre mjere – Quimby (znate već, dečki s pjevačem koji izgleda poput Christiana Balea – o čemu smo diskutirale prošle godine ovdje), što je sve završilo s Brains feat. Sian Evans (poznata iz Kosheena). Osobito smo bile oduševljene MGMT-em, psihodeličnim duom iz Amerike čija je pjesma „Electric Feel“ prije nekoliko godina bila jedna od onih stvarno kvalitetnih pjesama koje vam uđu u uho. Opuštena glazba je bila ponešto suprotstavljena videozidu s trippy vizualnim doživljajem, i pjevač Benjamin Goldwasser se nije toliko kretao po stageu – no hej, savršeno se to uklapa u atmosferu i njihovu glazbu – i možda smo se jednostavno previše naviknule na divljanje po bini – što je izgleda jedna od „prednosti“ toga što smo rock/metal fanovi. Sve u svemu, sjajan dan i sjajan početak VOLT-a.

Dva dana koja su uslijedila su bila bogata mješavina finskog rocka, američkog kulta, legendarnog mađarskog metala i party alarma à la Steve Aoki. Na stranu DJ glazba, no nekako je kombinacija benda Thirty Seconds To Mars i prije spomenutog spin mastera zaista zvučala dobro. Naravno, prvo je Echelon posjedovao noć s njihovim miljenicima, skačući i glasno pjevajući uz hitove poput „Closer To The Edge“ i „This Is War“, i opet, kao i prošle godine, posvjedočile smo energičnom nastupu Jareda Leta i ostalih članova benda. Zaista su snaga koju ne treba potcjenjivati.

Četvrtak je pružio Sunrise Avenue iz Finske, s njihovim karakterističnim pop rockom (i predstavljajući totalno nekarakterističan finski glazbeni izvoz), kao i mađarski metal rock bend Tankcsapda, koji ove godine slave 25 godina postojanja. Iako madjarski jezik predstavlja vrstu barijere kada govorimo o stvarnom razumijevanju stihova, energija je svakako dobro prevedena u nastup – uz to, uvijek je zanimljivo vidjeti što druge zemlje nude kada je riječ o ovim glazbenim žanrovima.IMG_3503

5. SRPNJA– POVRATAK GOSPODE U CRNOM

Kao i većina posjetitelja VOLT-a tog dana, bile smo tu zbog jednog jedinog razloga – Main stagea i fantastičnog line-upa tog dana, koji je, između ostalog, uključivao bend You Met At Six iz Velike Britanije, danske rockere Volbeat i mračni duo iz Manchestera i naše omiljene Hurtse. Čak ni povremeni pljuskovi nisu pokvarili atmosferu, i uskoro su se i sunčeve zrake ponovno pojavile, prateći nas do stagea i živahnog nastupa mladog kvinteta iz UK-a. You Me At Six su nastali 2004. godine i dosad su dečki pobrali poprilično publike, sudeći po masi ispred stagea, što je pozitivno iznenadilo i pjevača Josha Franceschija i ostatak benda. Vatreno krštenje u Mađarskoj je bilo uspješno za You Me At Six, koji su ponudili brdo svojih hitova koji svi imaju onaj „earworm“ potencijal, spajajući žestoke gitare uz bubnjeve s glatkim stihovima i mnogo „oooh“ i „aaah“ za pjevanje zajedno s njima.

IMG_3767Stage su onda preuzeli Volbeat iz Danske, koji su stvarno od sebe učinili poznato ime zahvaljujuci kvalitetnoj glazbi, pa je vidjeti ih uživo bio zaista užitak. A kakav je to koncert tek bio! Volbeat imaju tonu dobrih pjesama, sjajne gitarske rifove, nevjerojatnu komunikaciju s publikom i prirodan način dizanja atmosfere do točke usijanja. Jedan od posebnih trenutaka nastupa je bio kad je Michael Poulsen uzeo akustičnu gitaru i pričao nam o svojoj ljubavi prema Elvisu Presleyju i Johnnyju Cashu, nakon čega je počeo svirati „Ring Of Fire“, prije nego je razvalio sve sa „Sad Man´s Tongue“. Od „Lole Montez“ do „Still Counting“, gotovo sve velike Volbeat pjesme su bile odsvirane, te je jedina stvar za poželjeti bila možda malo više vremena na stage za ove izvrsne glazbenike.

IMG_4440Poput Thirty Seconds To Mars, Hurts su također bili bend koji je svirao na VOLT-u prošle godine i vratili se ove, te su bili možda najiščekivaniji show večeri. Masa vrištećih fanova se slila što je bilo moguće bliže stageu – i vrištanje je jednostavno nastavljeno na intro za „Mercy“. Čitav set je pozdravljen apsolutnim ludilom, kao da je to sve bio jedan veliki hit kojeg svi čekaju. Za trenutak sam mogla zamisliti kako je bilo na onim legendarnim nastupima Beatlesa ili Elvisa diljem planete – i ako je bilo tko trebao dokaz da su Hurts uspjeli naveliko – ovo je bilo to. Theo Hutchcraft je čak predstavio retro frizuru koja je podsjećala na one poznate rockabilly stilove (zajedno sa zaliscima), i krug je bio zatvoren – samo su hitovi bili drukčiji. Dok je Adam Anderson uglavnom bio „u sjeni“ ili ispred klavira, Theo je ponovno pokazao IMG_4207svoje elegantne pokrete poput mačke na stageu, uz divlje izljeve energije i udaranje po prsima kada bi vidio koliko mu je VOLT vraćao energije. Publika je doslovno sama mogla otpjevati svaki stih svake pjesme – toliko je to bilo bučno. „Evelyn“ je ponovno pozdravljena ushićenjem, „Illuminated“ svjetlima tisuća mobilnih telefona, a između pjesama je Theo davao njihove poznate bijele ruže i prosipao neodoljivu karizmu na publiku. Kad bih morala sažeti nastup u jednu riječ – zapravo, kao prvo, imala bih poteškoća u tom zadatku, jer bih mogla napisati cijelu knjigu o njemu, no, ukratko – fascinantan. Hurts uživo na VOLT-u 2014. bio je moj osobni (i vjerojatno općenito) vrhunac cijelog festivalskog izdanja ove godine. Noć je nastavljena zu Netsky, pripremajuci Sopron za još jedan dan festivala.

6. SRPNJA – NEDJELJA, ARKTICKA NEDJELJA

Kao što je bio slučaj i s prethodnim danom, posljednji dan VOLT-a je također bio posvećen Main stageu, odnosno, preciznije rečeno, jedno od najvecih bendova alternative rock scene Velike Britanije u posljednjem desetljeću – Arctic Monkeys. VOLT se pretvorio u more njihovih fanova koji su se polako pojavili pred stageom i pažljivo čekali bend i početak nastupa. Od „Arabelle“ i „Why´d You Only Call Me When You´re Sober?“ do „505“ i završetka s „R U Mine?“, bend je vodio publiku kroz presjek njihovih poznatih hitova, sve sa specifičnom, balansiranom izvedbom Alexa Turnera, čiji glas ima onu kvalitetu i prisutnost frontmena, u nedostatku boljeg opisa. Nedjelja je ovim nastupom završila s praskom, te smo opet morale odati priznanje dobrom uhu organizatora VOLT-a zbog line-upa i cijele organizacije na vrhunskom nivou. Kako smo se polako vraćale iz Soprona nekad tijekom noći, imale smo samo jednu misao na pameti – vidimo se sljedeće godine, VOLT!

www.voltfest.com

Izvještaj: Ilhana Škrgić
Foto: Claudia Lang

FOTO GALERIJA – USKORO!