BRUTAL ASSAULT 2014. – Češka, Jaromer, tvrđava Josefov, 06.-09.08.2014.

Mali češki gradić Jaromer skoro na granici s Poljskom već 19 godina jedno je od najdražih okupljališta metalaca sa svih strana svijeta. Festival Brutal Assault svojim line-upom i organizacijom zaradio je već poprilično dobru reputaciju koja svake godine privuće sve više ljudi što se jako dobro može primjetiti čak i na posjetiteljima iz Hrvatske, prvi puta kada sam išao bilo je 2010. I išlo nas je tek 15 vlakom, dok se ove godine napunio cijeli bus iz Zagreba isto kao i 3 kombija varaždinsko-koprivničke ekipe i još nekolicina vlakom što mi je jako drago za vidjeti. Ove godine napokon smo odlučili dan ranije kako bi zauzeli mjesta na bedemima u hladu i kako prvi dan nebi propustili nijedan bend. Tako je i bilo, put je trajao previše pa smo došli usred noći, ali već nas je (u svom stilu) dočekala ludbreška ekipa koja nam je sačuvala mjesta za šatore, pozdravili smo ekipu i na spavanje.

DAN 1

OLYMPUS DIGITAL CAMERAUjutro prvo smo odlučili malo do grada nešto pojest i popit kavu/pivu i ono što me svake godine ponovo oduševi je činjenica da se grad transformira iz mirno mjestašca u metal sajam, svaka 2 metra toči se pivo, ljudi su iskoristiti svaki mogući dio privatnih kuća da u njemu napravi makar mali bar iz kojeg trešti glasna muzika i u kojem ekipa može odmoriti uz kakvo pićence, a hrane ima u izobilju za svaki ukus i svakog gurmana. Budući da je ovo nekada bio nulti dan, a tek nedavno su festival produžili za još jedan službeni dan koncerti su počeli nešto kasnije nego inače tako da su festival otvorili slovački Suburban Terrorist u 15:30. Ekipa praši pristojan i direktan death metal, a nakon njihovoh seta napravili smo malu turu po festivalu da vidimo novosti. Prva novost je novi šator i pozicija za METALGATE STAGE koji na prvi pogled izgleda kao ciruski šator, ali za razliku od ostalih godina puno je veće i lakše je disati, druga novost je OCTOGON, mjesto gdje su se održavale izložbe, meet and greet, a u zidinama u postavljena i dva bara u kojima je uvijek bila odlična temperatura za popit pivu, treća novost je PARTY VILLAGE u sklopu Metal Marketa, mjesto ‘za pušače’ to jest ono gdje se mogu kupiti cigarete, a ovisno o tome što i koliko kupite možete sudjelovati u raznim nagradnim igrama i dok to činite DJ-i puštaju muziku od češkog death metala do ,takozvanih, „No OLYMPUS DIGITAL CAMERAMetal Sweetness“ kompliacija. Nakon razgledavanja novosti vraćamo se na The Agonist, nekima otprije poznat bend, a nekima je postao poznat tek kada je njihova pjevačica Alissa White-Gluz prešla u Arch Enemy. Na njeno mjesto došla je Vicky Psarakis koja se poput svoje prethodnice može pohvaliti i glasom i stasom, ali ipak barem za moj ukus još nije u potpunosti zamjenila Alissu. Ipak odradili su sasvim dobar set sa dosta publike. Nakon njih slijede jedno od očekivanijih imena prvoga dana High on fire, predvođenim bivšim gitarostima Sleep-a Mattom Pikeom. U Zagrebu smo ih gledali prije 5 godina kao predgrupu Metallici kada nisu nešto previše zablistali, a od onda su izdali 3 albuma s kojima su došli do zavidno položaja na stoner/doom sceni, što su dokazali zanimljivim nastupom popračenim dobrim reakcijama publike. Već je 20:00, a na na stage dolaze „tajvanski Cradle of filth“ pravoh imena Chthonic. Bend star isto koliko i festival , zanimljivi po tome što u svojevrsnu inačicu metala ubacuju tradicionalne istočno-azijske instrumente što stvara imidž benda. OLYMPUS DIGITAL CAMERAMrak pada i sve više ljudi se skuplja pred pozornicom iz razloga da pogledaju legendarni Terrorizer, ili da nađu dobra mjesta za ono što slijedi. Terrorizer u svojoj postavi imaju jedino bubnjara sa početka benda, no to ih ne koči u prašenju grind-deatha. Započeli su prilično raštimano i negativno kaotično, ali ubrzo su došli na svoje i prašili kako spada, a festivali prostor se lijepo napunio gledateljima. Setlista je možda malo predugačka bila pa je pred kraj malo dosadilo, ali doživljaji su pozitivni. Prostor se nije praznio već samo doadno puno jer dolaze headliner prvog dana, legendarni Venom, jedni od začetnika black metala tako da otvaraju sa pjesmo „Blacm Etal“ i delirij počinje. Bend ove godine slavi 35 godina postojanja i dalje rokaju sa punim žarom i energijom pri čemu posebno moram pogvaliti bubnjara koji ubija taj bubanj. Redaju hitove „Possesed“, „Bueried alive“, „Hail Satanas“ i dolaze do posljednje „Warhead“ u stilu dojstojnom njima. Zatvaranje zadnjih dana pripalo je Modern Day Babylon-u, instrumentalnom djent/groove bendu koji su se pokazali u dobrom svijetlu, ali činjenica da takva vrsta muzike nije baš neto zastupljena na ovom festivalu i da su svirali poslije Venoma nikako nije išla u njihovu stranu pa je dobar dio ljudi samo usputno pogledao njihov nastup.

DAN 2

Po običaju koncerti nadalje počinju od 10:30, a ovoga dana trebalo je dobro napuniti baterije jer line-up nagovještao puno sljedenja sa stage-va i puno vremena ispred njih. Oko 14:00 dolazimo na japanski stoner Church of misery za koje poklonici ovog žanra čak kažu da su i među najboljim bendovima festivala. Nakon njih, žestinu na vrućem suncu donose Onslaught i Misery Index i uveseljavaju death mtalce OLYMPUS DIGITAL CAMERAkoliko god vruće bilo. Slijedi Manegram koji je počeo stvarno obećavajuće kao prava black metal poslastica, ubrzo se mjenja situacija i izbor pjesama i njihovo izvđenje zvuči tek kao neki lošiji pokušaj Ensiferuma, o ukusima se ne raspravlja, ali s obzirom kako je počeo, Manegram je razočarao. Ekipa se djeli jer dio ide na prvi bend na Metalgate stage-u toga danas Siberian Meat Grinder, crossover thrashere koji su po pričama razvalili, a mi smo ostali na još jednim ‘uljezima’ na festivalu, ali svima dobro poznati Ignite. Otvaraju sa „Let it burn“ na koju se nastavlja „Bleeding“ pa preko starih i novih hitova i nove pjesme na mađarskom završavaju sa „Veteran“. Publike nije nešto puno bilo, ali prvi redovi dali su sve od sebe da podrže bend, a jedina i to podosta velika zamjerka ovome bendu je Zolijevo političko razlaganje o nacionalnom ponosu koje previše ubije atmosferu. Na drugoj pozornici pripremaju se sludge majstori Crowbar sa nešto sitno tehničkih problema na početku, ali ubrzo to riješavaju i počinju osvajati sa „Conquering“ . Svega 8 pjesama našlo se na njihovom repertoaru i to je bilo više nego dovoljno da okupi velik broj poklonika ovoh benda i teškog i masnog zvuka. Masno se nastaja i nakon njih sa old school death OLYMPUS DIGITAL CAMERAmetalcima Obituary koji su se već udomaćili na ovom festivalu i nikada nisu razočarali, a predstavili su i stvari sa svog nadolazećeg devetog studijskog albuma koji očekujemo u listopadu. Pred kraj odlazimo do Metalgate stage-a pogledati hardkoraše Brutality will prevail koji su dodali malo više beatdowna nego kad sam ih gledao pred dvije godine i malo modernizirali zvuk što nije negativno, nego je samo donjelo u svježinu u njihov nastup. Opet podjela ekipe jer dio odlazi na glavni stage pogledati trenutno jako popularne Red Fang koji su nedavno oduševili nastupom u Rijeci, a dio ostaje na relativno nepoznatom grind bendu Feastem koji je meni u top 3 benda festivala. Bez puno filozofije grajndčina sa odličnim vokalom, teškim i brzim gitarama popraćena bubnjarem koji zna svoj posao. Prvi put sam ih gledao i ostao oduševljen i zbog toga smo propustili dobar dio Suffocationa. Red je bio i na jedne od headlinera, a to su bili metalkoraši Bring me the horizon, koji već na prvoj pjesmi dobivaju čašu na pozornicu, a nakon što se na nekim djelovima činilo kao da Oli pjeva na playback i mi odlučujemo otići na Metalgate stage na Inquisition, sirov black metal bez komplikacija sastavljen samo od gitarista/vokala i bubnjara, koji su napunili cijeli šator i zagrijali atmosferu predstavljajući po prvi put u Josefovu stvari sa svog zadnje albuma „Obscure Verses for the OLYMPUS DIGITAL CAMERAMultiverse“ izdanog prošle godine. Po povratku na main stage sve što se može vidjeti je masa ljudi koja čeka najveće ime festivala, svemoćne thrash legende SLAYER i bez razmišljanja prže „Hell Awaits“. Tom Araya se malo smirio zbog zdrastvenih problema, ali i dalje Slayer je bend prepun energije sa močnim circle i mosh pitovima. Setlista se već zna tako da nikoga ne iznenađuju hitovi „Season in the abyss“ , „War Ensemble“, „Raining blood“ ili „Black Magic“ s kojom završavaju, no nakon toga se vraćaju kako bi još jednom zapalili sve sa „South of heaven“ i „Angel of death“. Slayer ništa posebniji nego inače, ali poseban zato jer je to Slayer i uvijek napravi dobar koncert tako da smo zadovoljni, a između ostaloga najavljen je i novi još neimenovani album sljedeće godine pa ćemo vidjeti u kojem to smjeru ide. Na drugoj strani utvrde već nas očekuje Children of Bodom, koji su skupili dobar broj publike makar se činilo da je većina informativno došla pogledati ovaj bend. Meni se nikada nisu dojmili niti mi je Alexi bio simpatičan još od 2011. Kada su zadnji put bili na Brutal Assaultu. Također su ubacivali pjesme sa zadnjeg albuma iz 2013. I pomješali ih sa starim hitovima tako da su publiku stalno držali aktivnu. U vrijeme njihovog seta na Metalgate stage-u publiku su opuštali jedan od najvećih post-rock bendova današnjice God is an Astronaut, za one kojima nije bilo do divljanja nego su se htijeli opustiti uz malo atmosferičnih melodija. Nastavljamu u ritmu trčanja po festuavlu jer ipak kroz gužvu i zbog udaljenosti treba čak i do 10-ak minuta od jednog do drugog stage-a pa smo došli pogledati Architects-e koji su jako razočarali setlistom. Scenski i glazbeno odlično odrađeno i sasvim je razumljivo da promoviraju novi album, ali nekako mi nije logićno da jedina ‘stara’ stvar bude „These colours don’t run“, a svi ostali hitovi da su izbačeni iz seta. Sve u svemu reakcije u bile pozitivne i nešto malo akcije se stvorilo u publici pa recimo da je dobro prošlo. Sljedi i dalje trčanja prvo na blackere Gehenna pa povratak malo na Katatoniu da bi za kraj pogledali Khold, black metal poslasticu za kraj dana nakon čega smo nastavili druženje u obličnjem parku u gradu uz češke pivice i glazbene rasprave.

DAN 3

Ovaj dan nekako je bilo najmanje zanimljjivoh bendova pa smo dosta vremena trošili na razgledavanje mercha na Metal marketu jer se može naći svega, a isto tako razgledavali i degustirali smo što više hrane jer sve izgleda preukusno i ponuda je bogata za sve, od vegana pa do najvećih ljubitelja mesa. Glazbeni dio dana počeli smo na Metalgate stage-u koji su otvorili hrvatski Infernal Tenebra ispred većinom svoje publike i otprašili svoje, a iza njih slijede hardcore/emoviolence Rats get Fat, još jedno iznenađenje sa Metalgate stage-a jer su otprašili pošteno. Nažalost većinom je domaća ekipa bila pa je pjevač pričao na češkom tako da neznam o čemu je riječ, ali glazbeno su oduševili. U to vrijeme i na velikim pozornicama dolaze zanimljivi bendovi tipa Unleashed koji su u svom stilu došli, otprašili i nestali i OLYMPUS DIGITAL CAMERAprepustili mjesto H2o-u koji su zabavili svoje fanove hitovima i došle do pozitivnih reakcija publike i preusmjerili ih na drugi stage i svima dobro znanom Six Feet Underu. Ovaj bend zabavljao me kad sam bio mlađi, a do sada je sve to nekako postalo monotono i izlizano sa naglaskom na staroj slavi i na starim bendovima članova, Barnesov vokal je i dalje odličan, ali bend je odsvirao bez da je ostavio neki poseban dojam. Dok su posle njih na Metalgate stage-u The Ocean održali genijalan post-metal set, odlično raspoloženi za bacanje u publiku i penjanje po elementima rasvjete. Još jedan od jako čestih gostiju Brutal Assaulta je The Devin Townsend Project čiji novi album izlazi u listopadu pa je došao pokazati šta ima novo. Muzika kako kome paše, ljubiteljima prog metala smatraju ga genijalcem, dok oni koji ne vole prog metal ga smatraju dosadnim. Sve u svemu između pjesama je on jedan izuzetno zabavam momak koji voli bacati fore, a cijeli koncert se (tak on kaže) snimao pa možda i to uspijemo vidjeti negdje. Paralelno nakon toga na Metalgate stageu bili su prvi Manes, a na OLYMPUS DIGITAL CAMERAglavnome Amon Amarth. Prvo Manes i to prvi Manes zato jer su imali 4 nastupa na ovogodišnjem festivalu, prvi akustični show, full band koncert na glavnom stage-u, DJ set i preslušavanje novog albuma. Ovo je bio prvi i to akustični isprepleten elektronikom i samleovima koji meni nije sjeo, ali nekima se svidio pogotovo onima koju su uzimali kojekaknve supstance pa skroz drugačije doživjeli sve. S druge strane, Amon Amarth kao i inače, mahanje glavama, cuga u rogu, čak su imali i scenski uređenu pozodnicu sa dvije zmajske glave koje su puštale dim i impresivan fire show. Uz Slayer čini mi se da je ovo bio najposjećeniji bend i lijepo su i animirali publiku za vikanje i zabavili sve prisutne. Opet za kraj nam ostaje malo black metala, za početak Entroned koji su se puno predugo namještali iz nekog razloga što je rastjeralo dosta ekipe, ali solidno su odsvirali. Već je prošla ponoć što je savršena atmosfera za bend Mgla, poljski duo koji je zasigurno najbolji black metal bend festivala i jedan od općenito najboljih bendova festivala. Kroz 7 pjesama proveli su nas kroz dva EP-a i zadnji album uz makrimalno brutalnu atmosferu. Za kraj sljedio je Worship i funeral/doom težina koju nismo izdržali do kraja već se pokupili do šatora.

DAN 4

Zadnji dan i veliko finale započelo je već od jutra odlaskom na Spasm. Totalno je fora kako svake godine za prve bendove stave neka odurna goregrind čuda ko budilice, ove godine to je bio Spasm, debeli momak sa ‘Borat outfitom’ i maskom sa penisom na faci, distorzirani bass i bubnjar, a po publici lete četke za WC, WC daske i papir, ljudi obućeni u svakakve odjela od životinja do dijelova tijela i veselo plešu uz zvukove hitova poput „Masturbation! No pain, no gain!“ prilično zabavno za doživjeti kao prvu stvar ujutro. Nedugo posle njih vratili smo se na Martyrdod, sirovi crust-metal dobro raspoložen čak u i podne. Odlična i čvrsta svirka, samo bi bolje pasala u neki klub ili na Metalgate stage. Hvatamo nešto vremenaz a odlazak do grada nešto pojesti popit i naći zaklon od sunca i stignemo na druge Manes koji su nešto bolji OLYMPUS DIGITAL CAMERAnego akustično, ali zato atmosferu nakon njih ubijaju Impaled Nazarene, pankeri koji sviraju black metal, brzo, čvrsto, prljavo i odlično, ali na polovici ih ostavljamo da pogledamo Okkultokrate koji praše neki prljavi hardcore sa sludge djelovima i prilično su zanimljivi za pogledati. Slijedi dobar omjer bendova koji su dobro zvučali i onih koji nisu tako da taman imaš vremena odmoriti i spremit se za sljedeći, prvo August Burns Red, na snimkama zvuče solidno, ali uživo previše elektronike zbog čega zvuče ko previše ko neki užasan MTV-metalcore band tako da nije ništa zanimljivo bilo. Odmah to popravlja Sodom za brzom nabijačinom i divljanjem za thrashere, nakon čega opet zatišje jer ide Soilwork sa bezveznim izborom pjesama, sve neke laganice koje nitko nije dobro prihvatio tako da je Sick of it all došao ko naručen, jedan od najcjenjenijih njujorških hardcore bendova skupio je dosta ekipe za circle pitove i za dobar wall of death i ponovo vratili festivalsku atmosferu na nabrijanu razinu. Dan i festival se bliže kraju pa je vrijeme da pogledamo najavljivani reunion Krabathora. Bend je orginalno osnovan prije 30 godina na neko vrijeme prestao s radom i ponovo se okupio za ovu priliku i privukao gomilu publike prvenstveno domaće te pokazao jako jako dobro death metal nabijanje. U 10 pjesama napravili su presjek stvaralaštva i pokazali da i dalje znaju šta rade, a sad ćemo vidjeti budućnost benda. Još jedne legende idu i to predvođene legendom legendarne Pantere, a to je Down predvođen Philom Anselom. Iako sviraju 23 godine imaju samo 3 službena full lengde albuma, ali i to im je dovoljno da imaju hordu fanova koja će zadnovoljno mahati glavama ili cijelim tjelima na teške i moćne sludge riffove. Ostalo je još par bendova, prvi je svima poznati netipični black metal – Satyricon, započeli sa „Now, Diabolical“ i „Black crow on the tombstone“ pročešljali novi album i vratili se na kraju sa „Fuel for hatred“, dugoočekivani „Mother North“ i „K.I.N.G“ za kraj. Dobar zvuk i dobar vokal napravili su ovaj koncert jako dobrim što je prepoznala velika količina ljudi koji su ih pogledali. Predzadnji bend na glavnome stageu i usudio bih se reči bend festivala je Converge. Nisam siguran što bi prvo izdvojio ogromnu energiju za skakanje svih članova benda, unikatan vokal kakav samo Jacob može napraviti, fenomenalne i u najmanju ruku impresivne gitarističke sposobnisti Kurt Balloua ili bubnjarsko ubijanje koje sve to prati. Kaos od početka do kraja, kroz „Dark horse“, preko „Tresspasses“ i „All we love we leave behind“ pa do „Concubine“ vladao je kaos, ali onaj jako dobar kaos prepun energije, brijesa i neke posebne vibre. Nažalost premalo ljudi je to prepoznalo pa nije neka popunjenost bila tokom njihovog koncerta, ali Converge su definitivno jedan od najboljih i najkvalitetnijih bendova današnjice kao u studiu tako i uživo. Nakon takvoh kaosa malo melankolije uz dobre stare doom majstore My Dying Bride. Tugaljive melodije i izmučeni vokal popraćen violinskim milozvucima svakome mogu izmamiti suzu u oku i malo stiske oko srca ili da vas stavi na spavanje budući da je već 1:00 na kraju koncerta. One kojima se ne spava na Metalgate stageu, kako to ide u ovo doba, dočekao je black metal i to ne bilo kakav nego Aosoth, francuski brutalci spremni na ubijanje što brzim što sporim djelovima. Ponovo se šator napunio, svijetlo je udaralo i davalo atmosferu blastovima i prljavim vokalima. Takav je i nastavak uz Dodecahedron, mrvicu sporiji i atmosferičniji, ali i dalje genijalni za doživjeti usred noći koliko god da je već teško stajati na nogama. Glavni stage zatvaraju Hail of bullets kojima su ili ukrali opremui ili izgubili u transportu pa su zahvaliti ekipi iz Krabathora na posuđenome i odprašili death metal pred ono malo što je ostalo stajati.

Ujutro masovno spremanje jer čekao nas je dug put do doma, ali ono što moram spomenuti je Grobna Crkva u Kutnoj Hori svega 60km van rute do doma. Kapelica napravljena od kostiju 40.000 ljudi poignulim u ratovima i od bolesti. Uz to dvoje ogromne katedrale i još par crkava skriva se u tom malom gradiću pa čisto preporučujem ako uspijete to pogledati na svome putu za Brutal Assault. Sljedeće godine BA slavi 20 rođendan pa očekujemo iznenađenja i nadamo se da će ih biti!

Izvještaj: Tomislav Crnković
Foto: Elena Crnković