NIGHTWISH I OSTALI…

Kada je bila objavljena lista bandova koji će sudjelovati na TUSKA 2013, nisam krio zadovoljstvo što nema mnogo bandova iz SAD-a (Europian metal rules!). U stvari, da budem iskren, toliko sam želio vidjeti Nightwish sa Floor, da sam sve ostale bendove doživio kao njihove predgrupe. Možda zvuči surovo ali je tako.

Amaranthe-TuskaNastupilo je 40-tak bandova na tri bine, i više nego dovoljno da ovo metalsko hodočašće bude ispunjeno zadovoljstvom. Mene su kao i uvijek do sada, prvenstveno zanimali finski bendovi, a šire promatrano, bendovi iz skandinavskih zemalja.

Ove godine je došlo do nekih promjena u organizacijskom smislu. Festivalska zona je malo redefinirana zbog bolje iskorištenog prostora. Glavne dvije bine su razdvojene (ranije su bile jedna uz drugu). To je sigurno najviše razveselilo posjetioce koji vole pratiti nastupe bendova iza prostora za točenje: piva, cidera, itd. (jer im je sada jedna bina bliža). Ta grupacija je vrlo brojna i važna za festival, tako da je dobro da imaju pogled na obje bine uz samo pomicanje čaša na drugu stranu i okretanja za 120 stupnjeva (ovo su strateški podaci za drinkere). OK, posvetili smo dovoljno pažnje ovom aspektu festivala, pa hajde da kažemo nešto i o sudionicima (njihov popis možete vidjeti na: www.tuska-festival.fi). I ovoga puta ću biti objektivan i priznati da sam totalno subjektivan u prikazivanju događanja na festivalu.

Well… ne bih baš rekao da sam od onih koji trče biti na mjestu događanja od samog početka (bar ne više), tako da mi je prva odrednica bio drugi bend na main stage-u Wintersun. Oni su svoj drugi album ”Time I” objavili prošle godine (osam godina posle prvog), tako da to više nije nešto Wintersun-Tuskanovo, ali uvijek je zadovoljstvo pogledati nastup ove finske melodične death metal euforije. Tako je bilo i ovoga puta, bio sam više nego zadovoljan početkom festa.

Dreamtale je bend koji sam odavno želio vidjeti uživo ali su mi uvijek nekako izmicali. Njihove albume koji se svojim sadržajem nalaze na liniji između Stratovariusa i Sonate Arctice sam volio čuti, i jako me je zanimalo kako to zvuči na koncertu. Oni su ove godine objavili album ”World Changed Forever”, pa je ovo bila njegova promocija. Nastupili su na najmanjoj bini, i moram priznati da me je čudilo što je organizator stavio tamo band koji ima za sobom šest albuma. Moram takođe priznati (UHHHH!!), da mi je to postalo jasno tijekom njihovog nastupa kojim baš nisam bio zadovoljan. Ipak, i dalje volim njihove ranije albume (na užasavanje nekih dobrih poznavalaca metala u Finskoj koje poznajem).

Sa interesiranjem sam dočekao nastup ključnog čovjeka legendarnog norveškog black metal banda Emperor, u njegovom side project-u Ihsahn. Svoj četvrti album ”Eremita” je objavio prošle godine, a peti ”Das Seelenbrechen” ove, tako da je bilo dosta razloga da se vidi i čuje rezultat to rada uživo. Tematski, odnosno tekstualno, tu nema mnogo razlike od onoga što radi i sa matičnim bandom, ali ima muzički, a samim tim i vizualno. Ovaj band stilski pripada extreme progressive metalu, i dok je Ihsahn statičan (kao i u Emperor-u), momci iz banda su veoma dinamični.

Amorphis-TuskaUvijek se radujem ponovnom susretu sa bandom Amorphis. Ono što Esa Holopainen radi sa ovim bandom već više od 20 godina, svrstava ih u sam vrh finskog metala (meni je dovoljno samo čuti pjesmu ”Alone” i gotov sam). Nastup na TUSKA festu je bio promocija 12. albuma ”Circle”, koji je izašao dva mjeseca prije festivala. Naravno, njihov epic sound i vokal Tomi, nikoga ne mogu ostaviti mirnim.

Posljednji nastup prvog festivalskog dana je bio rezervisan za danski cult band King Diamond. Veliko ime koje sada plovi na valu stare slave, reklo bi se. Nema se što zamjeriti njegovom scenskom nastupu, sve je tu korektno, ali se ne mogu oteti utisku prevelike rutine. Sama činjenica da je njihov zadnji album izašao još 2007. godine, govori za sebe o mogućoj krizi ideja ili prezasićenosti. Ne bih želio zvučati okrutno pa ću reći da sam uživao u ovom nastupu i zadovoljno napustio festivalski prostor prvog dana.

Drugi festivalski dan mi je počeo malim razočaranjem jer nisam uspio stići na samom početku vidjeti band iz Estonije, Soul Thrower. Oni su pobjedili na natjecanju estonskih bendova za nastup na TUSKA festu.

Ostatak dana je prošao u relax atmosferi, jer sam točno znao koga želim vidjeti, a ostalo vrijeme provesti razgledajući diskove i vinile, metalske majice i ostalu garderobu, kao i nakit. Naravno, tu su bile i češće posjete vip/press pub-u, i kada se tome doda metal koji je dopirao sa okolnih bina, zaključak je bio: WOOOOW! Pa ja sam već u raju (paklu)! Šta me više tamo može čekati?

Soilwork-TuskaŠvedski band Soilwork je također promovirao svoj novi album pod nazivom ”The Living Infinite’‘. Nisam njihov fan ali sam bio iznenađen dobrim materijalom sa ovog albuma i vrlo ga preporučujem.

A onda je došlo vrijeme za nastup europske trash metal ikone zvane Kreator. Totalna metalska agresija praćena pravim idejama pretočenim u dobre tekstove, jednaka je totalnom kaosu i transu među fanovima. Čak i da se nije ništa drugo događalo tog dana, vrijedilo je doći zbog njih.

Posljednjeg dana festivala sam se potrudio doći na vrijeme (prije početka), da bi vidio na djelu finski death metal band Deathchain i nisam pogriješio. Oni su predstavili svoj upravo izašli šesti album ”Ritual Death Metal”. Možda im to nije najbolji album, ali je svirka svakako bila dobra.

BattleBeast-TuskaBattle Beast nisu bili predviđeni programom, uletjeli su naknadno umesto Asking Alexandria. Oni su na TUSKA festu bili i prošle godine i sve što sam pozitivno rekao o njima vrijedi i sada. Dobra stara heavy metal svirka, izuzetan ženski vokal (ovoga puta sa novom pjevačicom), su garancija za dobar provod. Oni su predstavili svoj tek objavljeni drugi album pod nazivom ”Battle Beast”. Preporučujem, naročito uživo!

Stratovarius. Ne bih želio ispasti patetičan i lamentirati nad sudbinom ovog (meni vrlo omiljenog) banda, ali to sve sada više izgleda kao dobar Stratovarius tribute band, nego kao original. Ne kažem da sviraju loše ali… hmm… možda je bolje da ovdje stanem. Moram samo reći da mi je tužno bilo gledati mlađanog Rolfa (bubnjara) koji je teškom mukom držao ritmove koje je Jorg satirao sa lakoćom. Well…! Da zaključim, tko ih nije gledao ranije, uživati će sigurno, ipak je to jedan od bendova koji su proslavili finsku metal scenu.

Nightwish-TuskaNajzad je došlo vrijeme za ono što sam čekao mjesecima, u stvari od momenta objavljivanja da su Nightwish headliner-i TUSKA festa. Kada sam tijekom njihove turneje u SAD-u saznao da je Floor Jansen uskočila u band, pomislio sam to je to. Sljedeće je bilo da ih što prije vidim u toj kombinaciji, tako da je ovo izašlo savršeno.
Od prvog momenta je bilo jasno da bend opet gazi punom snagom, da dišu punim plućima, da ne moraju više strepiti kako će i hoće li Anette uspjeti savladati stare pjesme (mislim prvenstveno na visoke vokale). Floor pjeva sve, visoke vokale i sve ostale, ali tu je još nešto što je vrlo važno za metal band, ona ima attitude, što se nikada nije moglo reći za Anette. Definitivno se može zaključiti da je nekoliko godina upražnjeni tron u kraljevstvu Nightwish dobio ponovo svoju kraljicu. Možda zvuči patetično ali je istinito.
Svirali su gotovo cijeli ”Imaginaerum” ali bilo je mjesta i za stare pjesme, naravno, završili su sa ”Last Ride of the Day”. Ostali su dosljedni sebi i sve je pratila velika količina različite pirotehnike. Floor se savršeno uklopila u ekipu i vjerujem da ćemo ih još dugo gledati zajedno.

Dok sam napuštao festivalsku zonu poslije svoje 11-te posjete TUSKA festu (bilo ih je 16 do sada), shvatio sam da svaki put u istoj toj situaciji osjećam sve veću melankoliju jer se mora čekati godinu dana do sljedeće. U stvari, postao sam svjestan tog trenutka da sam dobrovoljna “žrtva” ovisnoti o tom festivalu, TUSKAholičar. Je li to dobro ili loše prosudite sami, a ja ću sigurno i sljedeće godine biti tamo.

TUSKA FESTIVAL 2013. FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj i foto: Miloš Ristić-Jeskanen