TOLMIN I METAL SE I DALJE VOLE!

Već deset godina za redom u slovenskom se gradiću Tolminu uspješno održava festival metal glazbe do nedavno poznat pod imenom MetalCamp. Ove je godine festival kao rođendanski poklon dobio novi naziv – METALDAYS.

U nedjelju smo stigli u Tolmin gdje su nas dočekala ozarena lica brojnih posjetitelja među kojima se našlo i mnogo poznatih – ovaj festival me upravo zato podsjeća na seriju “Kafić Uzdravlje!”.

Po dolasku sam se uputila u malo istraživanje da vidim što se sve promijenilo od 2011. kada sam ovdje bila zadnji put. Prvo što sam primijetila bile su ograde kojima je cijelo festivalsko područje bilo ograđeno radi veće sigurnosti posjetitelja. Iskreno – zbog toga se nisam osjećala ništa sigurnije nego inače. Odmah sam otišla po svoju karticu za plaćanje i uplatila na nju nešto eura da se nađe za hladno pivo kad krenu vrućine. Kartica mi se jako svidjela kao način plaćanja jer su me dotadašnji naporni bonovi uvijek previše podsjećali na Monopoly i zbog njih su se uvijek stvarale gužve. Jedino šteta što se karticom nije moglo plaćati i na merchandize štandovima.

Ove godine je i ponuda hrane bila bogatija – tako se u restoranima Hell’s Kitchen moglo naći brojna jela iz raznih nacionalnih kuhinja, a novost je bila i proširena ponuda za vegetarijance i vegane.

Ponedjeljak, 22. srpnja 2013.

U pola osam sam se probudila u šatoru koji se u onih par sati otkad je svanulo pretvorio u finsku saunu. I nisam bila jedina s tim problemom. Oni koji su umjesto skakanjem u Soču, odlučili osvježiti tijelo tušem, morali su čekati, i to po sat/dva, da uopće dođu na red. Čak se i na hladni tuš moralo čekati. Topli tuševi su relativno brzo ostajali bez tople vode – već oko 10 sati vode više nije bilo. Stanje se do kraja tjedna nije promijenilo.

Blaakyum_MetalDaysNakon “jutarnje” kave za razbuđivanje krenula sam prema velikoj pozornici poslušati što se nudi prije nego na istu stigne Blaakyum. Radi se o najstarijem aktivnom libanonskom heavy metal bendu kojeg sam slučajno otkrila prošle godine i jako me razveselilo kada sam vidjela da su potvrđeni za MetalDays. Par dana prije početka festivala, nekoliko je fanova na svoju ruku odlučilo promovirati bend i pozvati publiku da ih dođe poslušati ako uopće zbog političke situacije u Libanonu uspiju doći do Tolmina. Crna se prognoza nije ostvarila i dečki iz Blaakyuma su uspješno odradili svoj nastup. Pauze između pjesama su iskoristili kako bi okupljene upoznali sa trenutnom situacijom u njihovoj državi što smo svi sa velikim zanimanjem slušali. Posebno me se dojmila izvedba pjesme “The Land”.

Završili su taman na vrijeme da stignem do druge pozornice pogledati izvrstan nastup naših domaćih metal snaga – Avicularie. Privukli su sasvim pristojan broj ljudi među kojima sam upoznala i nekoliko australskih Hrvata.

Soilwork_MetalDaysNa glavnoj pozornici je u 18:40 krenuo i prvi “veći” bend – Soilwork. Pred pozornicom se okupilo sasvim dovoljno ljudi za tzv. crowd surfing na sveopće oduševljenje redara.

Sljedeći su na redu bili finski folkeri Ensiferum koji su potpuno zapalili publiku. Uvijek me ugodno iznenadi i razveseli njihova interakcija na pozornici kao i njihov odnos prema publici. Basist Sami Hinkka je bio u posebnom zanosu pa sam nakon koncerta imala strašan muskulfiber od smijanja.

Setlista:
In My Sword I Trust
Guardians of Fate
From Afar
Burning Leaves
One More Magic Potion
Lai Lai Hei
Ahti
Twilight Tavern
Iron

Overkill_MetaldaysNakon veselih Finaca pozornicu zauzima Overkill još jedan od očekivanijih bendova ove večeri. I još jednom su zaštitari imali pune ruke posla hvatajući “crowd surfere” koji su poput poplavnog vala prelazili preko zaštitne ograde.

Setlista:
Rotten to the Core
Wrecking Crew
Bring Me the Night
Electric Rattlesnake
Hello From the Gutter
Ironbound
Come and Get It
Who Tends the Fire
In Union We Stand
Elimination
Bis:
Coma
Fuck You

InFlames_MetalDaysProgram na glavnoj pozornici zatvorili su In Flames – bend koji sam nekada stalno slušala, a u zadnjih par godina potpuno zapostavila. Svojim su me nastupom podsjetili i zašto sam prestala. Čini  mi se kao da su pomalo izblijedjeli tijekom godina. No ipak su u sat i pol vremena svirke publiku držali zainteresiranom i željnom biseva.

Setlista:
Sounds of a Playground Fading
Where the Dead Ships Dwell
Pinball Map
Alias
Trigger
Embody the Invisible
Cloud Connected
The Hive
Only for the Weak
Ropes
Fear Is the Weakness
The Quiet Place
Delight and Angers
All for Me
The Mirror’s Truth
System
Deliver Us
Take This Life
My Sweet Shadow

Ovu večer mi je posebno zaokružio Pentagram. Jako neobičan i zaista krasan bend što ponajviše duguju svom frontmanu Bobby Lieblingu. Voljela bih ih u skorijoj budućnosti opet pogledati. Valjda će biti prilike.

Utorak, 23. srpanj 2013.

Zanimljivo je kada potraga za kavom bezuspješno završi u beach baru gledanjem odbojke na pijesku koju igraju ni više ni manje nego muškarci u tangama, a neki od njih i potpuno goli. Odmah se čovjek zapita što slijedi.

A slijedilo je to da su Rapid Strike koji su trebali prvi nastupiti na glavnoj pozornici otkazali pa sam nastavila podnevni odmor u press prostoru u ugodnom razgovoru s kolegama.

Negdje oko 14h na glavnu pozornicu izlazi njemački rock’n’roll band Spitfire. Sunce je zapeklo tako jako kako to samo u Tolminu biva pa su zaštitari i dežurni vatrogasni odred šmrkovima polijevali prokuhanu publiku. Po količini piratskih šešira, čamaca i jednoroga i ostalih čuda na napuhavanje dalo se naslutiti da je današnji dan u znaku Alestorma i Gloryhammera.

Gloryhammer_MetalDaysGloryhammer je novi projekt Christophera Bowesa, karizmatičnog frontmana pirate metal benda Alestorm. Svojim su nastupom ispunili moja očekivanja – bili su zaigrani, nasmijani i dobro su zapalili publiku, a najveću zaslugu za to ima mladi pjevač Thomas Winkler. Čovjek je u svom zelenom oklopu skakutao po onoj vrućini i niti jednom nije maknuo osmijeh s lica. Svaka čast na energiji!

Set lista:

The Unicorn Invasion Of Dundee
Quest For The Hammer Of Glory
Magic Dragon
Hail To Crail
The Epic Rage Of Furious Thunder
Angus McFife
Wizards!

Na preporuku kolege sam otišla do male pozornice i pogledala mladi australski bend Mystery. Vidi se da dečki imaju veliki produkcijski pogon iza sebe, ali i to da su očito stvoreni da budu na sceni.

Arkona_MetalDaysPredvečer je, taman nakon osvježavajućeg pljuska, glavnu pozornicu poharao ruski bend Arkona. Koliko god ja voljela slušati njihovu glazbu, ne mogu se oteti dojmu da su svaki put isti. Toliko isti da bih komotno umjesto odlaska na live nastup mogla pogledati snimku nekog od prethodnih koncerata. Ali eto, ne vidjeti Mašu, koja je zaista prava metal kraljica, bio bi grijeh pa sam i ovaj put bila među brojnom publikom i iz sveg glasa pjevala Goi, Rode, Goi!

Setlista:

Kolo Navi
Zakliatie
Goi, Rode, Goi!
Ot Serdtsa k Nebu
Slovo
Pamiat
Slav’sja Rus’!
Arkona
Stenka Na Stenku
Yarilo

Nakon Arkone, glavnu pozornicu kradu škotski gusari Alestorm predvođeni bolesnim Bowesom Alestorm_MetalDays(kako sam kaže trovanje hranom). Unatoč tome što mu je bilo vidno loše i što mu je ovo drugi koncert u istom danu, trudio se održati energetske zalihe na razini, a u tome mu je pomagao ostatak benda, ali i sama publika koja nije posustajala u skakanju i plesanju popularnog vlakića. U jednom je trenutku dio publike sjeo na tlo te se pravio da vesla. Kraj takve publike, tko bi uopće imao obraza ne dati sve od sebe?

Setlista:

The Quest
The Sunk’n Norweigan
Wolves Of The Sea
Shipwrecked
Nancy The Tavern Wench
Back Thourgh Time
Wenches & Mead
Midget Saw
Keelhauled
Captain Morgan’s Revenge
Rum

Samael_MetalDaysSamael sljedeći izlaze na pozornicu na moje veliko oduševljenje. Već sam ih toliko puta propustila vidjeti u živo pa sam sada napokon došla na svoje. Nastup je bio demonski magičan (da se tako izrazim) čemu je dodatno pridonosila rasvjeta. Sve u svemu čini mi se kao da nisu do kraja doprli do mene, možda je tome kriv Alestorm koji me ostavio u malo preveselom raspoloženju za mračniji Samaelov zvuk.

Bilo kako bilo, pripremila sam se za Mayhem – još jedan bend koji sam htjela doživjeti i u live verziji. Međutim, kasnili su dvadesetak minuta i pokupili se s pozornice nakon nepunih sat vremena  te ostavili publiku razočaranom. Od onoga što su pokazali, mogu samo reći da sam vidjela i bolje black metal koncerte.

Srijeda, 24. srpnja 2013.

Današnji dan je nekako cijeli prošao u znaku kiše koja neumorno lijevala veći dio dana. Tako sam na prvi jači nalet vjetra odjurila do šatora dodatno ga prikovati u zemlju kako bih bezbrižno mogla uživati u koncertima.

Glavna je pozornica ugostila još jedan hrvatski bend – Inverted Pussyfix. Inače nisam neki veliki fan ovakvog metal izričaja, međutim oduševili su me svojim opuštenim nastupom. A i publika je uživala. Pogotovo nakon pljuska koji se spustio tijekom njihovog koncerta. Valjalo se po blatu, mlatilo kojekavim igračkama na napuhavanje, a sve to uz osmjehe od uha do uha. Koncertno iskustvo vrijedno ponavljanja.

Na maloj je pozornici prašila Gonoba pred naizgled praznim gledalištem. Naime, publika se posakrivala pod šatore jer je kiša i dalje neumorno padala.

Turisas_MetalDaysNekako sam cijeli dan jedva čekala da počne Turisas. U zadnje vrijeme su mi jako poticajni kada treba npr. brisati prašinu ili pisati diplomski – jednostavno odvrnem do daske “Stand up and fight” i sve ide kao podmazano.

Nastup je očekivano bio prepun energije, komunikacija na liniji bend – publika je izvrsno funkcionirala. Jako me nasmijala i Mathiasova pošalica na račun piva prije nego su izveli pjesmu “One More”. Podsjetila me na jedan ljubljanski vic koji kaže da Slovenci piju Laško, a pišaju Union. Izveli su čak i potpuno novu stvar “Into the free” s nadlozaećeg albuma Turisas2013. Iskreno, pomalo sam se pribojavala reakcije publike jer su komentari na internetu za dvije nove pjesme bili dosta loši. Međutim strahu nije bilo mjesta jer ju je publika jako dobro prihvatila.

Setlista:

The March Of The Varangian Guard
Take The Day!
To Holmgard And Beyond
The Great Escape
One More
Into The Free
The Messenger
Stand Up And Fight
Battle Metal

Meshuggah_MetalDaysNakon Turisasa na glavnu pozornicu izlazi Meshuggah. Za njihov nastup mogu samo reći da sam očekivala puno više. Nisam izdržala do kraja jer me naporna koncertna rasvjeta koju su odlučili korisiti potpuno izmorila. Sveukupno mi je ono što sam vidjela bilo prerutinski i prebučno. S druge strane na maloj je pozornici oduševio Dying Fetus pa mi je baš zato i drago što sam propustila headlinera.

Nadala sam se i boljem nastupu Sonate Arctice. Ne znam što im se dogodilo – umor, nespretna setlista ili nešto treće, ali falilo im je ono nešto. Pretjerali su i s time što su zaredali balade jednu za drugom. Parovima i curama u prvom redu je to očito pasalo jer su svi ili plakali ili se ljubili kao da sutra ne postoji.

Setlista:

Only The Broken Hearts (Make You Beautiful)
Black Sheep
Alone In Heaven
Shitload Of Money
The Day
I Have A Right
The Last Amazing Grays
Broken
Paid In Full
Losing My Insanity
The Gun
Tallulah
Full Moon
Replica
Cinderblox
Don’t Say A Word

Po završetku Sonatinog nastupa jurim do male pozornice pogledati Taake. Usput se prisjećam da sam i prije par godina na MetalCampu bježala sa Slayera zbog Hoesta. Nakon razočaravajućeg Mayhema, trebao mi je dobar black nastup. A dobar koncert sam i dobila. Hvala Taake! Svidio mi se i sam kraj koncerta kada je Hoest u mikrofon rekao, nakon što je publika tražila bis: “The truth is we don’t have anymore songs!” I samo tako otišao s pozornice. Neki nisu bili zadovoljni takvim krajem, ali meni je bilo baš simpatično i iskreno.

Četvrtak, 24. srpnja 2013.

Večer prije je do našeg kampa stigla ekipa iz Meksika koja nam je ponudila izvrsnu tequilu te nas tako pozvala na svoj koncert koji je otvorio današnji glazbeni dan na maloj pozornici. Zovu se Imperium i nažalost nisam uspjela stići na početak nastupa. Međutim ono malo što sam čula pred kraj, uspjelo me zaintrigirati da ih malo bolje proučim u narednim danima.

Nakon njih nastupaju Ravenblood – mladi španjolski bend koji svoj zvuk opisuje kao epic symphonic death metal. Na stranu etikete i žanrovi, ovaj bend rastura u živo. Uigrana su ekipa i lako se da naslutiti da se međusobno jako poštuju. Za kraj koncerta su odsvirali obradu teme Pirata s Kariba.

Cold Snap_MetalDaysNa glavnoj pozornici su nastupili Cold Snap, naš poznati domaći bend. Njihov sam nastup pratila iz hladovine jer nisam bila dovoljno hrabra na +40°C stajati pred pozornicom. Uvijek mi iznova dođe žao kada vidim glazbenike koji moraju u takvim uvjetima biti dobro raspoloženi i zabavljati publiku, a da bi i sami najradije skočili u Soču i hladili se. To sam najviše primijetila prilikom nastupa njemačkog benda Subway to Sally. Violinistica je u jednom trenu samo sjela na pojačalo dok je jedan od tehničara mahao nekakvim kartonom ne bi li joj olakšao situaciju. Unatoč tome, koncert je bio pun pogodak – dinamičan i pozitivan. U cijelom nastupu im jedino uopće nije trebala pirotehnika koja i nema baš prevelikog smisla usred bijelog dana, na paklenoj vrućini.

Sljedeći bend koji me potpuno oduševio je bio islandski Sólstafir. Iako, koncert bi ostavio još i bolji dojam da je odrađen u sumrak na maloj pozornici.

Annihilator_MetalDaysDanas je dan prošao i u znaku kanadskih thrashera Annihilator. Izvrsno vladaju pozornicom, komuniciraju s publikom, ne dopuštaju si statičnost i doista jako lijepo prezentiraju svoje stvari u live aranžmanima.

Sljedeće veliko ime na glavnoj pozornici je Hypocrisy. Šveđani predvođeni svestranim Peterom Tägtgrenom su potvrdili svoj status odličnog live benda. Publika je uživala i s oduševljenjem dočekivala svaku pjesmu. Opet su zaštitarima u naručje letjeli obučeni/goli/polugoli/kostimirani momci i djevojke. Nisam ostala do kraja koncerta jer sam imala želju poslušati Enslaved koji je započinjao svoj nastup na maloj pozornici.

Hypocrisy setlista:

End of Disclosure
Tales of Thy Spineless
Fractured Millenium
Left to Rot
The Eye
Fire in the Sky
Necronomicon
44Double Zero
Elastic Inverted Visions
War – path
Roswell 47
Adjusting the sun
Eraser

Enslaved su odradili sasvim solidan nastup. Zadnji put sam ih u živo čula kad su davnih dana svirali u zagrebačkoj Močvari u društvu s Moonspellom i Vreidom. Nisam požalila što sam malkice pobjegla s koncerta Hypocrisya – njih ću ipak uskoro vidjeti u Zagrebu.

IcedEarth_MetalDaysNa glavnoj pozornici se održao još jedan izvrstan koncert. Iced Earth je bez sumnje odradio jedan od najboljih nastupa ovogodišnjeg MetalDays festivala. Rijetko se vidi da bendovi toliko vole svoje fanove i ono što rade. Njihov dio večeri je bio nabijen takvom energijom da se osjećala sve sama pozitiva u zraku. Skoro pa ste je mogli namirisati. Dok su izvodili pjesmu “I Died For You” na pozornici im se pridružio osmogodišnji Jadran koji je svojim talentom oduševio i bend i publiku. Ovim su potezom Iced Earth od mene zaradili veliki plus. Izvedba “Watching Over Me” je prošla tako da su nam svima barem malo zasuzile oči. Drago mi je da sam doživjela ovaj nastup!

Setlista:

Dystopia
Dark Saga
Pure Evil
Burning Times
I Died for You
V
A Question of Heaven
Dracula
Prophecy
Anthem
Bis 1
Boiling Point
Watching Over Me
Iced Earth
Bis 2
My Own Savior

Još uvijek pod dojmom s prethodnog koncerta odlazim do male pozornice gdje se za nastup spremao švedski Shining kojeg predvodi osebujni Niklas Kvarforth. Teško mi je uopće opisati koliko mi se svidio ovaj nastup – hipnotizirajuć, mračan, čaroban, depresivan, prekrasan, brutalan. Redarima jedino nije bilo svejedno kada je Niklas izvadio svoju aparaturu za samoozljeđivanje pa im je morao signalizirati da je to samo za njega. Tijekom nastupa je izbio i manji incident jer si jedan od fanova rezbario ruke pa su ga redari izvukli iz publike i spriječili ga u naumu. Dotični im je samo vikao: “Ne razumijete, ovo je Shiningov koncert!”

Na pjesmi “Låt oss ta allt från varandra” bendu se pridružio i Hoest učinivši ovo koncertno iskustvo još posebnijim.

Setlista:

Människa o’avskyvärda människa
Vilseledda barnasjälars hemvist
Han som hatar människan
Ohm (Sommar med Siv)
Låt oss ta allt från varandra
Förtvivlan, min arvedel
Submit to Self-Destruction
For the God Below
Yttligare ett steg närmare total jävla utfrysning
Tillsammans är vi allt

Petak, 26. srpnja 2013.

Današnji dan počinje nastupima hrvatskih bendova – Rising Dream na glavnoj pozornici i Phantsmagoria na maloj. Oba benda su odradila sasvim korektne nastupe.

Ines Tancheva, pjevačica Rising Dreama, zvuči svjetski i drago mi je čuti žensku osobu koja tako dobro growla.

Graveworm_MetalDaysGlavna pozornica je ugostila i Graveworm koji je pred slabo popunjenim gledalištem odsvirao četrdeset-minutni set za svoje okorjele fanove.

Tek Metal Church uspijeva iz sigurne hladovine izmamiti veći broj ljudi. Munroe i ekipa su svojim himničnim pjesmama uveselili okupljeno društvo. Na maloj je pozornici u međuvremenu svirao francuski extreme metal bend Svart Crown čiji su fanovi uživali u debeloj hladovini. Žestokom su i kvalitetnom svirkom okupili zavidan broj ljudi.

Sljedeći na glavnoj pozornici bio je Primordial – irski bend koji se čvrsto drži na sceni još od 1987. Odradili su zanimljiv show, publika ih je dobro prihvatila, a ta se kemija između benda i fanova održala do kraja nastupa uz pjesme poput “No Grave Deep Enough”, “Bloodied Yet Unbowed” i “The Coffin Ships”.

Powerwolf_MetalDaysNakon kratke pauze i pripremanja pozornice, na red dolazi njemački bend Powerwolf. Njih sam otkrila upravo na ovom festivalu kada su me zarazili pjesmom “We Drink Your Blood”. Ponovo su dokazali da su jako dobar live bend i da im ovaj tip nastupa paše. Izlaze na pozornicu u svojim prepoznatljivim kostimima i isti tren izazivaju salve oduševljenja u gledalištu. Frontman Attila jako dobro obavlja svoju dužnost i ostvaruje dobru komunikaciju s publikom.

Setlista:

Sanctified With Dynamite
We Drink Your Blood
Amen & Attack
Ressurection By Erection
In The Name Of God
Werewolves Of Armenia
Kreuzfeuer
All We Need Is Blood
Coleus Sanctus
Raise Your Fist, Evangelist
Lupus Dei

Nisam popratila kompletan Powerwolfov nastup jer sam otišla do male pozornice gdje je svirao Tsjuder. Dosta je posjetitelja došlo pogledati ovaj klasični black metal koncert. Nakon njih su svirali Aura Noir koje sam nažalost propustila zbog Wintersuna.

Wintersun_MetalDaysI baš u taj čas kad je Wintersun trebao izaći na pozornicu, festivalski je prostor ostao bez struje. Čekajući da se popravi situacija zezali smo se da je Wintersun pre-metal za Tolmin i da je energetska mreža jednostavno morala popustiti. Nakon dvadesetak minuta čekanja u mraku i neizvjesnosti, struja se pojavljuje i Wintersun izlazi pred oduševljenu publiku. Međutim sreća je bila kratkog vijeka jer je struje nestalo i dok je bend svirao “Sons of Winter and Stars”. Nakon još par minuta potpune neizvjesnosti i crnih prognoza, struja se vratila i koncert je uspješno priveden kraju.

Setlista:

When Time Fades Away
Sons of Winter and Stars
Beautiful Death
Death and the Healing
Winter Madness
Starchild

KingDiamond_MetalDaysZa mnoge je kao šećer na kraju, ako se mogu tako izraziti, došao ni više ni manje nego King Diamond. Sat vremena se pripremala pozornica za njegov nastup. Čak sam se pribojavala da će opet nestati struje, ali je taj problem srećom uspješno riješen. Prostor ispred glavne bine se napunio i svi su željno čekali da ovaj legendarni glazbenik započne svoj show. Scenografija je doista bila impresivna. Na samom početku koncerta uz rub bine ispred benda je bila postavljena visoka čelična ograda, a King bi povremeno provirio glavom između rešetki mašući mikrofonom ukrašenim križem od kostiju. Cijeli je show odrađen od početka do kraja bez ikakve zamjerke. Sve je savršeno funkcioniralo i svatko na pozornici je znao svoje mjesto. Iako nisam neki fan Kingovog vokala bilo je zanimljivo pogledati njegov scenski nastup, a mora mu se priznati da nakon svih ovih godina još uvijek vlada pozornicom kao pravi kralj.

Setlista:

The Candle
Welcome Home
At The Graves
Up From The Grave
Voodoo
Dreams
Sleepless Nights
Shapes Of Black
Come To The Sabbath
Eye Of The Witch
The Family Ghost
Evil
Black Horseman

Festival je imao čast zatvoriti legendarni švedski doom metal bend Candlemass. Svi oni koji su imali još trunke snage u tijelu od cijelotjednog tulumarenja došli su pogledati njihov koncert. Jako me se dojmio njihov nastup kojeg je prije svega obilježila izvrsna interakcija s publikom.

I tako je uz zadnje taktove Candlemassovog nastupa ovogodišnji MetalDays uspješno priveden kraju unatoč svim problemima koji su se pojavili samo par sati prije kraja. I ove je godine potvrđeno da se metal glazba i Tolmin jako vole. Jedan dio mene uvijek se rastuži što i u Hrvatskoj nije zaživio ovakav događaj. U razgovoru s nekim od bendova čujem da im je jako teško bookirati koncert kod nas, a puno ih želi doći. Iskreno se nadam da i Hrvatsku metal publiku očekuje svijetla budućnost.

Neki headlineri su malo podbacili, ali su zato neki, a tu u prvom redu mislim na Iced Earth, odradili toliko dobar posao da me prođu trnci od samog prisjećanja na pojedine trenutke. S male pozornice će mi u posebnom sjećanju ostati Shiningov nastup koji me još uvijek drži pod dojmom.

Mogu reći da sam uživala od prvog do zadnjeg dana, line-up je bio takav da je svatko mogao naći nešto za sebe i baš se veselim čuti što su nam organizatori pripremili za sljedeću godinu.

Do tada – sretan rođendan MetalDays!

FESTIVALSKA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj i foto: Martina Rusalka Šestić

I kao specijalni dodatak dojmovi o Metaldaysima od našeg pobjednika nagradne igre Pere Vicencinovića iz Splita:

“Bok ekipi Venia-maga! Evo javljam se nakon sta su mi malo slegli dojmovi sa Metaldaysa: Bilo je j….. dobro!!!! Bendovi su bili odlični samo je Mayham podbacio ali nema veze, organizacija je bila na vrhuncu, rijeka Soča i sama lokacija je savršena! Podržali smo sve naše bendove i bili su odlični! Još jednom od srca vam zahvaljujem jer je ovo za mene bilo jedno veliko iskustvo koje ce mi ostati urezano u srcu! HVALA vam puno!! “

I nama je silno drago da je naš pobjednik toliko oduševljem festivalom, pa stoga i preporuka svim čitateljima: Metaldaysi nisu za propuštati, a vi i dalje igrajte naše nagradne igre!