Kao već par godina za redom, i ove smo godine odlučili posjetiti jednu od  omiljenih festivalskih destinacija, a to je Brutal Assault smješten u zidinama utvrde Jozefov.

Brutal Assault 2013Na početku moramo zahvaliti ekipi iz zadarskog benda E.N.D. koji su ove godine nastupali i potrudili se organizirati prijevoz do Jozefova. Svoj su nastup zaslužili na prošlogodišnjem Bloodstock natjecanju u Rijeci, a na Brutal Assaultu su promovirali svoj novi album Illustrating Evil. U pola sata svirke uspjeli su se pokazati kao odličan groove bend te približiti hrvatsku metal scenu Europi.

Nakon njih na pozornicu izlaze češki crust’n’roll manijaci Malignant Tumor naoružani pirotehnikom. Svoj veseli rock ‘n’ roll sviraju na prljavi krasterski način uz konstantne bacače plamena i ispaljivanja svjetlosnih raketa. Pauza između ovih vatrenih Čeha i Testamenta je predugo trajala pa tako Testament započinje svoj set s jedno pola sata zakašnjenja. Dojma sam da su odsvirali prosječno za takav bend, a možda mi se tako čini i jer nisam neki ljubitelj thrash metala. Iako je dobro komunicirao publikom, pjevač se jedva kretao kao i ostatak benda, ali skupio se dobar broj ljudi koji su djelovali zadovoljno i koji su ih dosta dobro podržali. Nakon njih i 12-satnog putovanja odlazimo do kampa spavati jer više nismo mogli stajati na nogama.

Drugi dan počinje Decrepit Birthom koji su nas sve ugodno iznenadili obradivši „Crystal mountain“  nikad prežaljenog Death-a. Slijede powerviolence/grind majstori Magrudergrind koji su i u 13h  po najvećem suncu okupili dobar broj poklonika ovakve glazbe i održali odličan koncert. Sljedeći bend vrijedan spominjanja je Novembers Doom koji su lijepo odsvirali svoj set, no daleko bi bolje zvučali da su recimo zadnji svirali jer doom ostavlja puno bolji dojam usred noći i atmosfera bi zasigurno bila puno ugodnija. Nedugo nakon njih pozornicu preuzima austrijski death/black bend Belphegor sa zabavnim schwartznegerskim naglaskom, a odmah poslije metalcore DevildriverDevildriver čiji je nastup kao i obično popraćen circle-pitovima i žestokim mosh-anjem. Za one kojima ni to nije bilo dovoljno žestoko, mogli su uživati uz grind trio Dying Fetus. Nažalost solaže i sweepanje su pomalo traljavo odsvirani, ali su sve u svemu dobro odradili posao. Program nastavlja Ensiferum svirajući stvari sa novog albuma isto kao i stare hitove poput „From Afar“ i „Iron“. Polagano se već spuštao mrak, a prostor su ispunili zvukovi posjetiteljima BA festivala dobro znanog benda – Gojira. Ako mi se dobro čini, ovaj put su okupili manje ljudi nego zadnji put. Međutim odsvirali su tehnički ispravno, jasno i točno te razvalili zidine i nakon svake pjesme dobili zasluženi aplauz. Iza njih dolazi bend koji smo nedavno gledali u Zagrebu kao predgrupu Iron Maidenu, dio „Big 4“, majstora – Anthrax! Slično kao i u Zagrebu, dobro su animirali publiku i pružili puno energije te održali dobar koncert pun hitova i obrada. Već smo pri Fear Factory - Zagreb, Tvornica, 01.12.2012kraju večeri, a na pozornicu izlaze Fear Factory koje smo dočekali jako skeptični jer svaki put dok smo gledali vokal i nije nešto briljirao, a nažalost tako je bilo i ovaj put. Daleko bolje zvuče na studijskim izdanjima, ovako se čuje previše muke i falšanja u vokalu. No, to nije spriečilo publiku i odane fanove da ih podrže. Završni dio večeri dobila su tri benda s mračne strane metala, prvi je bio death metal Entombed za zaključne masne riffove, nakon njih dolaze malo moderniji momci, deathcoraši Whitechapel, dobitak za sve koji vole breakdownove, koji su rasturili pozornicu i ostavili Marduku da završi večer. Premda sam manje očekivao uopće nisu bili loši i okupili su dobru vojsku poklonika black metala, premda mi se čini da su dosta kratko svirali.

Treći dan započeli smo odlaskom do grada koji je prepun metalaca i improviziranih „Brutal Bar“-ova. Domaćini su se dobro snašli i iskoristili festival ove veličine kako bi barem nešto zaradili. Na koncerte smo se vratili taman na Pro-pain, koje smo isto nedavno gledali u Zagrebu, i ovog su mi puta bili čak bolji. Pravi NYHC macho i nabrijan s puno mržnje i poruke. Ubrzo nakon njih spustila se prilično jaka kiša od koje smo se sklonili u dio zidina preuređen u kafić, no kiša nije orphanedlandspriječila dobar dio fanova da pogledaju Orphaned Land koji su prašili po kiši. Kiša se smirila, a mi smo došli na francuske post-blackere Alcest za koje djelomično vrijedi isto što i za Novembers Doom, puno bolji bi bili po noći, ali i ovako su odsvirali odličan set sa stvarima s novog albuma. Stari gothic rokeri već su bili spremni tako da sam pogledao i Fields of the Nephilim te ostao ugodno iznenađen, a nakon toga neugodno iznenađen, čak i ne iznenađen jer sam znao što me čeka. Naime, koliko god bili kvalitetni i popularni, Meshuggah jednostavno nije bend za slušati live jer su užasno monotoni, premalo komniciraju s publikom, a ni headbengati se ne može u miru jer je nemoguće pratiti tih tisuću ritmova u jednoj minuti koje izmijene tako da barem meni ovaj bend nikako ne sjeda live. Došao je red i na headlinere festivala In Flames koji su se malo previše ufurali u tu ulogu pa ih se dugo čekalo (što je rezultiralo skraćenim nastupima ostalih bendova), no ono što su pokazali bilo je odlično, uvježbani nastupi, odličan kontakt s publikom i mladenačka energija, a IN FLAMESAndersov vokal neumoran. Jedino mi je bilo žao zbog odabira pjesama, od starih su stvari svirali „Pinbal map“, „Cloud Connected“ i „Trigger“, čak  su i „Only for the weak“ izostavili. Nove stvari su daleko od onoga što su In Flames nekada bili. Sve u svemu Anders je lijepo komunicirao s publikom zabavljajući ih raznim forama između pjesama tako da se koncert odužio više nego je trebalo. Za kaj su odsvirali „Take this life“ i otišli, a sa druge pozornice čuli su se već prvi zvukovi Amorphisa, a cijela publika se samo premjestila par metara dalje do drugog stagea. Prošli su kroz gotovo sve albume i vremenske periode i sve fanove ostavili zadovoljne i definitivno moram izdvojiti „House of sleep“ koju su svirali zadnju i publika je ostala sama pjevati stihove kako bi ih ispratili. Prvi koji su se potužili na skraćanu satnicu zbog In Flamesa bili su grindcore legende Carcass, no to su rekli u šali pa ih nitko nije krivo shvatio. U tih 45 minuta rasturili sve sve što se dalo i makar je već bio 1 sat iza ponoći skoro cijela publika je podivljala, a starčići su pokazali kako se svira grind. Nakon takvog nastupa teško da neki bend može dobro zvučati tako da mi Overkill, ma kakav oni bend bili, nisu ni blizu koliko god publike skupili i kakvu atmosferu napravili. Za kraj predzadnjeg dana taman su pali Cult of Luna koji su ove godine nažalost zaobišli Hrvatsku. Svojim su teškim i istovremeno lijepim riffovima i melodijama bili savršena uspavanka čime je stvorena atmosfera za uživanje u ovoj sludge/post-metal poslastici. Dokazali su se kao vrhunski bend i jedva čekamo da izađu nove stvari.

Zadnji dan počeo je prilično brzo pa smo u prolazu čuli We Butter the Bread with Butter i ne znam što ovakav bend radi na ovakvom festivalu jer je to ništa više nego generički metalcore sa užasnim electro dijelovima i lošim vokalima punim Vreid - Zagreb, Močvara, 19.09.2012.auto tune-a. Jednostavno loše. Da poprave sliku poslije njih su nastupili blackeri Vreid koji su korektno zagrijali publiku i odsvirali svoje već u 14h. Kasnije se vraćamo na grindere Rotten Sound koji su nedavno izdali album i predstavili nam novi materijal jako dobro i žestoko. Popunili su dobar dio prostora i bili nagrađeni velikim mosh pitom. Na njih se nastavljaju Primordial, koji na prvu teško sjedaju zbog unikatnog vokala, ali nije potrebno puno vremena da se na njega navikne. Tako da mi je unatoč ranom terminu i tome što sam ih gledao s prirodne tribine, koja je malo udaljena, bilo odlično i mogu reći da sam uživao. Tijekom Biohazarda uzimamo malo odmora u hladu jer se nisu nešto iskazali već odradili čisto prosječan koncert. Vraćamo se na zajedničk koncert Leprousa kojima se nakon 3 pjesme pridružuje mastermind Emperora, Ihsahn, ali i to je daleko od zanimljivog i daleko od onoga što je Emperor nekada bio. Prije koju godinu Ihsahn je bio bliže blacku dok sada svira nekakav nezanimljivi eksperimentalni metal, sva sreća da se Emperor opet okuplja da ga vidimo u pravom svjetlu. Vraćamo se malo na metalcore sa Triviumom koji live zvuče kao na albumu ili bolje, odlični vokali, odlična izvedba i odličan zvuk. Za kraj su odsvirali aktualnu „In waves“ s novog albuma i ostavili show Clawfingeru, zabavnom rap-metalu kako je opisano. Pokrenuli su publiku na ples, a najviše ovacija i singalonga dobila je zadnja „Do what I say“. Jedan od najočekivanijih bendova festivala Hatebreed otvorili sa novim singlom „Honour never dies“ i nastavili sa hitovima poput „Everyone bleeds now“ , „Put it to the torch“ Hatebreeduz konstantno pjevanje s publikom i skakanje i moshanje. Svoj jednosatni energični nastup završili su sa „Destroy everything“ dok je na drugoj pozornici već lagano počinjao Behemoth otvorivši kao i uvijek sa „Ov fire and the void“, najavili su novi album koji će se zvali „The Satanist“ i odsvirali par novih pjesama, ali uz njih i stare dobro znane „Conquer all“, „Slaves Shall Serve“ i „ Demigod“ uz pirotehniku. Najčudnije je bilo kada su pred kraj počeli letjeti neki svjetlucavi konfeti kao na dječjem rođendanu. Sve u svemu uz čak puno kontakta s publikom i kao uvijek zanimljivom scenografijom završili su koncert bez „Christians to the lions“, no i bez toga pokazali su što znaju i da su zasluženi na vrhu death-black scene. Nakon ova dva žestoka benda dolazi red na nešto mirnije u obliku Opetha koji su odlično odsvirali, ali izabrali malo pre-jazzersku setlistu. Nakon njih odlazimo do Obscura stage-a pogledati Vomitory koji su napunili cijeli šator i jako dobro otprašili old school death metal. Vraćamo se na NYHC majstore Madball, čudno je Freddyja vidjeti s malo dužom kosom, ali svaka mu čast za nastup. Nije se smirio ni sekunde, cijelo je vrijeme trčao, skakao i animirao publiku. „Infiltrate the system“, „New york city“ samo su neke od pjesama koje su svirali, a završili su sa „Heavennhell“. Selimo se pred drugi stage na Carpathian Forest za koje nisam siguran što bih rekao, prvo – čudno je gledati black metal bend sa rozim reflaktorima, drugo – pjevač je bio prilično pijan pa mu je pucao vokal skoro stalno i zvučao je kao loš Dani Filth, a između pjesama koristio je neku kombinaciju englesko-njemačkoga. Na jako male trenutke ovo je zvučalo jako dobro, ali većinom je dominirao loš vokal. Festival su završili Saturnus sa prosječnim doom metal nastupom i glazbeni dio je završio. Mi smo se skupili i družili u kampu pa ga srušili i ujutro u 6 već bili na putu prema Zagrebu.
Brutal Assault je definitivno festival gdje svatko može naći nešto što voli, a cijene su prihvatljive kako na festivalu tako i u gradu. Možda nema kupališta, ali prostor unutar utvrde je predivan i destinacija je odlična za ovako nešto, tako da se sigurno vidimo dogodine!

Izvještaj: Elena i Tomislav Crnković
Foto: Venia-Mag arhiva