Nakon godina čekanja napokon je i Hrvatska dobila višednevni metal festival. Ove godine u lipnju Zadar su napunili metalci na prvom Metalfestu Hrvatska.
U subotu u tri popodne sa organiziranim autobusom krećemo za Zadar, nakon 4-5 sati stižemo do kampa. Nažalost prostor gdje se održava festival nije dovoljno velik da uz svirku ljudi mogu i kampirati tamo tako da su oni koji su imali namjeru kampirati osigurali svoje mjesto u kampu Borik. Udaljenost kampa i festivala je nekih 15-ak minuta pješke niz, odnosno uz brijeg. Nije toliko puno za jednom otić, ali problem je što se između bendova ne stigne otić do kampa i vratiti u slučaju potrebe, a ta potreba ako ništa drugo mogla bi biti nešto pojesti i popiti ili malo odmorit budući da su na samom festivalu cijene bile prilično visoke. Neki će reći to su cijene prilagođene Europi, ali mi još nismo nikakva Europa i daleko smo od toga pa mi je i dalje previše dati 15kn za 0,4l piva ili 30-35kn za manji hamburger ili slično. Što se sjedećih mjesta tiče na cijelom festivalu našao se samo jedan natkriti šator sa klupama koji je u trenutku kiše bio pretrpan. Odlično je sjesti na plažu uz more, ali nekada nakon 10-ak minuta već počinje žuljati sve to silno kamenje i jednostavno bi neka klupa odlično došla. Ono što svakako moram pohaliti su kemijski wc-u koji nisu bili zmazani i smrdljivi kako to zna obično biti, nisam siguran ide li ta pohvala publici ili organizatoru na održavanju. Na info pultu kod ulaza mogao se kupiti raspored bendova i karta događaja, ono što smo primjetili da nije bilo press šatora koji je bio označen, a isto tako ni Silent Party-a koji je bio najavljen i označen. N eznam koji je razlog tomu, međutim ljudi se nisu baš žalili tako da mislim da nije baš falilo.

Nakon što smo stigli, digli šator i vidjeli koga sve ima u kampu, odšetali smo dolje da vidimo kako to izgleda. Prvi dan svirao samo AC/DC tribute na malom stagu-e kraj plaže, nakon čega smo se vratili u kamp i lagano na spavanje. Drugi dan buđenje, odlazak do dućana i shvaćanje da nije baš puno toga ostalo u dućanu nakon gladne mase, a nakon toga otišli smo pogledati E.N.D, odličan zadarski bend koji je otvorio main stage ovog Metalfesta, no zbog tehničkih problema zasvirali su samo par pjesama, zahvalili se i završili.
Nakon njih na stage stupaju Fleshgod Apocalypse i rade kaos unatoč tomu što je bilo dva popodne i sunce je nenormalno udaralo, dali su sve od sebe i pokrenuli publiku. Poslije njih na kratko smo trebali skoknut do kampa i onda se vraćamo na Triptykon za koje smo zaključili da bi puno bolje sjeli ljudima da su svirali po noći zbog atmosfere, sve u svemu odradili su svoj set dosta dobro i prepustili stage zabavnjacima Alestorm koji su po običaju zabavili i rasplesali publiku, a mi smo malo skoknuli do drugog stage-a pogledati koprivnički Flamethrower koji promoviraju novi album izdan pred koji tjedan. Ubrzo se vraćamo na glavni stage pogledati Legion of the Damned koji su razvalili stage svojim death/thrash zvukom i aktivirali publiku dobro poznatim stvarima poput „Sons Of The Jackal“ ili „Werewolves Corpse“, a nakon njih slijedi Moonspell koji također promoviraju novi album pa su odsvirali par novih stvari, ali i stare hitove poput „Vampiria“, „Opium“, „Alma Mater“ i završili sa „Full Moon Madness“. Frontman Fernando na početku je izašao sa nekom pomalo smiješnom srebrnom kacigom koju je tijekom koncerta ipak skinuo. Neki su došli čuti samo ovaj bend i publika se opako skuplja dok se priprema oprema za Hypocrisy, a onda i svirka kreće. Žestoko od početka, publika zadovoljna maše glavama i viče za još. Zvuk nije baš najbolji bio no to nije umanjilo doživljaj koji pruža slušanje „Weed Od The Weak“, „Adjusting The Sun“,“Eraser“ i ostalih uživo. Njihov nastup je bio prepun iznenađenja, za početak sasvim nenadano netko od njihove ekipe uletio je na stage, preuzeo mikrofon i poručio svima kako je danas Peteru rođendan te je tehnička ekipa zajedno s publikom otpjevala ”happy birthday”. Koncert se nastavlja, ali usred pjesme gase se svjetla i pojačala, za već koji tren dva reflektor su proradila skupa sa razglasom na što su se momci samo nasmijali i nastavili svirati u polumraku dok nisu popravili ostale reflektore.

Nakon njih sve se priprema za healinere prvog dana, a to su Blind Guardian. Redali su dobro poznate stvari „Fly“, „Nightfall“, „Valhalla“, „Bard’s song“ i odlično komunicirali s publikom te ih držali cijelo vrijeme raspoloženima za suradnju. Meni su iskreno nakon prijašnjih malo žešćih bendova već pri kraju pomalo dosadili, ali svejedno sam veselo slušao „Mirror, mirror“ koju su odsvirali zadnju, zahvalili se i prepustili pozornicu zadnjem bendu prvoga dana, varaždinskom Cold Snap-u. Dio ljudi je otišao u kamp, ali dovoljno je ljudi ostalo podržati Cold Snap i napraviti atmosferu. Uz pokoju staru stvar, većinom su odsvirali stvari s albuma „Perfection“ i za kraj rasplesali prisutne sa njihovom verzijom pjesme „Bongo Bong“, zahvalili se i otišli, a mi smo lagano krenuli do kampa družiti se do kasnih noćnih sati i onda na spavanac.
Slijedeći dan buđenje i traženje hrane, preko puta kampa nalaze se dva dosta dobra fast food-a sa prihvatljivim cijenama, a malo niže nalazi se dućan u kojem već oko 11 sati nije bilo baš puno piva i namirnica, ali snašli smo se. Među zanimljivijim bendovima prvi nastupaju Septich Flesh koji su odlično odradili svoj death metal nastup nakon čega odlazimo do drugog stage-a na melodeath bend Ashes of  Eternity sa promijenjenom postavom. Bilo ih je super gledati kad se skupilo puno poznate ekipe sa koncerata od prije i nešto malo kiše što je počelo nije previše ometalo njihov nastup. Malo odmora i na glavnu pozornicu stupa Vader, kiša nešto pada no publika divlja. Žestok nastup i divljanje publike završili su sa „God Is Dead“ i stage prepustili folkerima Eluveitie koji su mi bili bolji nego kad sam ih zadnji put gledao izvodeći svoje najpoznatije stvari poput „Inis Mona“ ili „Thousandfold“
pa čak i „A Rose For Epona“ sa novog albuma sa ženskim vokalom. Violinistica rodom iz Hrvatske obratila nam se na materinjem jeziku govoreći kako im je čast opet svirati kod nas te je pohvalila pjevača da je naučio nešto hrvatskog na što je on uzviknuo – „mamurluk“. Malo promjene opreme i počinju Symphony X, jako kvalitetna svirka međutim meni pričično dosadno pa nema nekih posebnih dojmova. Nakon borbe s leukemijom Nergal i njegov Behemoth nastupili su nakon Symphony X i žestoko rasplamsali stage. Bez pozdrava i najavljivanja pjesama su došli odsvirali i isto tako otišli, mislim da se osjetilo na publici da im fali malo „nabrijavanja“ sa stage-a, ali svejedno „Ov Fire And The Void“, „Slaves shall serve“, „Conquer all“ i na moje veselje „Christians To The Lions“ odlično su popračeni ovacijama. Kiša je već žešče padala, no publiku to nije smetalo dok su počeli headlineri drugog dana– Kreator. Od „Violent Revolution“, pa preko „Enemy Of God“ i tako do kraja publika je divljala, a isto tako i kiša pa smo se mi nekako uspjeli malo skloniti u prenatrpani šator i od tamo vidjeti
koncert. Kreator su cijelo vrijeme publiku navodili da viču „Fuck the rain“ ili „We don’t care about the rain when we have Kreator“, dok je kiša lijala k’o iz kabla, no sav taj doživljaj dao je najvećim fanovima još veću energiju. Kasnije smo zadovoljni otišli sa Kreatora u kišnu noć prema kampu.
Stigao je i zadnji dan i na sreću vratilo se sunce te smo stavili mokru robu na sunce i otišli na plažu. Odjednom su počele svakakve glasine o promjenama termina, otkazivanjima i sličnome te smo žurno krenuli do festivala vidjeti o čemu je riječ. Nažalost, glasine su bile istinite, W.A.S.P. i Dark Tranquillity otkazali su svoje nastupe, a raspored je promijenjen tako da u trenutku kada smo došli nitko nije svirao, a prvi koji se pripremao bili su Ensiferum. Imali smo nešto više od sat vremena, pa smo se vratili u kamp i tamo nove glasine, navodno su Megadeth tražili promjene termina na koje Dark Tranquillity nisu stigli pa su morali otkazati, a nisu dopustili W.A.S.P.-u da svira poslije njih isto kako se pričalo da u vrijeme kada svira Megadeth nijedan bend na drugom stage-u ne smije svirati. Ne znajući kome da vjerujemo i odakle sve te priče dolaze, otišli smo pogledati Ensiferum koji su ubijali svirkom i najavili novi album te odsvirali jednu novu stvar uz „Lai lai hei“, „From afar“, „Iron“. Nakon njih dolaze Fear Factory koji su mi prošli put kada sam ih gledao bili puno bolji, ovoga puta clean vokal je bio užasan, ali odsvirali su stvari sa novog albuma za sve fanove koji su ipak mahali i vikali u prvim redovima. Promijenjeni raspored nam donosi već u 8 sati Megadeth. U početku se tek nekolicina razočaranih koji su ozbiljno shvatili glasine počela derati „We want W.A.S.P.“ i dizati srednjake prema momcima na pozornici. S vremenom taj broj se iz sekunde u sekundu povećavao tako da je nezadovoljna rulja nadglasala onu koji su uživali u Megadeth-ovom nastupu. Počele su letjeti flaše, ljudi su pisali svašta po sebi i pokazivali im to, a tako su pokazivali i svoje gole stražnjice da izraze nezadovoljstvo. Kap koja je prelila čašu bio je kamen koji je poletio prema pozornici nakon čega Megadeth nakon 50-ak minuta svirke odlazi sa stage-a bez povratka, a tonac se dolazi ispričati što je ovako završilo. Neki sretni, neki bjesni i ovo će još dugo biti tema rasprava što se ustvari dogodilo i kako je trebalo reagirati i tko je kriv.
Da ne padne sve u vodu pobrinuli su se Death Angel i imali definitivno najbolji nastup dana. Odlično raspoloženi podivljali su na stage-u, bilo ih je na sve strane, publika se skupila u velikom broju i odlično ih podržali na što su oni u ime zajedništva odsvirali „Kill As One“. Zahvalili su se svima i prepustili pozornicu Steelwing-u koji su zatvorili ovaj Metalfest.
Sve u svemu kao što i svaki festival u početku tako i ovaj je imao par propusta u organizaciji, no mislim da je dosta dobro prošao jer se većina ekipe vratila zadovoljna. Svakako nam je drago da se nešto ovako napokon dogodilo u Hrvatskoj. Već su počele rasprave kakvu smo sad sliku bacili na sebe ovim kamenovanjem, međutim sudeći prema navijačima koji okolo divljaju i neznam je li ovo stvarno puno utjecalo na sliku kakvu već imaju o nama. Mislim da su svi ostali bendovi uživali u festivalu jer su stvarno dobro prihvaćeni i podržani. Sada čekamo da vidimo hoće li se ovako nešto ponoviti i sljedeće godine, a nadamo se da hoće.

FESTIVALSKA FOTO GALERIJA!

Izvještaj: Tomislav Crnković
Foto: Elena Crnković