Dan 0 – dolazak

Uputili smo se iz Koprivnice u ranim jutarnjim satima s vozilom punim do vrha prema slovenskoj prijestolnici metal glazbe, gradu Tolminu. Na granici nismo imali nikakvih problema, iako smo vozili abnormalne količine hrane i pića. U 9 sati smo stigli na mjesto kampa i unatoč velikoj popunjenosti pronašli mjesto u “maloj Njemačkoj“ Prvi put smo došli s osobnim vozilom te vidjeli zgodno mjesto i utaborili se. Tek nakon toga smo postali svjesni da smo okruženi velikim brojemm njemačkih metalaca. Ovo nam je bio treći dolazak, ali neke stvari su se promijenile od 2010. Unatoč tome, atmosfera je ostala ista. Iako nije bilo službenog programa, događaja nije nedostajalo. Na jednom od ulaza nalazila se pozornica na kojoj je publiku zagrijavao talijanski bend Post Execution Područje kampa je u večernjim satima bilo popunjeno do maksimuma i mogla se čuti glazba iz pojedinih tabora do ranih jutarnjih sati.

Dan 1

Prvi dan je protekao u odličnom raspoloženju, ali naletjeli smo na neke promjene koje su nas rastužile. Metalcamp se ove godine održava zadnji puta pod ovim imenom, pa od sljedeće godine ovaj izvanredni festival mijenja ime u “Metaldays“. Prvo poslijepodne uputili smo se na 2nd stage u isčekivanju hrvatskog benda Sufosia, no ostali smo iznenađeni kad se nisu pojavili na pozornici, te smo saznali da su iz zasad nepoznatih razloga otkazali nastup. Na main-stageu jedan od headlinera koje smo vidjeli je bio Testament. Dečki su odsvirali svoju festivalsku listu bez greške i zagrijali su publiku za ovaj petodnevni metal događaj, uz hitove “Native Blood“ i “More Than Meets The Eye“. Nakon njih na stage dolaze Machine Head, koji su doveli publiku do ekstazičnog stanja i podigli atmosferu na nivo koji ovakav festival zaslužuje, uz hitove “Old“, “Locust“, “Aesthetics Of Hate“, “Halo“, “Ten Ton Hammer“ i “Davidian“. Nakon “Machine Heada“ smo se uputili na 2nd stage, gdje je svojih sat i pol slave imao švedski black- metal bend Dark Funeral. Njihov performans bio je tipičan za black metal glazbu, a kontakt s publikom je također bio na visokom nivou s pjesamama poput “The Secrets Of The Black Arts“, “Slava Satan“, “Hail Murder“ i “My Funeral“. Uz to moram pohvaliti i bubnjara Nilsa Fjellströma (Dominator), koji je izvanrednom brzinom i preciznošću odradio svoj posao, te novog pjevača Stevea Marbsa ( Nachtgarm), a potom i gitarista Mickea Svanberga (Lord Ahriman) koji je na kraju skočio s bine i protrčao ispred prvog reda publike i pozdravio se s njima.

Dan 2

Nakon kratkoročnog sna bili smo spremni za drugi dan festivala. Festival ovog razmjera ima mnogo sadržaja za ponuditi tijekom dana, ali nama najbolje je relaksacija uz rijeku  Soču, koja pruža jedinstvenu ljepotu i osvježenje kakve samo alpske rijeke mogu pružiti. Nakon cjelodnevnih koncerata na oba stagea, jedan od prvih zamjetnijih bio je nastup finskog folk-metal benda Finntrolla. Od samog početka nastupa atmosfera je bila vesela, a bilo je i plesa uz pjesmu “Trollhammaren“ Nakon Fintrolla dolazi Kataklysm, kanadski veterani death-metala koji su pokazali zavidno znanje u komunikaciji s publikom. Uspjeli su pokrenuti vjerojatno najveći val “body surfera“ na Metalcampu. Uz to, naveli su publiku da dokaže da je ovaj festival poseban time da su inicirali ogroman “circle pit“ to jest “mosh pit“. Publika je cijelo vrijeme bila zagrijana, a pogotovo se vidio masovni  “headbanging“  uz pjesme poput “Iron Will“ i “Taking The World By Storm“. Poslije njih nastupaju Paradise Lost u već malo opuštenijoj atmosferi uz pjesme “Faith Divide Us – Desth Unite Us“ i “Say Just Words“, kojima njihov nastup nije potaknuo mnoge emocionalne izljeve. Nakon njih nastupa legendarni švedski death-metal bend At The Gates, na kojima se atmosfera opet užarila uz hitove “Slaughter Of The Soul“, “Blinded By Fear“ i “Terminal Spirit Disease“. Jedan od zamjetnijih događaja na 2nd stageu bio je i nastup američkog deathgrind-metal benda Cattle Decapitationa, kojeg smo vidjeli po prvi puta, a to je ujedno bila pokretačka sila koja je mnoge dovela pred drugu pozornicu.

Dan 3

Treći dan uputili smo se na glavni stage gdje je svoj nastup imao američki tehnički death-metal bend Nile, koji je tek zagrijavao publiku u kasnim poslijepodnevnim satima, između ostalih s poznatijom pjesmom  “Sarcophagus“. Nakon njih slijedi nizozemski simfonični-metal bend Epica, na kojemu smo čuli lijep glas Simone Simons na pjesmama poput “Consign To Oblivion“, “Cry For The Moon“ i “Unleashed“. Nakon njih nastupili su švicarski folk-metalci Eluveitie, koji su okupili i potaknuli tisuće i tisuće ljudi na suradnju i razveselili ih svojim najvećim hitom “Inis Mona“. Nakon njih, na nastupu Korna okupio se ogroman broj ljudi koji su vjerojatno došli vidjeti nastup ovog američkog benda, iako većina te publike nisu bili njihovi fanovi. U prvom dijelu koncerta dominirale su pjesme s novog albuma koje nisu potakle velik broj ljudi na interakciju s glazbom i bendom. Većina publike je samo stajala i gledala prema pozornici tako dugo dok nisu počeli svirati pjesme sa starijih albuma. Te su stvari bile okidač određenom broju publike koji slušaju Korn. Na pjesmama poput “Falling Away From Me“, “Freak On A Leash“ i “Here To Stay“ publika je živnula, ali ta živost je neusporediva čak i s reakcijama publike na mnogo manje poznate bendove. Basist grupe Fieldy nije nastupio na koncertu zbog obiteljskih razloga, pa ga je zamjenio basist Ryan Martinie iz benda Mudvayne. Sve u svemu, nastup Korna je ispunio očekivanja koja su bila vrlo niska. Svaka čast momcima, ali na festivalu ovoga tipa nije im mjesto.

Dan 4

Četvrti dan nakon odmora u kampu i popodnevnog opuštanja uz rijeku Soču, krenuli smo na glavni stage, gdje smo iščekivali svima nama dragi finski folk-metal bend Korpiklaani. Publika je bila jako vesela i nasmijana samom pojavom grupe na pozornici, a kad su počele izvedbe poput “Vodka“ i “Happy Little Boozer“, moglo se vidjeti mnoštvo grupnih plesova, a također i cijelih obitelji s malom djecom. Nakon njih vidjeli smo još grupe poput Edguy i Hatebreed, koje su zadovoljile svojim nastupom, kvalitetnim i bez greške, dodatno zagrijavajući publiku prije nastupa headlinera tog dana, švedskih vikinga Amon Amarth. Počevši s pjesmom “Death In Fire“ i vatrenim efektima, moglo se zaključiti da će ovo biti još jedan fantastičan, vatren i pravi vikinški death-metal koncert, kakav samo oni mogu pružiti. Mnogobrojna publika je od prve do posljednje pjesme pjevala i “headbengala“, pogotovo na hitove poput “The Pursuit Of Vikings“ i “Guardians Of Asgaard“, na kojima se publici obratio i sam pjevač Johan Hegg, pokušavajući im pomoći s tekstovima pjesama. Na kraju dana još smo vidjeli njemački grindcore/death metal sastav Milking The Goatmachine, koji je također izazvao zanimanje mnoštva publike svojim scenskim nastupom, na kojemu je svaki član nosio kozju masku na glavi. Pošto su noviji bend i nismo ih puno slušali niti upoznali, mogu reći da su zanimljivi i drugačiji, a nešto novo uvijek dobro dođe.

Dan 5

Peti i posljednji dan koncertnog djela je tako stigao u “pakao nad rajom“. Već ionako iscrpljeni od prethodnih dana, poslijepodne nakon odmora pohitali smo pred glavni stage,  za vrijeme nastupa njemačkih veterana thrash-metala, grupe Sodom. Već se okupilo dosta publike i finalni dan je započeo opet istim, žestokim ritmom. Nakon njih slijedi nastup legendarnog Petera Tagtgrena i njegovog projekt-benda Pain. Sama njegova pojava je  izazvala sreću i divljenje ne samo velikih fanova Paina, već i drugih, budući da je poznat i iz benda  Hypocrisy. Uz dobru metal-electro glazbu malo za promjenu, bilo je i komunikacije s publikom, sve je teklo glatko, tako i završna stvar “Shut Your Mouth“, koja je razveselila mnoštvo prije nastupa headlinera posljednjeg dana, švedskih power-metalaca, grupe Sabaton. Tako je uvod u njihov nastup započet pjesmom “The Final Countdown“ grupe Europe. Nakon toga bend dolazi na pozornicu i  slijede hitovi poput “Ghost Division“, “Panzer Battalion“, “Cliffs Of Galipolli“, “Midway“, “Attero Dominatus“, “The Art Of War“ i “Primo Victoria“, te jedna s novog albuma, “Carolus Rex“. Izvanredna komunikacija između pjevača Joakima Brodena i publike od samog početka do kraja ukazala je na obostrano zadovoljstvo, tako da je čak bilo i surfanja po publici u šatoru i brodiću od strane ludih fanova, kako ih je on sam nazvao.  Nakon odličnog nastupa Sabatona prošetali smo kroz “merchandise area“ gdje stvarno ima svašta za kupiti, od razno raznih stvarčica, obuće, odjeće, nakita i cd-ova bendova koji nastupaju, do ostalih bendova i svega što ima veze s metal i rock glazbom i došli smo do 2nd stagea, gdje je nastupio domaći black metal bend. Noctiferia je ove godine imala zadnji nastup na 2nd stageu i kao i uvijek pružili su veličanstven doživljaj. Promovirali su svoj posljednji album “Death Culture” pa su se mogle čuti mnoge pjesme s istog, ali i stariji hitovi poput “Fond of Lies“. Giani je po običaju imao vrlo dobru komunikaciju s publikom, koja je jako dobro reagirala na svaku odsviranu notu, a po prvi puta na njihovom nastupu imali smo priliku vidjeti i čuti ženski back vokal kod izvođenja pjesme „Samsara“.

Eto, došao je kraj još jednom ali i posljednjem Metalcampu pod tim imenom. Sveukupno, bilo je dobro i nadamo se da se neće mnogo promijeniti s novim imenom i da će taj duh festivala, atmosfera i sve ostalo ostati isto koliko god je moguće, baš kao i posljednjih devet godina.

METALCAMP 2012 – FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Marko Komes
Foto: Matija Gudlin