NOVO MJESTO ZA PAKLENI UŽITAK

Poslije 13 godina od početka održavanja ovog festivala, TUSKA je prvi put održana na novoj lokaciji. Umjesto kao do sada u parku Kaisaniemi, u samom centru Helsinkija, premješten je u lučku industrijsku zonu Suvilahti (oko 2km od prethodne lokacije), gdje je održan 22. 23. i 24. 07. Ovim mjestom dominira (vrlo simbolično) ogromni rezervoar (bar 40m u promjeru), napravljen tko zna kada od čeličnih ploča, obojen u crnu ispranu boju. Ako je nešto stvarno heavy metal onda je to to.

Čim zakoračite u festivalsku zonu, odmah upada u oči da je prostor mnogo veći, gotovo pravilni izduženi pravokutnik, ali i to da nema ni jednog jedinog drveta. Nema više onih scena kao na staroj lokaciji, da se mnoga društvanca udobno smjeste na zelenu travu, u hladu drveća, ponesu cugu od kuće, i tako gotovo kao na obiteljskom izletu slušaju gromoglasnu muziku sa okolnih bina i da sutra pričaju kako su bili na festu. Sada je to užareno sunce nad vama, užareni asfalt pod vama, i pakao na bini pred vama, divni uvjeti za tusku (bol na finskom), definitivno nema više mjesta “šminkeraju”. Pa…. kada sam već spomenuo šminku, moram sa žaljenjem konstatirati da je pojava gothic girls ove godine gotovo sasvim zamrla na TUSKA festu. Primjetio sam 2, 3, 4… zalutale, a kakve su bolje i da nisu.

Prvi put su na ovom festivalu bile četiri bine na kojima je bio raspoređen 51 sudionik. Tri su bile montažne, dok je četvrta bila u jednoj od zgrada tog industrijskog kompleksa. Na toj bini je svakog festivalskog dana održavan i TUSKA disco (od 22h do 04h) poslije službenog programa, i moramo spomenuti da je jedne večeri DJ bio Jyrki 69.

S obzirom da je to ovoga puta prostor dozvoljavao, broj bendova sudionika je bio veći nego do sada. Tu su najviše na dobitku bili bendovi koji još uvijek traže širu afirmaciju, jer su se na četvrtom stage-u mogli predstaviti zainteresiranima. Izbjegao bih nabrajanje sudionika jer to svako može provjeriti na www.tuska-festival.fi . Kao i uvijek do sada, moji favoriti su bili među domaćim snagama, i kao i uvijek do sada oni su opravdali očekivanja pa mogu reći čak ih i nadmašili.

Pravi vrhunac festivala je bio trećeg dana (što je i logično a vjerojatno i od organizatora očekivano) kada su nastupili Amorphis i Turisas. Oba benda imaju objavljene nove albume ranije ove godine, tako da je ovo bila i posebna prilika za “krunu” njihovog promotivnog predstavljanja domaćoj publici. TUSKA je ipak TUSKA, nešto posebno među brojnim metal festivalima u Finskoj.
Za sve bendove je bilo fotkanje iz photo pit-a tijekom prve tri pjesme osim za Amorphis. U njihovom slučaju je to bilo tijekom 4. 5. i 6. pjesme zbog brojne pirotehnike. Bljuvale su vatre, letjele rakete, pucale bombe, dok su pripremljeni photo lovci nervozno izoštravali svoje teleobjektive. Moram priznati da mi je taj pirotehnički šou bio malo overdose, jer nekako gura muziku u drugi plan, ali na sreću to je jedino što im se može “zamjeriti”. Amorphis je bio fenomenalan!

Odmah poslije njih su nastupili Turisas, ali ne na main Radio Rock stage-u, već na nešto manjem EMP stage-u. Pošto su te dvije bine jedna uz drugu, kompletna publika se samo malo pomaknula. Moja najveća očekivanja na festivalu su bila vezana za nastup ovog benda, i sa zadovoljstvom mogu da kažem da su i premašena. Ovaj bend pratim još iz perioda prije objavljivanja prvog albuma, a sada poslije trećeg albuma i ovakvog živog predstavljanja, jasno je da su u konstantnom i rapidnom usponu. Posebno je zanimljivo gledati (i slušati) u jednoj metal postavi violinu i harmoniku u prvom planu kako razvaljuju. Energija koju je Turisas slao sa bine, ostala bi nedostižna i za mnogo afirmiranije bendove sa svim Marshall-ima ovog svijeta zajedno. Mathias Nygard i njegova temperamentna ekipa su prosto “počistili” sve utiske bendova koji su nastupili prije njih, a headlineri Amon Amarth su zvučali kao pitome mace poslije njih (iako su bili odlični), zatvarajući treći dan festivala.

Od stranih bandova bi istakli nastup Blind Guardiana drugog festivalskog dana, koji su kao i uvijek u Helsinkiju imali veliku podršku fanova. O kvaliteti svirke tako iskusnog banda suvišno je pričati, a sigurno je da im motivacija u Helsinkiju ne može nedostajati.

Glavna atrakcija prvog dana je bio švedski sastav Arch Enemy, čija je agresivna, gotovo divlja pjevačica Angela Gossow dala publici ono što su očekivali, totalnu agresiju. Naravno, za to je bila nagrađena adekvatno euforijom među fanovima.
Iako je sasvim drugačija muzička priča, Epica je također pobrala jako mnogo simpatija, moglo bi se reći poštovanja. Nema baš mnogo metal bandova sa tako lijepim visokim vokalom (EH! Gdje su stari Nightwish…), a publika u Helsinkiju zna to cijeniti. Najveće iznenađenje na festivalu za mene (ne i za većinu prisutnih, moram priznati) bio je švedski sastav Ghost. Pokušati ću se opravdati za kašnjenje na photo session (tijekom prve tri pjesme) i nedostatak njihovih fotki, istovremenim početkom koncerta Enslaved na kome sam se malo duže zadržao. Njihov nastup je kombinacija nešto “mekšeg” heavy zvuka i teatarskog performansa vokala Papa Emeritus-a I (Tobias Forge-a), koji se pojavljuje u crnom kostimu pape i maskom lubanje. Završna pjesma je bila Ritual, čiju snimku možete videti na youtube-u. Veoma je zanimljiva njihova obrada “Here Comes The Son” od Beatlesa (koje inače nikada nisam volio), i nemojte se čuditi (kao ja) ako ju poslije gledanja odnosno slušanja na youtube-u počnete pjevušiti. Dakle, bend u odorama monaha, i vokal obučen kao malo “pocrnijeli” papa, sviraju malo satanic music, hmmm… bila bi spremljena divna vatrica za njih u prošlosti.

Kada sabirem utiske sa ovogodišnjeg TUSKA festa, ne bih rekao istinu ako bih tvrdio da mi je ovo najbolji do sada, od 9 na kojima sam bio (ali to je samo subjektivan utisak, objektivno je sasvim drugačije), mogu sa sigurnošću potvrditi da festival i dalje raste i da potpuno opravdava svoje postojanje. Naravno, jedva čekam sljedeći.

Izvještaj i foto: Miloš Ristić -Jeskanen