Šesti po redu T-Mobile Inmusic Festival prvog je dana na Jarunu okupio oko 20000 posjetitelja. Sunčano vrijeme pridonijelo je ugodnoj i opuštenoj atmosferi koja se mogla osjetiti već pri ulazu na Jarun gdje su mnogi posjetitelji umjesto organiziranog prijevoza izabrali laganu šetnju do ulaza u festivalski prostor. Oni koji su došli malo ranije izbjegli su gužve koje su vrhunac dosegle oko 19 sati. No, jednom kada se ušlo bez duljeg čekanja stizalo se do bonova, pića i hrane (koja je ovu godinu osim standardnog mesnog menija, posjetiteljima nudila zaista raznovrsnu kuhinju).

Već oko 17 sati prvog dana malobrojna publika dobila je priliku čuti Off Duty na glavnom, Dina Jelusica na World Stageu i Dječake na Hidden Stageu. Uslijedili su nastupi Mika Male, koji su svojim prepoznatljivim zvukom stvorili poseban ugođaj za stotinjak posjetitelja, te Partibrejkersa koji su tek nekolicinom hitova poput »Kreni prema meni« i »Hipnotisana gomila« uspjeli izazvati življu reakciju većine prisutnih. Otprilike istovremeno, na drugom su stageu Orange Stripsi i Superhiksi otvarali prostor za nastup Gentlemana, jednog od najuspješnijih europskih reggae glazbenika, koji je taj naziv svojim nastupom i opravdao, zabavljajući zamjetan broj posjetitelja punih sat i pol neprestano izražavajući oduševljenje hrvatskom publikom i obećavši povratak u naše krajeve. Na istom stageu nešto kasnije, publiku je oduševio bombastični nastup članova portugalskog benda Buraka Som Sistema.

Obećanje o povratku u Hrvatsku također su dali i članovi najiščekivanijeg benda prve večeri – Arcade Firea. Oni su na gotovo jednoipolsatnom koncertu izborom pjesama napravili dobar presjek svoja dosadašnja tri albuma, odsviravši primjerice »Keep The Car Running«, »Wake Up«, »Ready to Start«, »The Suburbs« te publici, za koju mi se ipak čini da njezin veći dio još uvijek otkriva Arcade Fire, uz zanimljive projekcije na video-zidu pružili energičan, zabavan i kvalitetan nastup.

I dok su Arcade Fire i Gentleman uveseljavali najveći broj posjetitelja, onaj dio koji se odlučio na posjet Hidden Stageu nije pogriješio. Tamo ga je dočekao jedan posve drukčiji glazbeni izričaj u obliku srpskog benda Goribor i hipnotička atmosfera koja nudi čisto uživanje u glazbi. Ako je vjerovati onima koji su prisustvovali nastupu The Døa, i to je vrijedilo poslušati.

Za kraj, nastup dobro poznatoga Jamiroquaija – Jay Kay s neizbježnim šeširom i bend održali su profesionalni nastup bez previše priče, ali s puno plesnih ritmova i nizanjem svima dobro poznatih hitova poput »Cosmic Girl«, »Little L«, »Love Foolosophy«, »Deeper Underground« rasplesali su većinu jarunske publike. Oni nadobudniji, nastavak zabave mogli su pronaći na dodatna dva stagea: Kupola i Night Stage ili ako su bili strpljiviji i voljni čekati u redu mogli su uživati na Silent Partyju sa slušalicama na ušima.

Drugi dan jaruskog festivala otvorili su Corto, Pink Studio i Luft. Na drugom stageu uskoro su se istaknule Tričke, zagrebački pop-punk bend, koji je uveseljavao publiku pripremajući ih za nastup Elementala. Elemental je svojim albumima prikupio niz hitova koje je redao na standardno dobro odrađenom nastupu. Dubioza kolektiv dobro je znan hrvatskoj publici (a gostovali su i na prošlogodišnjem T-Mobile INmusic Festivalu) koja se u velikom broju okupila i dobro reagirala na njihov energičan nastup. No, oni koji su Elemental i Dubiozu čuli dovoljan broj puta sigurno se se uputili na treći stage na nastup nečega što se zove Retro Stefson. I vjerojatno doživjeli najveće iznenađenje festivala. Ako bi trebalo proglasiti najzabavniji nastup ta bi titula sigurno pripala ovom islandskom bendu (i to neovisno o glazbenom ukusu). Mješavina popa, disco-housa i world-musica koju sviraju ovi, naizgled tinejdžeri, čija kvaliteta, uzgred rečeno, uopće nije sporna upotpunjena je animatorom benda Haraldurijem Arijem koji je publiku oduševljavao vlastitim plesnim nastupima ali je i natjerao da bude ravnopravni sudionik njegovih zabavnih koreografija.

Uslijedio je nastup alter-rock benda TV on the Radio, koji je proveo publiku kroz svoj cjelokupni opus (»Dreams«, »Staring at the Sun«, »Repetition«, »Red Dress«…), te se može se svrstati u sam vrh nastupa cijelog festivala čemu svjedoči mnogobrojna publika koja se zadržala na koncertu do samog kraja izazvavši iznenađenje benda i još jedno obećanje o povratku. Možda je to na kraju ispao i bolji izbor od samog Cypress Hilla od čijeg se nastupa očekivalo malo više, ali podignuvši tempo pred kraj publika se ipak uspjela zabaviti, pa će joj dijelovi koncerta ipak ostati u dobrom sjećanju.

Istodobno, na trećem stageu korektno odrađeni nastup Mastodona zadovoljio je onaj dio publike koja voli nešto tvrđi zvuk, ali se time istodobno osjetio manjak zastupljenosti takve vrste glazbe što ostavlja prostor za doradu.

Među posljednjima nastupali su na Hidden Stageu jedan od kvalitetnijih hrvatskih bendova Overflow dok je The Streets zagrijavao publiku koja je na svoje došla nastupom Grindermana. Iznimno energičan nastup, komunikacija s publikom, kvaliteta izvedbi primjerice »Mickey Mouse and The Goodbye Man«, »Get It On«, »Heathen Child« pružili su nezaboravan doživljaj svim okupljenima.

Time je završio drugi dan ovogodišnjeg T-Mobile INmusic Festivala koji se pokazao zabavnijim, raznolikijim i zamjetno kvalitetnijim od prvoga. Ako bi se zamjerke isticale onda bi, kao što je to uobičajeno za ovakvu vrstu događanja pa time možda i neprimjereno, na prvome mjestu kritika pala na satnicu. No, osobno me muči izbor headlinera i ne mogu se oteti dojmu da su mnogi nastupi na glavnom stageu znatno podbacili posebice u odnosu na one na ostalima, a dovođenje već »prožvakanih« ili »stoput« viđenih izvođača više stvarno postaje dosadno (iako je to problematika šira od ovog festivala). No, T-Mobile INmusic Festival i ovu je godinu pružio mnogo za publiku željnu kvalitetnih glazbenih zbivanja i festivalskog ugođaja, pa ćemo s nestrpljenjem čekati i sljedeći.

 

Izvještaj: J.D.

Foto: Elena Crnković