Već je postala tradicija svih ljubitelja prirode, dobrih ljudi, dobre hrane, crvene,žute i zelene boje ali prvenstveno dobre muzike da se u 7. mjesecu dogegaju na Monumente u Puli i svjedoče spektaklu..

Naime. Ove godine održan je deveti po redu Seasplash festival. Hvala Seasplah, hvala sunce, hvala dobri ljudi, hvala svima i svemu što su omogućili tri dana čistog savršenstva, čiste uživancije i hedonizma. Hvala.

 

1.dan

Ranojutarnje buđenje, zadnje kupanje, užurbano pakiranje, opraštanje od Vodica i polazak za Pulu do koje nam je trebalo kojih 8 sati vožnje. Nakon osmosatnog drdanja po predivnim nam hrvatskim cestama dolazimo do finalnog odredišta i zadnjeg stadija našeg ovogodišnjeg ljetovanja.

Nakon dolaska u Pulu trebalo je samo još pronaći brodić koji vozi do Seasplasha, platiti 15 kn kartu te se zavaliti na klupici i preživjeti narednih desetak minuta iščekivanja i onog dječačkog uzbuđenja na valovima prelijepog nam istarskog dijela Jadranskog mora.

To je to. Došli smo. Avantura počinje. Na upadu je bilo nekih poteškoća oko moje akreditacije, ali je ljubazni striček zadužen za te stvari bez nekog velikog napora i provjeravanja točnosti i postojanosti moje akreditacije zapisao moje ima na listu akreditiranih (hvala, ne zato što nisam bio na popisu, već zato jer nam je uštedio kojih sat vremena telefoniranja i čekanja na ulazu).

Ušli smo, uzeli kartu festivala i krenuli tražiti najpovoljnije mjesto za podizanje nastambi. Našli smo ga ni preblizu svemu, ni predaleko od svega. Naravno da samo na naše šatore preko cijelog dana nije pala ni trunka hlada, ali preživjeli smo i to.

Taman smo se raspakirali, podigli šatore i krenuli na koncert kad ono (pogodite što?), kiša. Tužan sam otišao do šatora kako bih zaštitio osobne stvari od novonastale situacije pa sam nažalost propustio neke od izvođača tog dana. No, nakon što sam se vratio ispred pozornice shvatio sam da ni kiša nije uspjela ugasiti uzavrelu atmosferu ni na jednom od pet ovogodišnjih bina – Mainstageu (na kojem su nastupale uglavnom poznatije face), Dubsplash stageu (na koji je rulja uglavnom odlazila nakon Mainstagea i plesala do jutra), Soundsplash stageu (s kojeg su dopirali čudni i zamamni plesni zvukovi), Elektrosplash stageu (s kojeg se cijelo vrijeme puštala elektro glazba) i, naravno, Chillsplash stageu (na koji su se ljudi išli odmarati i uživati u veganskoj hrani i bezalkoholnim osvježavajućim koktelima).

 

2.dan

Nakon burne prošle noći, tužan sam i čemeran skuhao kavu na malom plameniku i dva puta se pomolio Bogu za ljepše vrijeme tog dana. Otišli smo do plaže, ali smo se ubrzo vratili razočarani čistoćom vode i same plaže, a utjehu smo potražili u veganskoj klopi koja je bila jeftina i ukusna, za razliku od skupih i bezokusnih ražnjića. Da ne duljim. Došlo je vrijeme da se krene na Ajzaka. I krenuli smo. I došli smo. I nestalo je struje. Panika. Strka. WTF. Ali struja se ubrzo vraća i još brže nestaje. Nebitno. Atmosfera se ne gasi, ljudi puštaju muziku iz mobitela, iz auta, plešu, cugaju, zabavljaju se i u mraku. Struja se ponovo vraća, a mi odlazimo na Elemental koji je kao i obično rasplesao publiku svojim jednostavnim ritmom i melodičnom glazbom. Kasnije smo otišli i do Dubsplash stagea na kojem su, već domaći, Digitronci (Digitron Sound Sistem) do jutarnjih sati zabavljali rulju koja je pokušavala loviti ritam tijelom, većinu puta neuspješno. Pokušali smo i mi, ali smo ubrzo odustali i sjeli sa strane te uživali u nedefiniranim svemirskim zvukovima.

 

3.dan

Buđenje i brojanje preostalog novca. Nažalost nismo imali dovoljno da isti dan odemo na ovogodišnji novitet, JAHta party, na kojem je po pričama drugih bilo ludo i nezaboravno. No, dobro.

Previše smo se istrošili kupujući vode od 10 kn. I opet cjelodnevno čilanje i izležavanje u hladu te iščekivanje koncerata.

Zadnji dan, tj. noć smo pomno isplanirali kako nebismo opet ostali kulturno zakinuti zbog vlastite loše organizacije.

Naturalna Mistika bila je moj osobni favorit te večeri, odlično su odsvirali klasike legendarnog Marleya kao “No Woman No Cry”, “Jamming” i nekoliko autorskih stvari poput “International Herb” Dečki su stavrno dobro odradili posao, živahni pjevač je stalno stimulirao publiku koja si je dala oduška te se raspjevala i rasplesala na hitove legende. Nakon Naturalne Mistike na Mainstage izlaze Channel One Sound System. Britanci koji kombiniraju roots, rock i reggae glazbu te podižu atmosferu na način da uzvikuju ime boga JAH, što na divno čudo, pali. Nakon dobrih sat i pol svirke dolaze Overproof Soundsystem, a mi odlazimo na Elektrosplash na DJ Sergeja koji je publiku držao na nogama do jutra, no opet smo odustali od plesa jer se meni nemoguće ubaciti u taj ritam. Svaka čast onima koji su u tome uspjeli.

Umorni, strgani, znojni i zmazani odlazimo do šatora te uz dub s obližnjeg stagea tonemo u san.

 

Nadam se da ste barem na trenutak osijetili atmosferu Seasplasha i da sam barem neke potaknuo da iduće godine kupa festivalske karte što prije moguće.

 

Izvještaj: Oto Komljenović
Foto: Tomislav Crnković