Još pod dojmovima prošogodišnjeg Metalcampa, krećemo ponovo prema Tolminu, udaljenom nekih 250 km od Zagreba. Za razliku od prošle godine, ovaj put smo išli autom. Opremljeni svim osim GPS-om (kojeg se nitko nije ni sjetio da nam treba, putovanje bez njega ima svojih čari) stigli smo za otprilike tri, tri i pol sata. Kad smo došli kamp je već bio pun, a mi smo se nakon par seljenja smjestili u šumi pokraj rijeke Soče. Mislim da smo na kraju završili na najboljem mogućem mjestu, jer su nam šatori cijeli dan bili u hladu, a i pozornice, tuševi i plaža su nam bili prilično blizu. Prvi dan još nema koncerata, a navečer kad smo se smjestili dućani više nisu radili, pa smo večer proveli u kafiću u gradu, kao i većina ostalih. Zanimljivo je kako je inače malen gradić Tolmin je tih tjedan dana skroz preplavljen metalcima, a domaći su se očito tome dobro prilagodili pa se iz svakog kafića i restorana dere metal i toče hektolitri piva.

 

Drugi dan. Nakon odlaska u dućane do se opskrbimo sa svim potrepštinama, ostatak prijepodneva i dio poslijepodneva proveli smo na plaži. Soča je stvano ledena, vjerojatno ima oko 10 stupnjeva, ako i toliko, no to nas nije spriječilo da se kupamo. Zbog prevelike vrućine i sunca koje je još jako pržilo odlučili smo propustiti Brujeriu, no odlazimo kasnije na Moonspell. Set lista se sastojala od uglavnom poznatijih stvari, među kojima neizostavne „Luna“ i „Scorpion flower“. Nakon njih slijedi švedski melodic death Arch Enemy. Ovom prilikom promoviraju najnoviji album „Khaos Legions“ koji je izašao ove godine. Mnogobrojna publika pjevala zajedno s Angelom neke od najvećih hitova „We will rise“ i „Yesterday is dead and gone“, ali i one manje poznate pjesme. Zatim slijedi Airborune, bend koji nikad prije nisam slušala a niti me nisu oduševili, naprotiv, bili su mi čak dosadni. Iznenadio me dobar scenski nastup, moram ih pohvaliti zbog toga, no što se tiče muzike jednostavno mi ne pašu. Vrhunac nastupa je bio kad se gitarist popeo na vrh glavne pozornice zajedno s gitarom i nastavio svirati gore. I za kraj prvog dana dolazi Death Angel. Odličan bend iz Kalifornije koji je u svojih sat vremena svirke pokazao kako pravi thrash metal treba zvučati. Meni osobno najbolji nastup te večeri, a prema reakcijama publike zaključujem da bi se mnogi složili samnom.

 

Treći dan. Budući da nam šatori nisu bili na suncu ove godine smo uspjeli spavati i duže od 8 ujutro, a popodne smo ponovo ubijali vrućina na plaži. Prvi bend koji sam vidjela je Katatonia, a svirali su oko 5, 6 popodne. Nisu bili loši, ali ništ posebno. Zatim slijedi nizozemski thrash-death metal benda Legion of the Damned. Dobro su odradili svojih sat vremena i digli publiku na noge. I onda slijedi meni jedan od najboljih bendova ovogodišnjeg Metalcampa – Wintersun. Melodični, žestoki, savršeni. Za kraj dana slijedi Mastodon koji je svo nastup dobro odradio, no razočarao je publiku set listom. Svirali su sve nepoznate stvari koje samo rijetki najveći fanovi znaju, niti jednu poznatu.

 

Četvrti dan. U popodnevnim satima, kad je najjače sunce i vrućina svirao je Trollfest, a budući da su ih puno reklamirali a mi nikad čuli za to odlučili smo se umjesto na plažu odvući do pozornice. Zanimljiv nastup, sviraju folk metal, a pjevač je zabavljao publiku obučen u bocu piva. Nakon toga otišli smo malo proučiti merchandise i ostale štandove, pa se vraćamo na Die Apokalyprischen Reiter, njemački heavy bend sa specifičnom kostimografijom. Skupilo se prilično puno ljudi, što me iznenadilo. Kasnije slijedi melodic death metal bend Kalmah. Napredovali su od prošle godine, tad su svirali na drugoj pozornici na Metalcampu, a ove godine na glavnoj. Odsvirali su sasvim solidno i zabavljali publiku između pjesama.  Nakon njih na red dolaze glavni headliner festivala, legendarni Slayer. Sat i pol svirke i definitivno najveć koncert festivala što se tiče broja ljudi. Između ostalih svirali su naravno i „Angel of Death“, „Raining Blood“, „Bloodline“, „Post mortem“, „War ensemble“ itd. Istovremeno na drugoj pozornici svira black metal bend Taake, pred čak prilično mnogo publike, s obzirom da je metara dalje svirao Slayer. I na kraju na glavnoj pozornici black metal Watain. Nakon više propuštenih koncerata konačno sam ih uspjela vidjeti uživo i jako sam pozitivno iznenađena. Dobri su, a scenski nastup najbolji na festivalu ove godine. Bilo je puno vatre, a zbog crvenih svijetla i dima cijela pozornica je izgledala kao da gori. Koncerti završavaju za ovaj dan, no party se nastavlja do jutra.

 

Peti dan. U 5 popodne svira Arkona, a pjevačica zamotana u krzno skače po najjačem suncu. Isti prizor kao i prošle godine, samo mislim da su onda svirali još ranije. Uglavnom, nisu mi nikad bili zanimljivi, nisu ni sad. Slijedi thrash metal bend Suicidal Angels koje moram posebno pohvaliti, svaki put dok ih gledam su sve bolji. Stvarno odličan nastup, atmosfera u publici još bolja, circle pitovi, čak i wall of death. Zatim power metal bend Powerwolf, koji mi je bio zanimljiv prvih par pjesama a što dalje postajali su sve dosadniji. Onda In Extremo. Iz Njemačke su, ali koristili su dosta hrvatskih riječi tijekom nastupa, što me iznenadilo. Muzika meni ne zanimljiva, no imali su puno publike. Slijedi jedan od ovogodišnjih headlinera, Blind Guradian. Jedan od najpoznatijih power metal bendova. Svirali su standardne hitove kao „Mirror mirror“ i „Nightfall“, no začudo, i na razočaranje velikog dijela publike nisu svirali „Valhallu“, svoju možda najpoznatiju pjesmu. Predzadnji dan zatvara Mercenary. Nisam ih prije slušala, ali mogu reći da su ovaj put bili jako dobri.

 

Šesti dan. Zadnji dan. Morali smo još malo iskoristiti plažu i kupanje u ledenoj Soči, ipak je zadnji dan. Prvi bend koji smo gledali taj dan je Belphegor. U svoj stilu, kao i uvijek, obliveni krvlju, sviraju black/death. Termin u 6 popodne po suncu i nije baš najbolje vrijeme za black metal koncert, mislim da bi atmosfera bila puno bolja da su svirali kasnije. Nakon njih Deicide, death metal. Brutalno su odsvirali svoje. Iako su na pozornici skroz statični, ne skaču niti headbangaju, vidi se na njima da uživaju u svojoj glazbi, a i publika isto. I nakon dva death benda dolazi melodični Amorphis. Volim ih inače, i bili su dobri, ali možda ipak malo previše melodični, malo žestine nebi bilo loše. Slijedi njemački heavy metal Accept, a čast zatvoriti ovogodišnji Metalcamp pripala je Kreatoru, njemačkim thrash metal legendama kojima je ovo četvrti nastup na Metalcampu, i kako sami kažu najbolji dosad. Na drugoj pozornici su svirali još pirati Alestorm, a zatim se život seli u beach bar na plaži i nastavlja se do ranih jutarnjih sati.

 

Vrijeme je ove godine stvarno bilo super. Sunčano i vruće svaki dan, kiša povremena po noći ali tek toliko da malo osvježi. Nadamo se da će i sljedeće godine biti takvo. Sve u svemu, još jedan odličan Metalcamp, sveukupno čak bolji nego prošle godine, iako je line-up prošle godine meni bio bolji, i definitivno najlijepše festivalsko područje i priroda oko njega. Vidimo se sljedeće godine.

 

 

Izvještaj i foto: Elena Crnković