BRUTAL ASSAULT 2010.
12.-14.08.2010.
Vojarna Josefov, Češka

Vojarna Josefov još jednom bila je domaćin najvećeg istočnoeuropskog metal eventa – Brutal Assaulta. Ove godine održao se 15. po redu i prisustvovalo je oko 15 000 ljudi. Ove godine u programu su se našla najpoznatija imena svjetske metal scene od kojih moram posebno izdvojiti Fear factory, Children of Bodom, Cannibal Corpse, Meshuggah, Hypocrisy, Sepultura…

0. dan
Našli smo se s ekipom iz Rune, tako da nas je na kraju sveukupno bilo oko petnaestak, i krenuli na vlak oko pola osam iz Zagreba za Jaromer. Vlak je solidan, nije neki socijalan i čak nema mnogo presjedanja. Presjeda se u samo Beču i u Pardubicama. Stigli smo oko osam navečer, smjestili se (iako smo jedva našli mjesto za postavljanje šatora) i krenuli po akreditacije, gdje nas je dočekala kilometarska kolona, te u upoznavanje festivalskog područja. Srijeda je bila warm-up, znači bez bitnih imena, glavna bina još uvijek nije bila u funkciji, već se program održavao na sporedom, malom stage-u. Tu su većinom bili češki bendovi i nije bilo previše ljudi, maker su dečki bili prilično dobri. Kasnije smo otišli u šator odmoriti se za nadolazeće dane.

1.dan
Čitajući vremenske prognoze za vrijeme trajanja festivala, pripremili smo se za kišu, no probudila nas je vrućina sparina i sunce.
Nakon doručka, razgledavanja Jaromera i koje pive, krenuli smo na koncert. S početkom u 12:00, prvi festivalski dan su otvorili Disfigured Corpse koji sviraju odlični grindcore, a nakon njih slijedili su također zanimljivi Afgrund i Demonic Resurrection.  Trash metalce Bonded By Blood nismo uspjeli vidjeti, jer smo morali posjetiti meet and greet šator, gdje smo imali dogovoreni intervju s Trail Of Tears koji se nisu pojavili zbog “tehničkih problema”. Vraćamo se na The Black Dahlia Murder koji su totalno razvalili, odlična atmosfera, mnogo ljudi te na svakoj pjesmi circle pit-ovi. Nakon njih su Obituary i Ensiferum, pagan metal, koji me totalno ugodno iznenadio i predobrim koncertom ,a i time što su dečki iz benda skroz druželjubivi,veseli i moram reći, jedini od svih bendova koji su se ostali družiti u meet and greet šatoru. Svaka pohvala. Nakon Ensiferuma dolazi Gojira. Na njima se nisam predugo zadržala, no mogu reći da mi se sviđaju. Tekstovi pjesama su većinom povezani s ekologijom, a što se tiče žanra, teško ga je odrediti. Osobno rekla bih da su nešto između death, thrash, progresivnog i groove metala. Nakon Gojire odlazimo ponovo u meet and greet šator malo se odmoriti, no iznenada smo doznali da na stage dolazi Sepultura dan ranije nego što je trebala, tako da smo žurno otrčale natrag do main stage-a. Što se njih tiče, nemam prigovora. Ljudi su poludjeli kad su stali na stage i mislim da se na njima okupilo najviše ljudi, no ipak njihovo zlatno razdoblje bilo je s pjevačem Maxom Caverom, ali nemam primjedbe niti za sadašnjeg Derricka Greena, čovjek jednostavno zna svoj posao. I došli so do headlinera dana Fear factory-a i Children of Bodom. Za Fear factory nemam previše za reći jer ih nisam pretjerano slušala, no za Bodome je upečatljivo to što su djevojke prilično počele vrištati čim je Alexi stupio na stage. Nisam neki fan Bodoma, ali dečki su komunicirali s publikom, dizali atmosferu i imaju sve pohvale. Nakon Bodoma atmosfera se nije smanjivala jer su sljedeći bili Gorgoroth. Iznenadilo me kolko je ljudi bilo jer obično nakon headlinera se ljudi raziđu. Po mom mišljenju, uživo baš i nisu nešto posebno,no možda se varam. Bend koji bi svakako htjela pohvaliti i koji su totalno drukčiji i napravili odličan show su Gwar. Ne znam što je bilo zanimljivije – kad su masakrirali nazi Papu ili kad su odrezali Sotoni ruku i gurali svoj spolni organ u Sotonin vrat. Moram spomenut da su i bacali litre i litre lažne krvi po publici i derali se da ne žele pljesak itd. Alien metal theatre – u potpunosti. Nakon njih spavanac i pripreme za sljedeći dan.

2. dan
Nakon buđenja i doručka,žurili smo se čut Catameniu,finski melodic black metal koji su bili sve osim black metala. Sljedeće što me se prilično dojmilo sudefinitivno bili Sigh, japanski avangard black metal, koji imaju pjevačicu obučenu u anđela prelivenog krvlju i koja ima energičan i skoro nevjerojatan growl. Slijedi izmjena. Dolazi Necrophagist umjesto Mnemica. Mogu reć da sam očekivala više,no zadovoljna sam.  Žao mi je što sam propustila Ill Nino. Gledala sam ih već na Drava Rock Festu,ali tamo nisam obraćala neku pažnju na njih jer nisam toliko bila ni upoznata s njima. Ove godine sam samo prošetala kad su imali svirkui vidjela sam odličnu atmosferu,mnogo ljudi kako ujednačeno skaču ili trče u circle pitove. Došao je red i na jednog od headlinera: Devin Townsend kojeg sam toliko htjela pogledat jer je progressive metal,a ta vrsta glazbe me posebno zanima. Taman kad je počeo koncert,spustio se užasan pljusak i ljudi su trčali na sve strane samo da se sklone. Otrčala sam pod prvi šator i čekala da prestane. Od koncerta sam čula eventualno par pjesama. Drugi headliner dana je naravno bio Cannibal Corpse koje su svi željno iščekivali. Meni iskreno oni nisu baš po volji pa ne mogu reć kakvi su bili,no mogu zaključit po reakciji publike da su bili izvrsni. Ihsahn! Na njima smo išli pogledat situaciju u šatoru. Naravno bilo nas je strah da nam unutra nije sve mokro. Na kraju smo propustili skroz njihov koncert. Htjeli smo ih pogledat bar jer Vegard Sverre Tveitan surađivao i s Emperorom. Mislim da je većina ljudi iščekivala Napalm Death koji su svirali predzadnji taj dan što ne znači da su bili loši,baš suprotno od toga,bili su izvrsni. Vokal Mark “Barney” Greenway bio je neumoran. Mislila sam da će se onesvijestit od tolikog skakanja po pozornici. Svaka mu čast. Mislim da su ispunili svačija očekivanja. Nakon iscrpljujućeg dana ispunjenog kišom,konačno smo otišli spavat. Kiša jednostavno nije odustajala.
3. dan
I eto nam i zadnjeg dana,nažalost. Festival je stvarno proletio. Probudili smo se mokri u mokrom šatoru i zbog kojekakvih problema nismo stigli na Cock and Ball Torture što mi je stvarno žao jer mislim da se to isplatilo pogledat. Sljedeće na što smo stigli bio je Moonsorrow,bend koji sam slušala kad sam bila jako, jako mlada (nije da sam sad stara) i koji me jednostavno ostavio ravnodušnim,očekivala sam ipak malo više od njih. Slijedi Macabre,murder metal,nešto što me stvarno zanimalo jer prije nisam čula za to. Naime Macabre su nadanuti ubojstvima,serijskim ubojicama itd. Nikad nisu promijenili line-up i naravno pjevaju o ubojstvima. Nešto što definitivno treba pogledat isto kao i Diablo Swing Orchestra koji su nešto između rock-a,jazz-a i klasične glazbe. Za razliku od Macabre-a koji pjevaju o ubojstvima,Diablo Swing Orchestra su totalno podigli atmosferu,ljudi su plesali,oni su skakali. Stvarno predobar koncert. Bend koji sam željno iščekivala bio je Dying Fetus,američki death metalci. Za njih se nema previše za reć osim da su napravili super svirku te u meet and greet-u se zezali i razgovarali s novinarima što mi je bilo jako drago. Nakon njih slijede headlineri dana,Meshuggah. Što reći za njih: izvrsni bubnjar,tehnički i inovativni po zvuku,izvrsna scenografija i nabrijani fanovi. Zamjerili smo im jedino što se nisu htjeli pojaviti u meet and greet šatoru i podijelit barem par autograma i slika. Slijedi Hypocrisy,drugi headlineri dana. Inače ih nisam pretjerano slušala,al po pričama mogu reć da su rasturili,nisu forsirali samo nove stvari,već su svirali i starije i na njima je naravno bilo najviše rulje. Slijede moji najdraži,zapravo skoro pa i jedini zbog kojih sam posjetila Brutal Assault – My Dying Bride,doom metal iz Britanije. Nakon razgovora i naslikavanja s njima,žurno sam otrčala na njihov koncert. Slušam ih stvarno odmalena i bili su sve što sam očekivala. Svirali su one najstarije stvari pa do najpoznatijih She is the dark i The cry of mankind. Nakon njih,otišla sam mirno spavat i pakirat se.
Tako je Brutal Assault završio u melankoličnom tonu ovog izvrsnog benda. Sljedeći dan je bio užasno naporan. Spremanje šatora te sretan povratak kući te razmišljanje o sljedećem Brutal Assaultu.
Foto: Elena Crnković