Četvrti po redu Rokaj fest sada se već tradicionalno održao na zagrebačkom Jarunu, samo tjedan dana nakon In Music festivala koji je Zagreb svrstao u sam vrh europske festivalske ponude. Nakon In Music-a koji je obilovao urbanom publikom za vrijeme trajanja Rokaj festivala stanovnici Otoka mladeži pretežno je bila alternativna pubilka željna dobre glazbe i ugodnog druženja. Nijednoga nije nedostajalo jer na dvije pozornice program se ispreplitao i uz mnošto poznatih imena ponudio svoju pozornicu i novim nadama. Još jedan plus Rokaj festa u odnosu na većinu drugih festivala u Hrvatskoj i okolnim zemljama je doista pristupačna cijena ulaznica. No unatoč tomu čini se da je recesija i ovdje uzela danak pa je broj posjetitelja u odnosu na prošlogodišnji Rokaj bio zamjetno manji.
Prvi festivalski dan okarakterizirali su uglavnom domaći bendovi među koje kao da je zalutalo jedno strano ime s Hladnim pivom kao headlinerima.
Prvi bend koji smo pogledali bili su riječki Mandrili. Pa iako nastupaju na svim zamjetnim festivalima u nas i premda njihov linkinparkovski nu-zvuk dobro radio-friendly ispoliran ima sve karakteristike privući široke mase, to se na Rokaj festu nije dogodilo. Šteta jer ovaj bend svojim snažnim scenskim nastupom i odličnim glazbenicima zaista ima štošta za ponuditi.
Nakon njih na pozornicu izlaze Emir & Frozen Camels. Kako me se nikada nije moglo svrstati u fan-base ovog bosanskog amerikanca koji s vremena na vrijeme objavi album i ponegdje zasvira tko mi ni ovaj put nije impresionirao njegov nastup tijekom kojeg kao da se sjedinio s mikrofonom i gotovo nepomično publici predstavio svoj set melodičnog rock’n’rolla kojeg je završio sa pjesmom “Nacrtaj mi ljubav”. Svakako svirački dobar ali istovremeno i teško podnošljivo dosadan nastup. No dobro, idemo dalje… do glavne pozornice pogledati Gatuzo. “Prljave ruke”, njihova kultna pjesma otvorila je nastup a do kraja seta publiku su razgalili svojim izvornim garage rock zvukom. Nakon još jednog ili dva trčkaranja između pozornica utaborili smo se ispred glavne kako bismo vidjeli jedine strane predstavnike prve večeri, Argentince Karamelo Santo. Mnogoljudni, energični…. odlični u kombinacii elemenata ska, punka i reggae. Nakon njihovog nastupa ostajemo ispred glavne pozornice i očekujemo zvijezde večeri – Hladno pivo. Pa iako su svoj nastup bazirali na zadnja dva albuma, “Knjigu žalbe” i “Šamar” od Hladnog piva se očekivalo malo više od setliste prilagođene teenagericama koje su punk, kao i Hladno pivo, otkrile tek nakon “Šamara”. No štogod mi mislili o setlisti, momci su odlično odradili svoj dio osla na festivalu.
Nakon njih na red doalzi “secret gig”, nastup benda čiji se identitet skrivao do samog početka nastupa. A onda pred nas izlaze Psihomodo Pop. “Godina zmaja” bio je album okosnica ovog nastupa uz pokoju pjesmu sa aktulanog albuma “Jee jee jee”, a Gobac je još jednom dokazao da je nenadmašni showman koji bi vjerojatno urnebes stvorio i na komemoraciji nedavno preminulom kralju popa Michaelu Jacksonu.
Za kraj večeri – Majke. “Zbunjen i ošamućen”, “Putujem”, “Vrijeme je da se krene” samo su neke od odsviranih pjesama a Bare je, kako smo svi već navikli, bio u svom elementu ma koji to bio. Nakon što su Bare i ekipa odsvirali zadnju notu i mi smo zaključili svoj prvi festivalski dan nadajući se da će nam sljedeći u nizu ponuditi još više uzbuđenja.
A taj smo otvorili laganim zagrijavanjem pred The Toy Dolls, riječkom gurpom Morso. Riječani su zanimljivi u mnogo elemenata, u isto toliko i nisu pa je ipak nekako prevagnula odluka da se prabcimo u moving punk parade koja se spremala na glavnoj pozornici.
The Toy Dolls kreću energično od prvog takta, a i image sa crvenim kravatama, martama sa crvenim vezicama i dječjim raznobojnim sunčanim naočalama sve nas je još dodatno pokrenuo. The Toy Dolls s punim pokrićem slove za jedan od najveselijih punk bendova,a na Rokaj festu predstavili su se nekim od svojih najvećih hitova kao “Alec’s gone”, “Idle gossip”, “Nellie the elephant”. Nakon The Toy Dollsa ekipa se  lagano razbježala pa smo u malo mirnijem tonu popratili ostatak festivalske ponude, između ostalog i grupu Let 3 o kojoj ne treba reći gotovo ništa. Osim možda o tome čme su nas šokirali, a da to već nisu napravili. Odgovor nismo dugo čekali, a Let 3 nisu osmislili niti jednu novu spačku tako da smo ovaj put uživali u njihovoj do sviračkog savršenstva dovedenoj svrici.
Sljedćei bend koji je privukao našu pažnju bio je Hard Time koji su publiku zagrijavali za Primal Scream pjesmama poput “Hit and Run”, “Nema Povratka”, “Kiss My Ass and Go to Hell”……
A onda healineri ruge večeri – Primal Scream. Iako su svoj prvi single “Loaded” izdali prije 20 godina ovaj bend i danas svojim zvukom i live nastupom podsjeća na ono što je nekoć bio pravi psihodelični rock. “Jailbird”, “Rocks”, “Country Girl”, “Beautiful Future”, rez kroz 20-godišnju karijeru i potvrda stvarne veličine. Unatoč vidljivoj nezainteresiranosti pejvača Bobbyja Gillesprija za publiku i išta oko njega. Tom svojom bahatom notom može bez imalo straha konkurirati i tradicionalno carevima bahatosti braći Gallagher. Nakon Primal Screama razdragani odlazimo s Jaruna željno očekujući i treći, posljednji festivalski dan.
Treći dan, što zbog umora, što zbog proloma oblaka koji je potopio ne samo Otok hrvatske mladeži već i cijeli grad, započeli smo tek jednim o headlinera, Britancima The Charlatans. I evo nas na kratko opet u 90.-ima, zlatnoj eri brit-popa. Svojim sviračkim umijećem gotovo da su nas natjerali da povjerujemo da je na pozornici Oasis no “Tellin’ Stories” ili “This is the End” u maniri U2-a bile su dovoljne da nas britanski šarlatani u potpunosti osvoje. Nakon njih prebacili smo se pod šator pogledati rock-soul umjetnike The Bellrays čiji je najjači adut njihova frontmanica Lisa Kekaului koja je u svojim vokalnim mogućnostima gotovo nenadmašna.
I za kraj našeg Rokaj Festival 2009 pohoda – Razorlight. “In the Morning”, “Stumble & Fall”, “Golden Touch”, “In The City”, hitovi  koji su ih izbacili u sam vrh svjetske glazbene scene izbacili su ih i u sam vrh Rokaj Festa. Pa iako nijansu neuvjerljiviji u usporedbi sa bendovima iste kategorije kao što su Franz Ferdinand ili The Killers, Razorlight definitivno ima “ono nešto” što publiku zavodi i naprosto tjera da uživa u emotivnim trenucima kroz koje ih vode.
Na kraju još jednog Rokaj festa ne preostaje reći ništa drugo osim da je ovaj festival svojim konceptom, odabirom izvođača, cijenom ulaznica i svim onim elementima koji festival čine festivalom nesumnjivo jedan od onih koji će i u budućnosti rasti i vrlo se brzo svrstati na listu “must see” u europskoj ljetnoj ponudi.
S veseljem očekujemo Rokaj 2010.!

Izvještaj: Velvet Orchid
Foto: Anastazija Vržina