Dogodilo se i to. Prvi metal festival u Hrvatskoj. Svibnja, 30.-og 2008. U popodnevnim satima, grupe ljudi su lagano počele navirati u Vukovarsku. Ljudi u crnom! Sjedilo se ispred i oko Boogalooa, a prolaznici su se znatiželjno raspitivali da li se mi to zagrijavamo tu za Thompsona?! A valjda zbog našeg crnog outfita? Čega drugog?
I tako su se oni čudili nama, mi njima, pa se uputismo u Boogaloo (umjesto na Trg).
Na ulazu dosta ljudi, ali nije bila pretjerana gužva. Naši metalci su bili kavaliri, pa su se djevojke puštale ispred. Svaka čast dečki!
Unutra atmosfera kao i inače, ali s većom dozom zagušljivosti. Na više štandova su se prodavale majice, cd-i i ostali popratni sadržaji.
Na stage-u je već svirao Usud. Kratko, al’ slatko.
Nakon njih su izašli Austrijanci Belphegor. Grupa vjernih obožavatelja je zauzela svoja mjesta kako bi uživali u žestokom nastupu svojih miljenika, koji ih nisu razočarali.
Počelo je nevjerovatno, a tako se uspjelo održat i do kraja. Sve se odvijalo po predviđenoj satnici. Nevjerovatno nehrvatski! Ali za svaku pohvalu!
Oko 20:15. na stage izlaze Finntroll, pa se odlučih progurat do prvog reda. I uspjeh, uz podršku. Finci se trude, ali zvuk… totalno loš! Pa još “smetnje” usred koncerta, odnosno pauze. Vokal uopće nisam čula. Tu i tamo nešto usred otvaranja usta. Ostali instrumenti, tu i tamo. I tko je tu kriv??
Na većini koncerata na kojima “visjeh” u prvom redu u domovini vokal uopće nisam čula. Neki su bili nezadovoljni nastupom, no mislim da su momci dali sve od sebe u danim im uvjetima. Jer kako su mi poslije sami rekli, ni oni na stage-u nisu čuli dobro. Odsvirali su nekin 15-ak stvari između kojih su bile: Korpens Saga, Jaktens Tid, Blodnatt, Kitteldags, Svartberg i nezaobilazni Trollhammaren uslijed kojeg su fanovi poludjeli do maksimuma.
Mene je “fasciniralo” mahanje grčkom zastavom pred njima. Čemu? OK, jest plavo-bijela, ali grčka zastava pred Fincima??? No dobro, njima nije smetalo, ali je meni to bio “trn u oku”. Finntrolli su poslije bili odlično raspoloženi, tako da su se družili s nama, fotkali, dijelili autograme.
A potom izlaze Unleashed. Kako sam bila umorna od naguravanja, skakanja i svega ostalog što izazvaše Finntrolli, dobar dio Unleasheda propustih. Šteta, jer sam čula poslije da su bili dobri. No, bude još prilika.
Oko 23:20. izlaze Sodomi. Bilo je tu novih i starih fanova koji su se uspješno “sodomizirali”. Odsvirali su svoje “greatest hits”, a ja sam u međuvremenu otišla pozdravit Amorphise i pitati ih za dojmove. Fanovi su ih fotkali, uzimali autograme. Uglavnom su se čule riječi hvale, no bilo je tu i: “zadnji album vam je katastrofa, zvuči kao HIM”.
Po predviđenoj satnici Amorphis je krenuo sa svirkom. Vidjela sam ih prije 3 mjeseca u Helsinkiju, pa me je jako zanimalo kakvi će biti ovdje. Na stage-u znatno življi negoli u Tavastiji, no zvuk…
Nisam od onih koji su stalno nezadovoljni zvukom, no ovdje zvuk jest bio najveći minus te večeri. Da nisam svojim očima vidjela, već samo čula, pomislila bih da svira neki loši cover-band Amorphisa, unatoč opet izvrsnom Tomijevom vokalu. No bend ko bend je zvučao jadno i raštimano.
Poučena iskustvom od prije 3 mjeseca, dobro znam da to nije njihova pogreška. Oni su vrhunski profesionalci i inače zvuče odlično. Pogreške su očito produkt Boogalooa.
Set lista nešto izmijenjena negoli u Finskoj, tako da nismo čuli meni dragu Her Alone (koja je tamo bila veliki hit), ali smo se mogli zadovoljiti s: Towards & Against, Divinity, Silent Waters, Summer’s End, The Smoke, Alone, Leaves Scar, i za kraj House of Sleep i Black Winter Day.
Kada su Casketgarden izašli na stage, svi su se već dobrano razišli. Što zbog umora, što zbog nezainteresiranosti. Bijah odveć umorna da bih pogledala i zadnji bend. Da i nije bilo tako kasno, vjerovatno bi dosta ljudi otišlo, jer teško je nakon Amorphisa dati nešto bolje i držat publiku zainteresiranom. No eto, dečki su pokušali.
I sada nam je ostalo da perpričavamo dojmove. Bilo je tu za svakog ponešto, a i utisci su različiti. Neki su došli zbog Belphegora, neki zbog Finntrolla, Sodoma, Amorphisa. Nekima je bilo sve za 5, neki su režali od nezadovoljstva, a dosta toga je bilo rezultat količine alkohola koja se popila.
Svaka čast organizatoru na satnici koja je bila onakvom kakva je najavljena, što su neke bendove predstavili ovdje i po prvi put, te time dali nešto novo i hvale vrijedno.

Izvještaj: Gordana Berković