Ovogodišnji Hultsfredfestival otvorila je prilično lagano na Theatre pozornici kanadska pjevačica/skladateljica Kathleen Edwards. Prava festivalska atmosfera došla je američkim bendom Anti Flag koji su razvalili na Pampas pozornici i natjerali publiku da poludi.
Alter Bridge svirali su na Atlantis pozornici pred poprilično odanom publikom koja je uzvikivala “Alter Bridge” 10 minuta prije početka koncerta a nakon druge pjesme vikali su “još jednom, još jednom”. Svirali su pjesme poput “Come to Life”, “Blackbird” i “Open your eyes”. Alter Bridge odsvirali su zaista dobar koncert od početka do kraja.
Simple Plan razvalili su na Pampasu – drugoj po veličini pozornici i imali su zaista mnogo publike. Započeli su sa “Take My Hand” a kada su svirali pjesmu “Shout” Pierre Bouvier natjerao je publiku na skakanje skupa s njim. Publika nije bila tako dobra pjevajući s Pierrom ali kad je zavapio na švedskom “bira, bira, bira” publika je podivljala i uzvratila “bärs, bärs, bärs” (uzvik kojeg Šveđani ponekad pjevaju na zabavama). Svirali su pjesme poput svog zadnjeg singlea “You’re Love Is A Lie”, “Time To Say Goodbye” i “Welcom To My World”. Na kraju su pitali publiku što želi da im sviraju, pjevač je upitao: “želite li da sviramo sporu pjesmu ili brzu pjesmu”, pričekao je odgovor prije nego je rekao: “što mislite o pjesmi koja počinje sporo ali ubrzava?”. Zatim su zasvirali pjesmu “Perfect” akustično samo sa Pierreom i prvim bubnjarom koji je bio na pozornici i svirao gitaru. Bila je to vrlo jednostavna i lijepa pjesma koja se tada promijenila i postala žešća dok su drugi članovi benda izlazili na pozornicu svirajući.
Rage Against  The Machine bili su glavni bend na Hawaii pozornici. Imali su najbrojniju publiku  na festivalu i bili su zaista divlji kad je koncert započeo! Svi su toliko skakali da je zemlja podrhavala i na trenutke sam se pitala hoće li puknuti! Iskreno, nisam Rage Against The Machine fan ali odsvirali su stvarno dobar koncert!
Dead By April svirali su na pozornici nazvanoj Stora dans (Veliki ples) i bila je to premala pozornica za ove momke i njihovu publiku koja je preplavila pozornicu pa je mnogo ljudi ostalo sa strane da bi ih slušalo. Ovaje bend raširio je svoju glazbu i stekao mnogo fanova preko svoje myspace stranice. Imali su publiku iza sebe od samog početka i svirali su pjesme poput “Losing you” i “Angels of clarity”. Mislim da ćemo čuti i vidjeti mnogo od Dead By April u budućnosti!
Arch Enemy su svirali na Atlantisu na petak 13. ali nije ih pratila loša sreća koliko sam mogla zaključiti s mjesta gdje smo stajale u publici. Kada smo moja fotografkinja i ja doleo do pozornice čile smo growl Angele Gossow na tonskoj probi i bilo je prilično jasno zašto to ne može nitko osim nje. Prije koncerta voditelj službe osiguranja razgovarao e sa svim fotografima i upozorio Venijinu fotografkinju, između ostalih, da stoji preblizu publici jer očekivali su da publika zaista podivlja i poludi. Pozvali su dvostruke snage osiguranja i fotografima nije bilo dozvoljeno bilo gdje prići publici. Atlantis je bio pretrpan fanovima koji su poludjeli kad je koncert počeo. Skakali su i zemlja se tresla! Arch Enemy otvorili su žestoko sa “The Blood Is On Your Hands” sa svog aktualnog albuma “Rise Of The Tyrant”. Bend je imao publiku od početka do kraja i svi su jasno dali do znanja da im se svidio koncert! Arch Enemy svirali su pjesme poput “Rise Of The Tyrant”, “Last Enemy” i “I Will Live Again”. Na jednoj od posljednjih pjesama “Nemesis” Angela Gossow pridobila je publiku da s njom otpjeva refren “One for all, all for one, we are strong, we are one”. Ovo je bend koji je doista znalo kako dobro završiti vrlo energičan i fantastičan koncert!
Johnossi su također svirali na Atlantis pozornici i imali su prilično brojnu publiku koja je došla pogledati duo u kojem John pjeva i svira gitaru a Ossi je za bubnjevima. Bilo je zabavno vidjeti da su bubnjevi smješteni na desnoj strani pozornice tako da John i Ossi mogu međusobno komunicirati. Započeli su sa “Party with my pain”, “Send more money” i svirali su pjesme kao “Man must dance” i “18 karat gold”.Bila sam iznenađena da su imali tako mnogo publike jer prije nego li sam ih slušala da bih ih intervjuirala nikada nisam čula za njih  ali kada ih vidite uživo jasno je da su dugo na turnejama i to je način na koji su izgradili svoju bazu fanova!
HIM su  nas iz petka 13. odveli u hladnu švedsku noć, subotu 14.6. Kao i obično kada HIM sviraju u Švedskoj ove godine (ovo nam je bio treći put da smo ih vidjele uživo) imaju tehničkih poteškoća. Ovaj put bio je to mikrofon Ville Vala koji nije dobro radio tijekom prve dvije pjesme (“Right Here In My Arms” i “Wings Of A Butterfly”) gdje je Villeovo pjevanje jednostavno nestalo u Migeovom basu. Ville je pokušao objasniti tehničarima kako želi da sve zvuči sa pozornice no na kraju je sišao sa pozornice, sam odradio posao i tada su zaista imali dobar zvuk. Kada je Burton na klavijaturama zasvirao uvod u “Join Me” publika je podivljala i glasno pjevala s Villeom. Ville je vrlo lijepo otpjevao “Funeral Of Hearts” a zadnja pjesma koju su odsvirali bila je obrada Billy Idolove pjesme “Rebel Yell”.
My Birghtest Diamond svirali su na Theater pozornici i pristigle smo tamo nakon što sam imala zadovoljstvo napraviti dugačak intervu sa Sharom Worden. Stajale smo ondje i uživale u njezinoj tonskoj probi kada se publika počela skupljati i ona je započela s nastupom! Shara mi je ranije rekla da je jedina stvar koju je sredila prije koncerta bila njezina kosa i ako je to istina ima zaista nevjerojatan glas! Započela je rekavši publici da je pokušala u duhu zamijeniti Linkin Park i to je sve nasmijalo. Odsvirala je mix pjesama sa svog zadnjeg izdanja “A Thousand Sharks Teeth” i starije sa “Bring me The Workhorse” poput pjesama “Black & Costard”, “Appples” i “Gone Away”. Otpjevala je i “Dragonfly”, jednu od meni najdražih pjesama i čuti je kako ju pjeva sa svojim predivnim glasom bilo je predivno! Sharaina izvedba bila je cool, opuštena i kreativna. S njom su na pozornici bili bubnjar i gitarist kojima ne znam imena ali zajedno su s njom napravili odličan poao. Njezine me pjesme pokreću na albumima ali ništa se ne može usporediti sa tim kako sam se osjećala čuti ih uživo, to je bila čista magija!
Takida je svirala na Pampasu zadnjeg festivalskog dana pred publikom koja je bila tek neznatno brojnija od one koju su imali Rage Against The Machine. Odsvirali su zaista sjajan koncert i imali su jako dobar kontakt sa publikom koja je pjevala i plesala s njima. Svirali su pjesme poput “Halo”, “The Dread” i “Feeble Pride”. Takida je uzela kratak predah prije nego li su zasvirali dvije spore pjesme “Curly Sue” i “Poisoned” koje su zvučale jako lijepo. Zadnja pjesma koju su svirali bila je “Handlake Village” koju su odsvirali gotovo akustično sa jednostavnim bubnjevima i gitarom.
Ovogodišnji festival broji 23 383 prodane ulaznice a više je od 30 000 ljudi bilo na festivalskom tlu. Ujedno, ovogodišnji je festival bio najmirniji o sada što posebice veseli organizatore i policiju.
Mrzim to što sam propustila The Donnas ali za vrijeme njihovog koncerta imala sam jedan od dogovorenih intervjua. No najveće razočaranje bilo je to što su Linkin Park morali otkazati svoj anstup jer se jedan od članova benda razbolio i bilo mu je zabranjeno letjeti. To se dogodilo samo nekoliko sati prije nego su trebali nastupiti i bilo je kasno za Rockparty da ih zamijeni.

Izvještaj: Helena Torstensson
Foto: Martina Tornemyr